Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

Autor

Hajro Šabanadžović

 

Bosna zemlja Božije milosti sni                                    Božićno jutro

 

Lica u tirkiznom okruženju                                        Cvijeće ili maglice

  

Ljubav i magija                                                               Bure i oluje

 

Raskoš Ljubavi                                                             Bura u sunčanom danu

 

Zaljubljenost                                                                Plavetna dolina

 

Sneno talasanje                                                            Jutarnja šema

 

Jesenja fantazija                                                            Plava staza

 

Svitanje nad sarajevom Gradom čednosti                            Čudesno nebo

Persi Biš Šeli – Ona

ona

moja radost

priprema se 🙂

da ljubnem je

ja

njena sreća

u krilo moje pada

sa osmijehom

gleda me

polako

prati

svaki

moj mig

želi da zna

što je to

vuće

ka meni

približava se

njena

pametna glavica

ljubiti želi me

zauvijek

želim je

zauvijek

polako

nježno

da mazim je

ljubim

dovjeka

ona

zove se

Bleki – Boje i kistovi, riječi i tango

Boje

Riječi ljubavne

Bebasti dan

Tango zvani čežnja

 Ruka ljubavi

Prodao sam kistove

treba mi novac

za spomenik snovima

boje sam izlio

Modru rijeku da mi boje

sjenom

riječi sam u kavez zatvorio

da mi ne sanjare

do novog prekrasnog dana

Tango sam Gradu čednosti

na čuvanje dao

može mi trebati

nikad se ne zna

kada će ruka mala

ponovo biti pružena

Nancy Sinatra – These Boots Are Made for Walkin’

 

 

 

 

   

 

 

These Boots Are Made For Walkin’

 

You keep saying you've got something for me

Something you call love, but confess

You've been a messin’ where you shouldn'ta been a-messin’

And now someone else is gettin’ all your best

 

These boots are made for walkin’

And that's just what they'll do

One of these days these boots are gonna walk all over you

Yeah

 

You keep lying when you oughta be truthin’

And you keep losin’ when you oughta not bet

You keep samin’ when you oughta be a-changin’

Now what's right is right, but you ain't been right yet

 

These boots are made for walkin’

And that's just what they'll do

One of these days these boots are gonna walk all over you

 

You keep playin’ where you shouldn't be playin’

And you keep thinkin’ that you'll never get burned, ha

I just found me a brand new box of matches, yeah

And what he knows you ain't had time to learn

 

These boots are made for walkin’

And that's just what they'll do

One of these days these boots are gonna walk all over you

 

Are you ready boots?

Start walkin’!

 

 

 

Ove čizme su  pravljene   za šetnju

 

Uvijek  kazes da imas nesto za mene

nesto sto  zoves ljubav,  ali priznajem

zezaš  se kada se ne bi trebao zezati

I sad neka druga dobija tvoje najbolje

 

Ove čizme su  pravljene   za šetnju

I to je upravo ono što ću učiniti

Jednog od ovih dana ove čizme će došetati tebi

da

 

Stalno lažeš  kada bi trebao govoriti istinu

I stalno gubiš kad  se ne bi smio  kladiti

Uvijek si isti a trebao bi se mjenjati

Sada što je ispravno ispravno je, ali ti još nisi u pravu

 

Ove čizme su  pravljene   za šetnju

I to je upravo ono što ću učiniti

Jednog od ovih dana ove čizme će došetati tebi

 

Stalno igraš gdje ne bi trebalo igraš

I uvijek misliš da nikad nećeš izgoriti, ha

Upravo sam našla potpuno novu kutiju šibica, da

I ono što neko zna ti nećeš imati vremena naučitiu

 

Ove čizme su  pravljene   za šetnju

I to je upravo ono što ću učiniti

Jednog od ovih dana ove čizme će došetati tebi

 

Čizme , da li ste spremne?

Krenimo!

 

 

 


												

Bosna je Božije Čudo i Čedo

2.Maj/Svibanj 1992.!

Jedan od najznačajnijih ( vjerovatno i najznačajniji) datuma   opstojnosti Bosanske državnosti.

Tog dana, reklo bi se  ni od tkuda, ni iz čega , Bosna je odbranjena i nastavila da persistira kao Božije Čudo i Čedo.

Neuki, zločinci,fašisti i nacisti potpomognuti krstaškim arijevcima Vatikanom , SAD  i EU su mislili , zbrisaćemo taj jedan narod u par dana.Ima da ga nema.

Jedini grijeh tog naroda je da je kost u grlu krstjadnima hiljadu godina zbog toga što vjeruje u Boga Jedinog Milostivog i Silnog.

