Kad bih imao sestru
volio bih te više nego nju
Kad bih imao sve zlato svijeta
bacio bih ga pred tvoje noge
Kad bih imao harem
ti bi bila moja ljubimica.
No comments
Category Archives: Magazin
Mulci i nježnost
A sigurno već znate da većina insana nisu insani.
Već mulci.
Ne poštuju i ne obazire se na nježnost i krhkost proljeća i ljepotu đardina.
Mi se raznježili , ko Maksumče u polju djevičanskih ljubičica.
We are zabezeknuti i opčinjeni ne m'remo maknuti.
A moramo.
Naružiće nas i reći:
-Sanjajte i volite kada vam drugi plate za to. Mi samo uvodnik plaćamo.
Neuki prepisivači!
Ne znaju da nam niko snove i ljubav ne može ni platiti, ni oduzeti.
Osim one koje volimo i sanjamo.
A Ona / One , to krhka bića, ta uzvišena ljepota to nikad ne želi učiniti.
I ne stignu sve da hoće!
Mi konjine uvijek nešto zabrljamo i poslije samo kukamo i pizdimo.
Izvinite .
Najusrdnije molimo .
Potkrala nam se jedna ne baš dobra riječ. Ali nemamo bolje.
Oprostite.
Nećemo više ružnih riječi.
Obećavamo.
Zamalo postadosmo mulci kojima je u ustima uvijek neka prostota.
A nama nije, već uglavnom smjerna ljepota.
Volimo blagu , krhku, uzbibanu … riječ . Dakako.
Mulcima zadriglih u verba obscene , u inat.
Sylvia Plath – Koliko dugo mogu biti?
Koliko dugo mogu biti zid, odbijati vjetrove?
Koliko dugo mogu biti?
Praviti rukom zaklon od sunca,
zaustavljati plave munje hladnog mjeseca?
Glasovi usamljenosti, glasovi patnje
zaogrcu moja ledja, neminovno.
Kako ih umilostiviti, njihovu malu uspavanku?
– Koliko dugo mogu biti zid oko mog zelenog vrta?
Koliko dugo moje ruke
mogu lijeciti njegov bol? I koliko jos moje rijeci
mogu biti na nebu sjajne ptice utjehe, utjehe?
Strasna je stvar
biti toliko otvoren: to je kao da je moje srce
stavljeno na lice i seta svijetom.
Sve što se zapiše ima da se zbude/ Igrokaz na dan 17 Januar / Siječanj
Danas je Utorak 17. dan Januara / Siječnja 2023. Reklo bi se da ima još guta do kraja godine. Cirka 348 dnevnih jutrenji na vas cijeli dan. A nije to hejbet to očas bude , pa ne bude. Dani ko ljudi. Sad in vidiš, sad ih nevidiš.
Jes kako nije.
Nisu dani blesavi ko ljudi. Oni malo proteferiče na ovom dunjaluku. Recimo dvadeset četiri sata. Pa onda duškaju godinu dana. Ali se vrate. Uporno i noviji i ljepši. I tako eonima.
A ljudi se natandare na dunjaluk pa provedu nešto vremena . Misle niko ko oni. I puf. Odjednom nema ih.Nakon nekoliko dana niko ih se ne sjeća. Ko da nisu bili. Baš su blesavi. Umjesto da ko dani provedu koji tren, odu negdje gdje nema frke, duškaju, pa sve vrate. Jok. Oni zatarabe za sva vremena.
Hajd , ima pametnih pa skontaju još za života , da se može i tamo duškati u hladovinimm kraj bistrih izvora i tanana šadrvana. Sa anđoeskim družicama sa obje strane, A ima onih , silnih a glupih ko noć, koji ništa ne skontaju. Koji se odjednom nađu tamo gdje niko ne bi volio biti. U pržunu.
A znate li vi šta je pržun. Jok , čini nam se . Inače velika većina ne bi radila to što radi.
Pržun vam je , na priliku jako beterno mjesto. Svega ima, samo gladovine , vode i mira nema. Recimo ima mnogo roštiljanja ali i gladovine . I mnogo vatre i vreline Na sve strane cvrći insansko mesa. Ko biva oni se vrte na ražnju. A pomoći i poštede nema. Kako će biti?
Jesu li oni koga pomagali i dobra činili?
Nisu!
Jesu li oni koga štedjeli i opet dobra činili?
