Vremeplovska premetaljka /Igrokaz 16.Oktobar/Listopad

 

Danas je ponedeljak, 16. oktobar/listopad  289. dan 2022 godine. Do kraja godine ostalo je još 76 dana.

Nažalost biva što valjda nikad nije. Ljeto polovinom oktobra.

A mi se upravo naštelili   da napišemo,onako po naški,po tabijatu:

Kako se dani tanje to postaje beternije. I vremenski i očevidno.

Počele su kiše ; one hladane dosadne jesenje kiše.Ne može čovjek nosa promoliti.

A ono jok. Upeko zvizdan i zamalo ne proglasiše pandemiju sunčanice.  Aha kad bi se zezali i maglu prodavali.

Tada skontamo, hajmo se fatat  lendohavizanja. Idemo tabiriti šta se to u kišnim danima nalik onim koji su kišili , dešavalo u  minulim vaktima , koji se neće vratiti.

I bolje je.

Za neke kažemo nikad se ne vratili i ne ponovili se.

Druga vremena su toliko zvjerinja da glava boli.

Da se možemo terminatora igrati sredili bi neke

stvari. Ali to je samo američka  , po običaju morbidna opsjena ,  koja nema veze sa stvarnošću i pameću.

A jopet mislimo   za ovo  ljetno vrijeme možemo kriviti Toplane.

Igraju sa sa danima , a oni ima se svete.

Ha toplane potpale željezariju , dani procvjetaju.

Toplane radi uštede privrnu dotok toplote, dani se slede.

Što bi poete rekle:

-Šta zna papak kad u Sarajevu počinju zimske igre.

U prevodu:

– Počinje kad počne , i to je to. Nema to papak u damarima.


												

Octavio Paz – Dva tijela

 
 

Dva tijela licem u lice,

ponekad su dva vala,

a noć je okean.

 

Dva tijela, licem u lice,

ponekad su dva kamena,

a noć je pustinja.

 

Dva tijela, licem u lice,

ponekad su korjenje

u noći spletena.

 

Dva tijela, licem u lice,

ponekad su noževi,

a noć  munja.

 

Dva tijela, licem u lice,

dvijee  zvijezde koje padaju

u prazno nebo.

 










												

W. Shakespear – Sonet VXVI









Umornom od svega u smrt mi se žuri,
Jer videh zaslužnog kako bedno prosi,
I nitkova što se bogato kinđuri,
I odanost kako poniženja snosi.


I zlatna odličja o pogrešnom vratu,
I savršenstvo u blatnom bešćašću,
I device silom predane razvratu,
I snagu straćenu nesposobnom vlašću,

I umetnost kojoj moćnik uzde stavlja,
I zločince kako vladaju dobrotom,
I mračnjaštvo kako mudrošću upravlja,


I kako iskrenost brkaju s prostotom:
Skrhan, spokojnoj smrti ću se dati,
Od nje me tek ljubav može sačuvati.






												

NOVELA MATVEJEVA – Volim kuće

 

Volim kuće gdje stvari nisu imućstvo,
Gdje su stvari lakše no čamci na užetima.
I ne volim stvari bez preimućstva
Čarobnoga opštenja sa njima.

Ne, ognjište, tvoja moć se u tebi ne sadrži,
Ko usta riječima možeš se nabiti
Drvima – ni tad se neću da opržim,
Međ kamenjem i drvima neće vatre biti.

Kažu mi: baci sanje, riši zbiljnost,
Piši kao što jest – čizmu, potkovicu, krušku.
Ali u zbiljnosti postoji vidljivost
A ja tražim ispod vidljivosti dušu.

I ponavljaću svuda i uvijek:
So nije u soli. Ni klin u klinu nije.










												

Pol Valeri – Posebna šansona

 

Šta ti radiš? Sve.

Šta vrediš? Ne znam,

predviđam, delam,

moć i gnušanje…

Šta vrediš? Ne znam…

Šta želiš? Ništa, i sve.

 

Šta poznaš? Čamu.

Šta možeš? Sniti.

Sniti i izmeniti

svaki dan u tamu.

Šta znaš? Sniti

da izmenim čamu.

 

Šta bi? Svoja blaga.

Šta moraš? Umeti,

slutiti i smeti

što ne vredi vraga.

Šta te plaši? Hteti.

Ko si ti? Ma vraga!

 

Kuda ideš? U smrt.

Zbog čeg? Da svršim,

da zauvek skršim

udes što je škrt.

Kud ideš? Da svršim.

Zbog čeg? Biti smrt.

 






												

Pijetlovo biti ili ne biti ; plata ili nož / Igrokaz na dan 15. Oktobar /Listopad

Danas  je  nedelja 15. Oktobar /Listopad 2023.

Jutros je komšinicin pijetao zakukurikao 288. put ove takarli godine.

Trebao bi   još hejbet  po 77   puta   nategnuti , ako hoće da pošteno zaradi ovogodišnju platu. Glasne žice,a šta ste vi mislili.

Vi se pitate odakle ili što će pijetlu plata.

A šta mislite šta radi svaki dan?

