Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

Autor

Hajro Šanamadžović

Djeca  II dio

Smaragdna fantazija  lepršavost

Smaragdna fantazija                                                                 Lepršavost

Veselost  Proljeće

Veselost                                                                             Proljeće

Životna radovanja  Majsko cvijeće

Životna radovanja                                                              Majsko cvijeće

Krhka duša   Oaza ljubavi

Krhka duša                                                                             Oaza ljubavi

Svijet igre   Otisak

Svijet igre                                                                                 Otisak

Vanja  Milodarje

Vanja                                                                              Milodarje

Iskričava čednost     Razigrani vrt

Iskričava čednost                                                          Razigrani vrt

Čedno srce   Savršena ljubav

Čedno srce                                                                         Savršena ljubav

Čudoređe   Plavetni san

Čudoređe                                                                                              Plavetni san

Slava Gospodu  Alelujah!

Slava Gospodu                                                                 Alelujah

Lord Bajron – Atinjanko

 

Pre neg napustim tvoj kraj,

ti mi moje srce daj,

il kad samotna mi grud,

pa sa njime nemam kud,

ti ga uzmi i uz to

Ζωή μου, σᾶς ἀγαπῶ.

 

Tih vitica nežnih krak,

što ga njiše lahor lak,

i tih veđa čarnih sloj,

ko okvir za obraz tvoj,

i to oko krotko, o,

Ζωή μου, σᾶς ἀγαπῶ.

 

I tih usta slatkih luk,

i gizdavi vitki struk,

i bokori cveća tog,

tog volenja rečitog!

Za svu radost, i sve zlo

Ζωή μου, σᾶς ἀγαπῶ.

 

Atenjanko, idem sad,

pa pomisli na me kad.

U Stambol me vodi put,

al srce mi uz tvoj skut.

Ja te ljubi, makar mro:


												

Bleki – Ti koja si

 

 

 

Ti koja si

mir

milost i djetinjstvo

zemlja

nalik mojoj

 

prozračno plavetno nebo

i krhka ruža

tišinom  zvjezdanom

sniš

 

Ti koja si

ocean

uzburkana

duboka i  kristalna

 

ljubav opjevana

čedna

kao moj grad

 

Ti koja si

rascvjetana a pupoljak orhideje

vjetar olujni

 

nježni dašak

svježine  proljeća

u mome životu

 

ti koja si

beskrajna

Lotos nevini

 

mirisom

djevičanska jubičica

obnažena

kao moje srce

 

Ti koja si

talas

razbludni

 

svjetlost  ljubavi

željena

nebeskim milodarjem

 

ti koja si

moja jedina

dobro mi došla

 

 

tango-ili-prica-o-jednoj-ljubavi svilenio-ljeto

 

svilena-bjelina  plisani-dodiri

 

u-srcu-njeznost  krajolik-ceznje

 

snovidenje  sjenke-proslosti-ii

 

nebeska-carolija  jesenja-milina

 

 

njezno-i-lelujavo  Srce od kristala

 

Ona Sanja  Bijela dama

 

  Krhka bjelina    Tuga nebeska

 


												

Nedelja je udarni dar

Nedelja je večeras sve do 00 00 ako nas sjećanje ne vara.

A oni nama nedelja je neradni dan. Jeste li vi vidjeli ikad većih levata?

Da je petak , jalijaši bi rekli tane , nisu voljeli banalne rime. Zrna su čuvali za osatale dane. I zrna i tanadi su imali hejbet. Nikad im nije zafalilo. A nikad nisu ratovali. Osim ako su morali. Oni su samo udarali.  Zato su im trebala zrna i tanad.Valjda otud riječ tandarali. Dobro i metkovi. Da bi metkovali. To je već bolje. Poezija.

I oni nama Nedelja je neradni dan. Blećci. Nama je nedelja udarni dan. Ali ko smo mi da kvalifikujemo dane. Nama je svaki dan –  udrani.

Kako udarni?

Fino. Udarni pa udarni! Volimo udarati , kad god nam se pristavi udaraljka. A udaraljki hejbet, na sve strane. Gdje god makneš udaraljke vriju. I sve vole da se udaraju. I kako ih čovjek ne bi volo i udarao.