Nisu, nikako nisu!
Jesu li zlo i bogatstva zgrrtali i sijali?
E vala, ova valja, jesu!
Da i mi jedared o njima nešto potvrdno kažemo.
E sada recite vi nama jesu li ti zaslužili to cvrčeće i veselo vrelisimus mjesto?
Vala , jesu, svaki dan od vječnosti koliko će se pržiti.
Eto vidite, nismo mi tako loši.
Kod nas nema cile mile. Ni po babi , ni po materama.
Kod nas je razmišljanje ko po zapisima.
A znate li vi šta su zapisi?
Dabome da ne znate. Većina. Inače ne bi išli putima na čijim krajevima se vrelina plaho smješka i uživa u novim pripadnicima troglavate nacionalističke pljačkaške bagre i fukare.
O zapisima i fukari drugi put.
A ako vas interesuje, pa ima o njima mnogo zaisano,
Ali ne pomaže.
Znate onu
Bagra ostaje uvijek bagra.
I fukarom se rodi, i umre ko fukara.
I sa smrću ne prestaju da budu bagra i fukara,. Jok. I u pržunu ostaju taki. Bijednici. Samo kukaju kako im je prevruće, a vode za ilađa.
Još nije zasjeklo kako treba ,a prošla polovina januara. Malo zasjeklo , a ljudi kukaju. Te hladno ,te mrazevi. Nema vam boni zime bez tri-četiri metra snježnih padavina i -42 stepena, da se nafajta danima. Pa jal naše Mraztište jedno od centara svijeta ili nije.Partizani su i udove davali da to potvrde.
Neka ,nemojte previše kukati požurivati. Ko velite što prije dođe prije će i proči. Pred nama je i veljača.Tada mačke i psi polude.Moraju.Napolju biva toliko hladano ,da se jedino takarli jurnjavom ,krv može održati u životu.
Jesu ovi ljudi svakakvi.Nikad nisu zadovoljni. Nevaljaju im mrazevi. Još manje očekivani pržuni. Baš su se osilili.
Crnogorci mirno spavajte ,tek je 09 00. Udarac o verige u 12 01 će roknuti znak za ustanak, pardon ustajanje. Mili Prvom Đukađiniju još nije vrijeme za pržun. Ni nasljendiku mu onom sitnom malom šićarđiji što ga Vućić takari i plaća.. Ni našem riđokosom šiptaru, ni razrokoj fukari, ni nesuđenom robijašu. Polahko. Sve u svoje vrijeme. Zapisano im.
Što bi poete rekle:
-Sve što se zapiše ima da se zbude.
U prevodu:
Ne moš ti zapisano kupiti ni da imaš svo zemaljsko blago .
Mak Dizdar – San
Ima slovo tajno O sebi što šuti
Tajni su mu snovi Tajanstveni puti
Zbog tog slova čudnog odagnasmo ptice
Zbog njega smo sada nagrdili lice
U snu mekom lakom letimo ka plavom
Probudi nas zemlja S krvavom smo glavom
Zbog tog slova dragog živimo od snova
Da nas slovo ovo na javi
Ne ostavi?
Herman Hese – Da li si mogla da zaboraviš
Da li si mogla da zaboraviš
da je tvoja ruka nekad u mojoj ležala,
i da se neizmerna radost
iz tvoje ruke u moju,
sa mojih usana na tvoje prelila,
i da je tvoja kosa plava,
čitavo jedno kratko proleće
ogrtač sreće mojoj ljubavi bila,
i da je ovaj svet, nekad mirisan i raspevan,
sad siv i umoran,
bez ljubavnih oluja
i naših malih ludosti?
Zlo koje jedno drugom nanosimo
vreme briše i srce zaboravlja;
ali časovi sreće ostaju,
njihov sjaj je u nama.
Jesenjin – Mjenjajući rublju za tumane
Mjenjajući rublju za tumane,
svog mjenjača danas ja zamolih
da mi kaže kako ću da šapnem
lijepoj Lajli na persijskom volim.
Rekoh tiše nego vanjski vali,
upitah ga od lahora blaže
da mi šapne kako lijepoj Lajli
reč “poljubac” nježno ja da kažem.
I upitah još, a prepun srama,
duše pune neodlučnog boja,
kada sa mnom Lajla bude sama
kako da joj kažem da je “moja”.
