2. Maj 1992.

 

 

 

Danas neuki i ” podobni” obilježavaju i slave  2.Maj , dan kada je Sarajevo Grad Čednosti odbranjeno, a posredno i Bosna zemlja Božije milosti.

 

Nama je taj, odlučujući , uzavreli plamteći ,   2.Maj bio obični radni dan.

Dobro , malo žešći i ubitačniji.

Možda nešto bučniji zbog agresorskih  aviona  koji su nadlijetali grad  i uništavali  TV repetitor Hum,

BHT, Vijećnicu , Poštu  i još neke vitalne objekte.

 

Na minobacaće smo se već počeli navikavati, u djetinjoj naivnosti da će to zlo brzo proći.

Tenkova  se  nismo previše bojali, bili su prevolinijski , izloženi , ranjivi .

Imali smo lijek za njih, otete zolje i ose i ofarbane solunare , a jedan naš suborac flašu maksuzije.

 

Da nama je to bio obični radni dan , jer smo već  mjesec dana davali živote , da zasutavimo genocidnu

srpsku zvijer , da na samom  početku rata napravi   Srebrenicu neviđenih razmjera i zauvijek izbriše

jedan narod , sa lica ove prelijepe Božije  zemlje.

 

Uspjeli smo u tome. Uz neizmjernu Božuju pomoć, ljubav i milost.

Malo je duže trajalo. 1500 i malo  više  jako dugih dana i isto toliko besanih noći .

 

Ali nama danas  nije do slavlja.

Ne ,nikako nam nije do slavlja.

 

Kako ćeš ,ba, slaviti a hiljade nam  djece  ubiše ,masakriraše  ti monstrumi, ti neljudi ,

ta genocidna srpska čudovišta.

 

Kako ćeš, ba, slaviti a desetinu hiljada čuvenih sarajevskih ljepotica  raznesoše   ,

osakatiše ti izrodi  , abortusi ljudskog roda.

 

Kako ćeš , ba , slaviti a u srcu led zbog sve te nestale ljepote i nevinosti što plijenila je i u ljubavi  živjela

čaroliju Bosne zemlje Božije Milosti.

Kako ćeš, ba, slaviti a mnogoj nerođenoj djeci nije dozvoljenu da udahnu dah nebeskih milodarja.

 

Kako ćeš ba slaviti,a ljubavi na nestajađe dan za danom, i …

 

Ma , ne možemo  dalje i  srce još više lediti  , kvrcnuće ko maslinova grančica ,

koju Bosna zemlja Božije milosti od iskona u svojoj snenoj ljepoti i dobroti  nudi .

 

A opet, u nama i poslij svega ne obituje   zlo i riječi prokletstva za jedan divni  narod,

kojeg su zaveli, koji je ćutao , rijetki se bunili i negodovali, ali narod koji ipak nije previše učinio,

da zaustavio neviđeno zvjerinje  zlo.

 

Čak i ne osuđujemo.

To će učiniti Nebeski zakoni i pravda. I na Ovom i na Onom dunjaluku.

 

Da , danas nama nije dan za slavlje.

 

A opet , slavimo svaki dan i Milostivog Gospoda ,koji nam poklanja prelijepi život

i nadu da će pučanstvo/raja/dunjalučani jednog dana shvatiti  da su svi ljudi braća.

 

 


											
Bookmark the permalink.

Komentariši