Prelijepe, nježne, snene, mirisave, čeznutljive i bome podatne. I vole da se sudaraju i udaraju. Po mahalski bubaju. Savim logično. kakva je to udaraljka , a da se ne voli bubati.

Joj levata, majko moja.

Kakve modrice. Aba zo, vi mislite na vaše papansko bubanje. Nosite  ga kući . cImate frižider pa njega bubajte. Nema ništa za poplaviti. Ni u frižideru , ni na vama. Po koje zrno gorušice i koji trnić. Od toga se neda ni senf napraviti, iako je to vaše gnjecavo.

I oni nama nedalja neradni dan. Kako bolan neradni? Nama je svaki dan neradni. Mi nikad ništa ne radimo, osim što udaramo. oliti bubamo. Tako pravimo život ljepšim. Što više bubaš to je ona cvrkutavija, ljepša i milosnija a život dostojniji življenja.

Ma miriše i cvjeta ko najmirisnija ruža. Ako neko voli slatko, ko neka  najslađa mubarek baklavica. I kako je čovjek ne bi volio i bubao. Čitov bogovjetni život. Ona se ne žali. Već kaže, vidi jel zapisano bar još koji put. Nema kod nje jednine. Zato je išćerali iz hlada gdje vječno vode teku .

I neka su. Šta bi mi blentovije radili da   ih nisu iz raja nama poslali. Ne smijemo ni pomisliti.

Što bi poete rekle:

Udaro ti, ne udrao isto ti se piše.

U prevodu:

-Ne mo'š joj pera odbiti.

AMIRA MEDUNJANIN – STINE / Song – Lyrics

 

 

 

 

 

 

 

 

Stine, potrošilo je more

ja sam potroši dušu

bez suza, bez smija.

Stine, potrošilo je more

ja sam potroši ljubav

bez bola, bez grija.

 

Ne ostavljaj me sad,

u ponoru bez dna

budi sa mnom

još mi triba svitlost tvoja.

Ne ostavljaj me sad,

dok preklinjem te ja

budi sa mnom

mir da nađe duša moja.

 

Ne ostavljaj me sad,

ne ostavljaj me sad

bez nade…

 

Stine, potrošilo je more

ja sam potroši dušu

bez suza, bez smija.

 

Ka’ stine

potrošilo se vrime,

umirilo se more

a nov, sviće dan.

 

 

 

 

 


												

Mali princ i strana srca

 


Djetinje srce

Nježnija strana srca

Rajsko drvo

Ljubavi  moje u noćima dugim

Krhka ruža

Mnoge stvari su jako smješne , a to inasan ne primjećuje.

Evo,Malom Princu je ,na priliku i nepriliku,bilo smiješno  to lijevo i

desno, pa čak i sredina.

Nije on pravio test,samo je želio da mu neko objasni neke dunjalučke

stvari.

Zaustavio  bi čovjeka.

Ne,nikad ženu.Njih mu je bilo žao.One tegare cegere i nemaju vremena za njegovo  pametovanje.

Muškarci samo hode i češkaju se.Kako koji i kako gdje.Neki prst u nos ili u  uho zavlače, neki straga  ,misleći da ih niko ne vidi.Rade još groznije stvari,ali Princ ih ne zna imenovati.On zna njihova značenja,ali ga sramota da ih izgovara.

Zaustavljenog bi pitao:

-Izvinite, nismo odavde.Možete li nam reći , gdje je ovdje desno?

Drugog bi pitao:

-Izvinjavamo se ,mogo se izvinjavamo ,nismo odavde i možete li nam reći , gdje je ovdje lijevo?

Trećeg bi pitao:

-Izvinite , mi nismo sa ovog dunjaluka ,pa ne znamo gdje je ovdje sredina.Možete li nas uputiti u sridu?

Muškinje  bi se našli zatečene.

Svi do jednoga bi postavljali kontra pitanja.Onako ljudski, bez ustručavanja, persiranja i ljubaznosti:

Koje desno,moje ili tvoje? Ili od one okuke?

Kakvo lijevo te spopalo,moje, tvoje ili onako levatsko?

