Autor
Hajro Šabanadžović
Ples iskri
I. Dio
Portret golubara Vinograd
Terarijum Pritke
Grlica let Milost
Snovi iskre Svijeće radosnice
Cvijeće Krug radosti
Snježni most Blaženstvo
Behar cvate Plam đardina
Trg Vjernost
I ptice, kad dođe jesen
Prošaput ću zbogom
Njemim trskama na sprudu
I stabla ukrste grane
Nad šutljivom rijekom
Sluteć’ rastanak od ljeta
A on je bez riječi otvorio vrata
Samo pogledao nebo
Mene ostavio samu
I ne znam da li u žurbi
Ugasio nije staru svijetiljku uz prozor
I leži na prašnom logu
I lažljivo grli neku drugu mladu ženu
O, ti, što imaš ruke nježnije od mojih
Ako živi s tobom, budi nježna njegovom snu
Budi nježna
O, ti, što imaš ruke nježnije od mojih
Ako živi s tobom, budi nježna njegovom snu
Budi nježna
Bijah pjesnik ljubavi
zanijemiše mi riječi
sada dušom o tebi snivam.
Bijah slikar snova
prosule se boje
sada te zvijezdama milujem
uspjeh sakriti ćamac ljubavi
tvojim imenom zvan
Bog je milostiv dobri Anđelu moj
vrijeme je da se odi maleno moje
oceanu Tišina i sni
brodica vakta mom čvorištu se bliži
kad Nevere sinje čuješ huk
to ime tvoje s ljubavlju
dobri čovjek iskonu polaže
Vrijeme nam prolazi u neprestanoj jurnjavi.
Ponekad ohanemo i osvrnemo se.
I ustuknemo , zadivljeni nesagledivom ljepotom i milinom Stvoriteljovog djela.
Ništa ne prostaje nego da kleknemo i izustimo:
Alelujah!
Ne znam što da radim sa sobom
Na šta misli da bacim,
Eto stvaram polako pjesmu o tebi.
Gledam tvoje tijelo,
Ludujem za njim,
I ponavljam u sebi samo jedno.
Poljubi me,
Pa mi prste u kosu uvuci
I zagrli me.
Poljubi me,
Pa se privij tik uz mene i zapjevaj
Ako znaš bilo što
Želim da se stisnem uz tebe,
Da te milujem,
Da ti šapućem na uho bisere.
Da pričam o slobodi,
Da se glupiram,
Da ti kažem – oh ti ludo jedina.
Poljubi me,
Pa mi prste u kosu uvuci
I zagrli me.
Poljubi me,
Pa se privij tik uz mene i zapjevaj
Ako znaš bilo što
Dugo razmišljamo da li je primjerno sada pristaviti ovaj zapis,
kada je rana još jako svježa, a konci nisu izvađeni,
ili ga ostaviti za neka potonja , misaonija vremena.
A opet,sve nešto mnijemo ,čovjek je stvoren od žurbe i zaborava,
a ponekad od iznenadnih nestajanja.
Često razmišljamo kakav je taj osjećaj nekamo pripadati,
nevremenom zaboravivši kako to izgleda.
Pomislimo , Galerija će biti mjesto koje se može pripadati.
Jedno vrijeme je i bila.Dok si ti bila u njoj.
Ali, morio nas osjećaj privremenosti.
I bilo je neizbježno.
Lepršave grlice moraju tragati pute svoje .
Otišla si.
Zaledili smo se. I slikar i pjesnik. Napose dobri čovjek.
Bili smo tri kristalne statue.
Stajali na vrhu stepenica i čekali da nas tvoja misao čušne.
Imali smo samo par zajedničkih poveznica:
-Sjećanje na tebe , slike, par ukosnica,jedan kalendar,
jedna čioda, nekoliko zagubljenih staklenih krhotina, nešto zapisa i mnogo…
Vrijeme nije teklo. Samo se praznina njihala i postaja sve dublja.
U početku smo osluškivali hoće li zacvrkutati umilni glasić:
-Ja došla.
Nisi dolazila. Ja sam vrtio glavom, a Galerija je odmahivala:
-D'bro.Dobro.Doći će.
Ne znam zašto, ali vjerovao sam joj.
I onda kolovoza jedne odgovornije godine čusmo:
-Ja došla.
Odgovorismo:
D'bro , dobro…dobro nam došla.
(Morali smo upotrebiti riječi hroničara. Jer to smo postali.
Bilježnici protoka praznog vremena.)
Vjeruješ nam na riječ , jer osjetila si;
i Galerija i mi smo se istog trenutka odmrzli,
procvjetali i zasijali tugom.
Naša Djevojčica je znala da je trebamo i došla je.
Nećemo reći u zadnji čas, jer čitav život je pred njom.
Ali reći ćemo, nikad nije ni odlazila,
jer nama njeno srce pripada.
O, kada kažemo volimo te, ne plašimo se ljudi.
A ti ne boj se. Ne bi bilo pošteno.
I zato navrati, pođeđe , ili još samo jedared .
Scena prva, prizemlje (kako je izgledalo na izložbi plus skenirana tabla)
Haustor, I sprat
Penjemo se lagano, uz jezu i užas…
Sken str.2
Haustor, II sprat
Drugi sprat, druge nedaće…
Zoom
sken str.3
Haustor, III sprat
…hrabro idemo dalje, iako postaje jasno da se neminovno bliži kraj…
Haustor, posljednji nivo pakla
…kad tamo u bašći, u hladu jasmina,s ibr…oklagijom u ruci… ehm… stajaše Đavo glavom i bradom
:
Autor
Vedad Šabanadžović
Na srcu mi lezi jedna stara rana
koja nece iz njedara nigdje
pa se srce pita moje
bez njeg zivjeti kako li je, kako li je
pa se srce pita moje
bez njeg zivjeti kako li je, kako li je
Ref.
Idi, idi nesanice da ne vidim tvoje lice
da mi zora bol ne stvara
idi, pusti me da ga odsanjam
Idi, idi nesanice da
Na srcu mi lezi jedna stara rana
daj opusti srce je moli
a rekla je da ga dugo nece boljeti
ali boli, ali boli
a rekla je da ga dugo nece boljeti
ali boli, ali boli
Idi, idi nesanice da ne vidim tvoje lice
da mi zora bol ne stvara
idi, pusti me da ga odsanjam
Ref.
Idi, idi nesanice da ne vidim tvoje lice
da mi zora bol ne stvara
idi, pusti me da ga odsanjam
idi, pusti me da ga odsanjam
Mile i ljupke oči tvoje
kao safiri sjaju,
o, triput je srećan onaj
kog s ljubavlju pogledaju.
Tvoje je srce dijamant
što plemenito se zari,
o, triput srećan je onaj
kom s ljubavlju ono se žari.
Usne ti, najlepše na svetu,
rubina imaju boju.
O, triput je srećan onaj
kom priznaju ljubav svoju.
O, kad bih znao srećnika tog,
o, da ga sretnem gde
sama u šumi, za tren bih ga ja
lišio sreće te.
Na Uskrs sam se rodila dzanum
na Uskrs sam se rodila more
na Djurdjevdan se krstila dzanum
na Djurdjevdan se krstila
Mene je majka rodila dzanum
mene je majka rodila more
belim me mlekom pojila more
rujnim me vinom pojila
Zato sam tanka, visoka dzanum
zato sam tanka, visoka more
zato me zovu Djurdjija more
zato me zovu Djurdjija
Zato sam bela, rumena dzanum
zato sam bela, rumena more
zato me zovu Djurdjija more
zato me zovu Djurdjija