E ,jadna historijo. Nikako da se nauku dohavizaš.Hiljadu godina krstaških ratova protiv Bosne je zlo pokušalo svesti  na 2.Maj/Svibanj.

Hiljade tenkova,transportera,haubica,topšova i minobacača nekad jedne od najmoćnije vojne sile u Evropi JNA je opkolilo srce Bosne – Sarajevo.

Znalo se ako Sarajevo padne, nema ni Bosne.

Nije bilo nade ni šanse za spas i opstanak  golorukog naroda Sarajevo Grada čednosti.

Čak je i predsjednik predsjedništva Alija Izetbegović svojim nerazumnim ulijetanjem  u ruke zločinaca išao i prilog zamisli o podjeli i zauzimanju Sarajeva.

Ali…

Uvijek ima ona činjenica koju svi monstruozni porobljivači   zaboravljaju :

Bosna je Zemlja Božije milost.

2.maj 1992. je to dokazao.

Bog milostivi po ko zna koji put nije dao svoju zemlju Bosnu.Sve je naopačke okrenuo.Poslao je nevidljivu vojsku nebeskih anđela  da spasi svoju zemlju i svoj narod.

“Sigurni pobjednici” , postali su najveći gubitnici u historiji svjetskog ratovanja.

Kada je taj dan 2.Maj/Travanj 1992. prešao u slijedeći dan i kada je zlo raspršeno u paramparčad,

znalo se da je Bosna odbranjena i da je ništa ne može spriječiti u njenom opstanku i bitku kao Zemlje Božije milosti.

Vojnim analaitičarima i zlu ćemo ostaviti  da će čudom čude i preračunavaju . kako, zašto,otkud i na osnovu čega to.

Mi ćemo prisloniti glavu tlu i izraziti neizmjernu zahvalnost:

-Hvala i slava Bogu Gospodaru svijeta. Alelujah i Amin!

Zorana Pavić – Još ne sviće rujna zora / Song – Lyrics

 

 

 

Još ne sviće rujna zora
Još ne trepti list sa gora
Ne čuje se glas slavuja
Zoru da najavi
Zoru da najavi

Ne čuje se ni zefira
Niti svirka od pastira
Tišina je, nema vlada
Sve živo počiva
Sve živo počiva

Neka cvijeta rosno cvijeće
Nek se kiti s njim proljeće
Ja ga neću više brati
Jer nije za mene
Jer nije za mene

Ja ga neću više brati
Jer ga nemam kome dati
Kome sam ga do sad darivala
Zemlja ga pokriva
Zemlja ga pokriva










												

Oni jašu Mojsije harmonike baca – Sedma epizoda ( Treći dio) dio za Lucu i Frku kosarina smrt

Bijesna je. Usne stisnute ko da joj neko hoće konjskim klještima zube vaditi . Toliko je bijesna da bi čitav grad pohapsila. Muškinje normalno sve, osim ovog ovdje, koji je još dječak. Svu bi tu bagru,   koja djeci i žanama nažao čine   , postreljala. Bez suda i zakona.

Digne pogled.

On je gleda i smiješi joj se.

Ona se zabezekne se i prepadne.

Da li je on anđeo ili se njoj pričinjava?

Toliko nježnosti i blagosti ,ni njen Dodo nije imao. Toliko dobrote i tuge ima u tom djetinjem pogledu , da je zaboli. Ali osmjeh polaku potisnu sve drugo i njegovo lice je obasja. Od miline i neke topline  se naježi i pocrveni.

On joj lagano klimnu glavom. Migom pokazuje na usnulu tugu u njegovim rukama ,  moli je da šuti i krene za njim. Ustade se kao da lebdi , pođe prema kući.

I ona. Za njom ona dva drota. Ona je bjesna  ali mora da šuti. Prstom im pokaza ka kapidžiku i otpusti ih. Njima dvojici laknu. Dobro su prošli. Nema povratka u vukoderine.

Maleni  preko verande ulazi u kuću, unosi dijete, nježno i zaljubljeno ,  kao da je kap rosa na dlanu. Dolazi do jednih  iskrzanih vrata i zastane,  ne može da ih otvori, ruke mu zauzete. Prileti Luca , u mimohodu im se okrznu ruke, ona se naježi. Još uvijek je drma munja, ona ista od one noći kada je umirao, a ona mu svojim tijelom branila da umre.

Uđoše u sobu. Roditeljska je , spavaća sa duplim  bračnim krevetima. On djevojčicu spušta na krevet, kao perkicu na jastuk. Frka osjeti da se on razdvaja od nje, ne da mu, jače se priljubi uz njega. On joj šapuće:

-Ne brini se,  maleno moje djetešce, ja sam tu, sve će biti u redu.