Koja sredina: moja,tvoja ili njena?

Aa, ono tamo?

To je nečija druga sredina koja nas ne interesuju.

Neki su se trudili da budu smiješni pa bi konstatovali:

-Toga ovdje nema,bolan,bolje briši pa pitaj  na drugom mjestu.

Tako je Mali Princ za vrlo malo vremena doznao nekoliko bitnih stvari:

-Ljudi su uglavnom neuki,nervozni i ne vole da im se postavljaju pitanja,  koja svaki normalan čovjek ne postavlja. A onda postanu agresivni ,zato što im se neki neznanac tek tako,nepozvan obraća i remeti njihovo znanje.Valjda su zbog nedoumice,nervoze i agresivnosti zaboravili da kod kuće imaju riječnik u kome je zaokružena jedna riječ: bonton, po mahalski odgoj i pristojnost.

Sa tugom se pitao se gdje su nestale riječi prlijepe : izvini, molim ,oprosti i adio .

Tako je Mali Princ morao , kao i uvijek , sam  rješiti enigmu.

Kako nešto može biti lijevo,a kada se okreneš ono bude desno?

Kako nešto može biti desno, pratiš li grlicu u letu pa te ispravljaju i kažu da je to lijevo.

Kažu ti sredina je i ova granica između nas.

Ako smo baobab,ruža i ja poređani u trougao, ko  je od nas,lijevo,ko je  desno ,a ko je u sredini.

Tako  zaključuje  da je mjerilo i za lijevo i za desno i za sredinu on oduvijek znao. To   je jedan ,jedini i pravilni pokazatelj – srce i samo srce.

Baobab mu je je uvijek govorio:

-Strana srca je nepogrešiva. Kud god se okreneš vidiš svu ljepotu i ona je na strani srca. Ili ti se na lice  navuče sjena i odmahneš glavom i kažeš: ono je na onoj drugoij strani gdje nije srce.Tamo je vrijeme tužno. Tako se nikako ne mogu pomiješati stvari. I ko će pamtiti koja je koja ruka.Svaka ruka ima pet prstiju.Znači ima još minimum pet strana na svakoj strani.

Ruža bi sneno dobacila:

Šta su to strane!?Meni treba samo jedno nježno srce koje će da me voli i jedna snena duša da me miluje i mazi.

Tako je Mali princ zaključio  da  bi trebala postojati samo jedna strana.Ona prema kojoj je okrenuto srce njegovo. Jer nad njom bdije i svijetli duša tvoja, Krhka ružo , čedo moje , jedina moja.

Bleki – Nikad ne zahvaljuj neznancu

 

Antonella sa Anda

živi u oblacima

svetica  bi mogla biti

da ne reče

al’ nema se više šta reći

riječi su iskrene

ali bolne

za rastanak teške

i možda malkice neiskrene

 

uvijek se ima nešto reći

i više od toga.

eecimo pisati pjesme

a poezija su lijepe riječi.

i ono što nosimo u srcu.

nije bitno kojim redom

sve se na kraju složi

i stih i rima

 

možda .

srcu to nije potrebno

ono voli ili boli

to mu je isto

i sasvim dovoljno.

i ne daj da te vara

 

srce  mnijem

ti tu ništa ne možeš.

ono je rođeni varalica

ipak  vjeruj mu

da i slušaj ga

jednom neće pogriješiti


												

Novi Fosili – Bilo mi je prvi put Song – Lyrics

Nježnost Tako jednostavno  Krasnodarje

 

Bilo je nebo na tvome celu

u srcu zdjela vruceg mlijeka

bili smo djeca koja se vole

i koja ne znaju sto ih ceka

 

Bilo je svile u tvome oku

i ne daj nikom da to uzme

bilo je sijeno i karamele

kad su se takle nase usne

 

Ref. 2x

Bilo mi je prvi put

samo jednom

prva zora svice

najljepse su ciste

i nespretne ruke

prve suze vrijede

drugo su price

 

Bilo je pravo, zrelo voce

u tvojoj ruci zlatne niti

bilo je sve sto sada nemam

sto vise nikad nece biti

 

Ref. 4x