Zarađuje platu i izbjegava nož.Ako koke dobro nose jaja , znači pijetao dobro radi posa.

Ako na vrijeme budi gazdu ,jopet je u plusu. Na vrijemee dobije sadaku , i vaku i naku.

A sve nam se ,nekako , čini da je pijetao lukaviji od gazde.Do jednom.Gazda ga hrani i plaća kokama, da ozvaniči sabah.

A pijetao ozvaniči sabah da bi pricvrljivao koke.Nema kod njega ljudskih gluposti.Stara koka dobra juha.Jok!Naskaće on sve odreda. Ma ,nije ga briga ni da li je koka, odnosno ženka  njegove vrste. Njemu je samo zakukurikat i čitav potonji dan naskakat.

Dakle ,gazda ga plaća za ono što je pijetlu u krvi.E sad, ne znamo da li mu plaćaju prekovremene sate i radnje. Ono sa drugim pernatim ženskinjama, jer ruku na srce , nauka nije skontala da li pijetlov takar po stranjskim tijelima ima ikakve veze sa povećenom reprodukcijom među vrstama.

A ća mu ga mereš znat’? More bit se jednom izlegu pjetpatke ili pjetguske.Nikad se ne zna.Na ovom dunjaluku je sve moguće.

Ha imaš penezi, moš kod sveštenih lica kupiti  svakoliki takarli oprost.

Što bi poete rekli:

Tetkice i hadumi bi svašta nešto za šoldi prodali.

U prevodu:

Kuku im se i lele!

Vala pošteno da poštenije ne može biti.

A jopet prepisiviači nas upozoravaju da preivše žvalje rastežemo.Nikad prestat, a njima   se dnevnica zarađuje.

Na priliku,  između ostalog  i ovo se zbilo:

70.-p.n.e. Rođen Publije Vergilije Maron, najznamenitiji pesnik carskog Rima, autor nacionalnog junačkog epa “Eneida” i pastirskih pesama i didaktičkog speva “Georgike”. Uzor latinskog i zapadnoevropskog književnog stvaralaštva.

Dante ga ovjekovječio kao svog vodiča kroz podzemni svet.

Bez obzira što Dante tvrdio, mislimo da ga je Vergilije na kraju natakario i preveslo tamo gdje pripada. U pržun.

Viktor Igo – Pošto sam

 

Pošto sam pehar tvoj, još pun, usnama tako;
Pošto u tvoje ruke zaronih blijedim čelom;
Pošto dah blagi katkad udisao sam lako,
Dah tvoje duše, miris tamnim ovijen velom;

Pošto mi bješe dano da te još čujem reći
Riječ onu što na srce svoj tajni melem toči;
Pošto viđeh u tuzi, pošto viđeh u sreći
Tvoja usta na mojim, a pred očima oči;

Pošto vidjeh gdje mi je nad sretnom glavom sjala
Zvijezda tvoja, avaj, uvijek maglom omotana!
Pošto vidjeh gdje mi je na val života pala
Latica s ruže otrgnute od tvojih dana!

Ja mogu godinama sada žurnim da velim:
– Letite dalje, jer će starenje moje stati!
Odlazite odavde s tim vašim cvijecem svelim,
Ja imam cvijet kog nitko ne moze uzabrati!

Udrite krilma, prosut nećete moći njima
Tu čašu tako punu iz koje sada pijem.
U meni više plama, no u vas pepela ima!
Više no vi zaborava, ja ljubavi krijem!

 






												

Desanka Maksimovic – Pozdrav neznanoj

 

Ženo neznana, gospo blagorodna,
onoga za kim moje srce žudi,
da vas sad voli, znaju Bog i ljudi,
o srcu mome on zboriti ne sme
nikada nikom, ni čime probudi,
ko cvet na biljci, na duši mi pesme.

Ja znadem gospo, kako on glavu spušta
u blede ruke kad bol ga ljubavni skoli,
ja znam kako on mrzi, kako voli.
Ja znam, vi ste mu sad život i sreća,
a ja mu bejah bol i svetinja.

On sanja ljubav ukraj vašeg skuta,
i srca vaša ko zvezde su srodna;
al’ ženo neznana, gospo blagorodna,
misao na mene kao avetinja
ja znam da sada vašim domom luta.






												

Marija Sergejevna Petrovih – APRIL 1942. GODINE

 

Ovo svirepa bješe zima,
Pol godine je mraz ljut bio.
Do grudi nico u smetovima
Naš gradić s uma silazio.
Činilo se, biće pometen –
Ovdje slobodno kroz grad lete
Vjetri sa strana četiriju
I grudima o grudi biju.
Oni promrzli grad bi mali
Davno sa nogu otpuhali,
No mećava se sva razbije
U prašinu o teški snijeg.

U kalendaru – april. K tome,
Zemlja u srebru prozračnome
Koje u zoru je hrskalo.
I vrelije je sunce sjalo,
I za potokom potok lije.
I trne plavi zrak, u riječ
Jedan, čuj, čvorak već upada
Drugome, i da nije nije
Pramaljeće bi bilo sada.