Glas njegov je smiri. Iscrpila je bol, ne može oči da otvoril. On je lagano spusti, položi glavu na jastuk. Skupi se kao fetus, kao beba i utvrdi san.

On je poljubi u kosu. Odvoji se od nje , dugo i tužno je gledajući.  Toliko je  nježnosti  i sjete u tom pogledu da Lucu zaboli u grudima.  Ne zna zašto se javi ta bol. Ljubomara? Jesam smiješna. Na djecu?  Baš sam glupača. Luca je zatečena , nije znala da su ovo dvoje zajedno, inače ne bi dovodila armadu i miješala se. Sa Dobrim  se Frki  ništa ne bi smjelo desiti.

On joj reče da sačeka, ode i brzo se vrati. U rukama presvlaka za djevojčicu. Pidžama, skoro dječija. Šapnu joj :

-Presvuci je , čekam te na verandi.

Ona zbunjena pogleda u njega, kao da pita , zar joj neće pomoći.

On odmahuje glavom i sliježe ramenima , kao da kaže :

-Duga priča, nije za objašnjavati.

Izađe,ostavi vrata odškrinuta. Na tren pomisli , to on njoj ne vjeruje. A zna da nije to  , već strepnja da se Fraka ne probudi,  a on ne bude tu.
Nije se dugo zadržala. Lako je presvući usnulo dijete. Još nije  kilograme žene nabacila. Vidi se biće kršna, malena, ali čusta ko jabuka I vrlo sočna ko kruška  Neka nježnost i tuga iz djeteta izvire.
Poljubi je u čelo, baš kao Dobri. Tiho i nježno. Kao dašak sna na dječijem licu.  Ne zna zašto je to učinila . Nikad nije osjetila taj poriv , poljubiti odraslu djevojku , aman ženu.

Frka se trgnu.Pruži ruke ka njoj.Vjerovatno misli da je Dobri .  Javlja se materinski osjećaj u Luci, prima je za ruke, ljubi ih. I plaže na jastuk pored malene.

Na verandi on sjedi za stolom kojeg maloprije nije bilo i  gledajući u trešnju i ljuljačku , puši. Ona zastade na vratima i gleda ga. Ne može odvojiti pogled. I ne diše , ne želi da poremeti ovaj prizor.

On je zamišljen , vidi se jako potrešen i tužan, ali u svemu tome i lijep. I neka dobrota isijava iz njega. Osjeti  se to. I zabrinutost.

Odjednom on samo strese glavom , spoznavši da je tu. Ustade i primi je za ruku , odvede do slamne fotelje , koje , zaklela bi se , nije bilo kada su maloprije prolazili. Smjesti je u nju i sipa  joj kafu.

-Trebaće ti  , crna je , jaka i topla; osvježavajuća. Umorna si. Čitavu noć na nogama, nije to dobro za ten.

Priča on , kao da su na nekom izletu, sami njih dvoje i kao da je sve u redu.

Upravo kad pomisli da ga ništa ne čudi i da nema pitanja, on se oglasi pitanjem koju je skroz poremeti.

-Malena , zašto si bila gruba prema Kosari, kćerki onog drota. To je najtananija ,  čestita i prelijepa djevojčica.Najčestitija , koju znam, osim tebe. Anđeo.

Boba Stefanović – Kažu mi da još su uvek sama / Lyric Song

Krhka Mjesečeva noć Čedno  Tišina samuje

 

Kazu mi da vidjaju te cesto

kao senka kako zuris gradom

i kazu mi da sakrivas se vesto

od pogleda sto te prate kradom

 

Kazu mi da cudna si kad cutis

i da s malo reci mnogo pitas

i kazu mi da povratak moj slutis

i da stara pisma opet citas

 

Ref. 2x

Kazu mi da jos si uvek sama

a mnoga su proleca za nama

i mnoge su jeseni za nama

kazu mi da jos si uvek sama

 

Kazu mi da dugo svetla gore

kada nocu kraj prozora ti stojis

i kazu mi da koraka se bojis

i da gledas zvezde sve do zore

 

Ref.


												

Tose Proeski – Sonce vo tvoite rusi kosi / Song – Lirics – Prevod na Bosanski jezik

 

 

 

   

 

Sonce vo tvoite rusi kosi

 

Cetiri bukvi od imeto tvoe

Cetiri strani na mojot svet

Dodeka spies ubavo mi e

Gledam i svakjam ti si najubav cvet

Tvoite oci vinozito krijat

Po nego odam so srekjen lik

Zborovi baram zborovi nemam

Nikakov tebe ne te opeva stih

 

Sonce vo tvoite rusi kosi

Angjel sto ljubov mene mi nosi

Dzvezdi se krijat vo tvoite oci

Zlato moe odamna cekam da pristignes ti

 

Gospod me sakal za mene te cuval

Sekoja vecer se molam za nas

Dodeka spies ubavo mi e

Gledam i svakjam kolku ti pripagjam jas

 

Sonce vo tvoite rusi kosi

Angjel sto ljubov mene mi nosi

Dzvezdi se krijat vo tvoite oci

Zlato moe odamna cekam da pristignes ti

 

 

Sunce u tvojoj zlaćanoj kosi

 

Četiri slova  imena tvoga,

četiri strane moga  svijeta.

