poslanica
suputniku
kamo si se zaputio
bez porodičnih albuma
i mladeža zavičajnih
kamo si se to zaludio
ničiji
svagda namjernik
nemaš noža nasljestva
ni posteljne opreme
nikakovu slavu ni sram ne nosiš
nećeš takav ni preko jednog praga
najprije te pitaju
gdje je stol i pogača
od koje odlamaš zalogaj
gdje su dvorišta
čije si kapije srušio
ulica iz koje si istrčao
a ti ništa nemaš
ni poskočicu
ni predanje svoje
kakva ti je to riječ
čiji naglasak ne potječe
ni iz jedne gore
tko da joj vjeruje
ako i namjernik
moraš znati gdje izvire drum
kojim si se zaputio
odnekud moraš dolaziti
ni psovku da si ponio
da kuneš neko polje
da šaku lomiš o stol pri pomenu
matere i zavičajne vode
smjerno se saginješ na svim stazama
ljubiš sve kamenje i oštrice
usni prinosiš
zašto nisi jedan barem
sakrio u njedra
čime ćeš se obraniti
kada ti zvijeri popreče put
ne pamtiš ni jedan rat
na svim junaštvina vezan poljubcima
ni sa jednom pupčanim čvorom
kamo misliš da ćeš stići
neće ni jedna djeva s tobom u noć
tko da povjeruje
da se ne misliš nikamo vraćati
pod košuljom da ne skrivaš
tajni zalog dragane i doma
ne slušaš me u stopu me slijediš
tjeraš inat mučiš je li
pa oslanjaj onda glavu o ledene dveri
i noći u krilu tuđih djedovina
vjeruj da je pružen konak ko i vjera
šat ti mogu
bezumniče