Odgovori kratko mjenjač meni,
o ljubavi riječi tu ne zbore,
o njoj tek su uzdasi skriveni,
o njoj oči ko dragulji gore.
Poljupci su strasti bezimene
a ne riječi u grob urezane,
poljupci su ruže raspršene,
latice na usni rastapane.
Suvišne su za ljubav poruke,
od nje same gori se i zebe.
“Ti si moja” – neka kažu ruke
što skidahu crni zar sa tebe.
Vilijam Batler Jejts – Ljubavnik Priča Ruži U Svome Srcu
Sve slomljene, nezgrapne stvari,
predmeti trošni, stari,
plač deteta nekog kraj puta,
ta škripa kola što smeta,
i teški korak orača
što gaca po zimskoj bari,
tvoj lik mi vređaju koji
k'o ruža sred srca mog cveta.
Jer previše je gruba uvreda ružnih stvari;
da mi je da ih sagradim sve iznova
usred leta,
da zemlja i nebo i voda –
k'o zlatan kovčeg se žari
za moj san o tvom liku
koji k'o ruža sred srca mog cveta.
Jesenjin – Kurva
Za ženu priznajem samo kurvu
Poštene nek se ne naljute,
Jer zbog njih izgubih svu radost svoju,
Zbog njih izgubih svoje pute.
Kurva mi dade sve sto joj tražih
Sve slasti jedne žene
I nikad ne pokuša da mi ukrade
Ni delić uspomene
Uvek je volela da me nadje
Okruzena čašama vina
I nikad ne pokuša da se snadje
Da bi sa mnom dobila sina
Za ženu priznajem samo kurvu,
postene neka se ne naljute..
Suzan Zontag – In memoriam / Iz arhiva
Suzan Zontag
Većina informativnih kuća je kratko objavila:
16.01.1933. – Rođena je američka književnica Suzan Zontag.
a nešto malo poslije toga,
28.12.2004.- Umrla je Suzan Zontag, radikalna američka književnica i kritičarka.
Mi ostali zaprepašćeni.
U prvi mah pomislimo: Vrlo smiješni termini za divnu osobu u rečenicam šest i devet riječi,sa veznicima.
Pa onda kažemo,zastanimo malo,zar to nije Suzan Zontag jedna od najuticajnijih i najprovokativnijih mislilaca 20. vjeka,počasna Sarajka i koja ga je voljela kao i svoj Njujork.Skoro.
Ta ličnost je predstavljena izuzetno tendecioznom i nebuloznom rečenicom.
Bilo bi komično da rečenica nije izrečena u izrazito negativnoj i nepismenoj konotaciji.
To je pisao neko ko se plaši njenih istina.
Prvo i osnovno ,osoba koja govori istinu nikad ne može biti radikalna američka kniževnica i kritičarka.
I kakav je to izraz radikalna književnica.
Tako nešto prvi put čujemo.
Znamo da imaju radikalne stranke,naprimjer kao ona Milojka, bivše gospođice broj 1. Zeničkog andergraund pržuna.
Znamo da ima i radikalnih vjerskih fanatika.
Mi pedererčine nazivamo i radikalno bolesnim ljudima.
Ali ne sve.One koji su kažnjeni proviđenjem AID-a ne prozivamo.Oni su sami sebe prozvali.
Da bi osvježili pamćenje uzmemo riječnik i pročitamo šta znači riječ radikalan.Šta znamo možda su u nekom,neodređenom ,međuvremenu obogatili značenje te riječi.
radikalno
korjenito ,temeljito, sasvim ,
u prenesenom smilu može značiti:
nepopustljiv,ekstreman ,zadrt
Ništa što nismo znali.
Onda ta značenja interpoliramo u rečenicu.
Umrla je Suzan Zontag, korjenita ( temeljita,sasvim) američka književnica i kritičarka.
To je ono što bi nas nasmijalo ,jer je samo nepismeni klovnovi mogu osmisliti takav šnit rečenice.
Ne treba žuriti,velimo sami sebi ;da vidimo kako se uklapaju inačice prenesenog značenja:
Umrla je Suzan Zontag zadrta (nepopustljiva,ekstremna) američka književnica i kritičarka.
Ovo baš radikalno, sasvim temeljito i korjenito nagrdi misaoni i jezički slijed medijskog lingviniste-istoričara.