Dok spavaš lijepo mi je,

gledam i mislim ti si najljepši cvijet.

Tvoje oči dugu skrivaju,

pod njom hodam sretnoga lica.

Riječi tražim ,riječi nemam,

nikakav tebe nemože opjevati stih.

 

Sunce u tvojoj zlaćanoj kosi,

anđeo koji ljubav meni nosi.

Zvijezde se skrivaju u tvojim očima,

zlato moje,odavno čekam da mi dođeš

 

Bog me ljubi za mene te čuva,

svaku večer se molim za nas.

Kada  spavaš lijepo mi je,

gledam i mislim koliko ti pripadam .

 

Sunce u tvojoj zlaćanoj kosi,

anđeo koji ljubav meni nosi.

Zvijezde se skrivaju u tvojim očima,

zlato moje, dugo  čekam da dođeš .

 


												

2. Maj 1992.

 

 

 

Danas neuki i ” podobni” obilježavaju i slave  2.Maj , dan kada je Sarajevo Grad Čednosti odbranjeno, a posredno i Bosna zemlja Božije milosti.

 

Nama je taj, odlučujući , uzavreli plamteći ,   2.Maj bio obični radni dan.

Dobro , malo žešći i ubitačniji.

Možda nešto bučniji zbog agresorskih  aviona  koji su nadlijetali grad  i uništavali  TV repetitor Hum,

BHT, Vijećnicu , Poštu  i još neke vitalne objekte.

 

Na minobacaće smo se već počeli navikavati, u djetinjoj naivnosti da će to zlo brzo proći.

Tenkova  se  nismo previše bojali, bili su prevolinijski , izloženi , ranjivi .

Imali smo lijek za njih, otete zolje i ose i ofarbane solunare , a jedan naš suborac flašu maksuzije.

 

Da nama je to bio obični radni dan , jer smo već  mjesec dana davali živote , da zasutavimo genocidnu

srpsku zvijer , da na samom  početku rata napravi   Srebrenicu neviđenih razmjera i zauvijek izbriše

jedan narod , sa lica ove prelijepe Božije  zemlje.

 

Uspjeli smo u tome. Uz neizmjernu Božuju pomoć, ljubav i milost.

Malo je duže trajalo. 1500 i malo  više  jako dugih dana i isto toliko besanih noći .

 

Ali nama danas  nije do slavlja.

Ne ,nikako nam nije do slavlja.

 

Kako ćeš ,ba, slaviti a hiljade nam  djece  ubiše ,masakriraše  ti monstrumi, ti neljudi ,

ta genocidna srpska čudovišta.

 

Kako ćeš, ba, slaviti a desetinu hiljada čuvenih sarajevskih ljepotica  raznesoše   ,

osakatiše ti izrodi  , abortusi ljudskog roda.

 

Kako ćeš , ba , slaviti a u srcu led zbog sve te nestale ljepote i nevinosti što plijenila je i u ljubavi  živjela

čaroliju Bosne zemlje Božije Milosti.

Kako ćeš, ba, slaviti a mnogoj nerođenoj djeci nije dozvoljenu da udahnu dah nebeskih milodarja.

 

Kako ćeš ba slaviti,a ljubavi na nestajađe dan za danom, i …

 

Ma , ne možemo  dalje i  srce još više lediti  , kvrcnuće ko maslinova grančica ,

koju Bosna zemlja Božije milosti od iskona u svojoj snenoj ljepoti i dobroti  nudi .

 

A opet, u nama i poslij svega ne obituje   zlo i riječi prokletstva za jedan divni  narod,

kojeg su zaveli, koji je ćutao , rijetki se bunili i negodovali, ali narod koji ipak nije previše učinio,

da zaustavio neviđeno zvjerinje  zlo.

 

Čak i ne osuđujemo.

To će učiniti Nebeski zakoni i pravda. I na Ovom i na Onom dunjaluku.

 

Da , danas nama nije dan za slavlje.

 

A opet , slavimo svaki dan i Milostivog Gospoda ,koji nam poklanja prelijepi život

i nadu da će pučanstvo/raja/dunjalučani jednog dana shvatiti  da su svi ljudi braća.