Znamo da je većina medijskih rabotnika i kolumnista polupismeno.Naročito ako imaju loknice i ako ih nazivaju gospođice. I polupismeno i lijeno da pročita vlastiti „misaoni“ slijed. Zato nismo nikom ništa zamjerili.
Đeš ba zamjeriti hajvanu koji misli da je insan.
Idemo na pijacu informacija da pribavimo neke crtice o Suzan Zontag i ispitamo njen radikalizam,Mi ga nismo primjetili,možda neko drugi zna više od nas.
-Vatreni,ali dostojanstveni i istinoljubivi istupi su je učinili političkom i književnom ikonom svoga doba.
-Poštovanje njenog djela, veliki Danilo Kiš je krunisao vrlo bliskim prijateljstvom.
-Kritičarke i spisateljica čija su dela o fotografiji, ratu, bolesti društva i terorizmu aktuelna i danas.
– Briljirala je istovremeno kao autorka ljubavnog romana, isticala se kao prvorazredna esejistkinja i bila priznata kao mislilac.
– Zontag je bila velika dama savremene američke književnosti.
-Bavila se postojećim problemima i izrazažavala se savim jasno.U njenim riječima nije bilo mjesta nedoumici.
Nigdje traga onom radikalizmu sa negativnim konotacijama.
Čeprkamo dalje.
-Šezdesetih sa nepunih 30.godina izjavljuje da je “bela rasa” rak rana istorije, a da je Amerike utemeljena na ” istrebljenju naroda”.Ništa ekstremno ,sasvim realne i provjerljive činjenice.Mogla je ,vala ,američko iskustvo utemeljenosti sasvim logično povezati sa učiteljima:Vatikanom i Zapadnom Europom izmetli ” kolijevkom civilizacije”.
Nemojte nas odmah ružiti.Imamo jedan gori izraz ,ali nije naš.Damin je.Čuvamo ga za kasnije ,kao dragulj.
-Za terorističke napade 11.o9.2oo1. je rekla da nisu bili usmereni protiv civilizacije i slobode uopšte, kako je tvrdila Bušova vlada, već su bili posledica spoljne politike SAD kao super sile.Mi bi rekli i terminatora čednosti.
Slažemo sa njom i dodajemo , da nikad nije utvrđeno ko su bili ti teroristi i šta je pozadina tih napada.
Mi smo čak napravili serijal o tim napadima ,gledan kroz prizmu dobrih poznavalaca teorija zavjere.
U kontekstu tog pismenija,Zontagova je mala macica koja još nije naučila da grebe.
Ne znamo čemu radikalizam i ljevičarstvo.
Suzana je bila strasna žena,koja je pisala dobre ljubavne romane,radila zanimljive publikacije i prvorazredne eseje. Nije bježala od izazova glume,režije i fotografije.
Dio života je posvetila Sarajevu Gradu čednosti ,često govoreći o njegovoj majci Bosni Zemlji Božije milosti.
Heroina Susan Sontag,počasna Sarajka, bila je i prva osoba sa strane , koja je svjetskoj javnosti poručila da se u BiH dešava genocid,
-Rat u Bosni je smatrala zakašnjelim za otprilike 5o godine.To su ustaše i četnici željeli dovršiti posao iz 1941. na svoj koljački,genocidni način.
-Bosna je Španski građanski rat našeg vremena,napuštena od svih i prodata i predata u ruke koljača.
-Sav njen radikalizam se ,vjerovatno, očituje u rečenici “Svako ko ostane neutralan u ovom ratu je govno.”
Biserli, ali sasvim na mjestu, nema sumnje.Što sad ne prigovarate,
Hrabrost je dijelila sa Blaženim čista srca.Za rata je devet puta dolazila u opkoljenu Čednost.
Sarajevu je 1992. godine podarila Beketovog Čekajući Godoa. Predstava je igrana je u Pozorištu mladih,a Predstavljena na MESS-u.
Vjest o toj predstavi, o ljudima koji čekaju, a ne mogu dočekati kraj tuge, beznađa i straha, objavljena je u brojnim svjetskim medijima.
Tu su se “svjetski” mediji koji tako pišu malo natakarili.
U Sarajevu nije vladalo bezbađe i strah,već samo ogromna tuga.
Ubijana su djeca.
Ubijane su žene.
Ubijani su starci.
Ubijano je cvijeće.
Ubijani potoci i bregovi.
Ubijana je ljubav i ljudskost.
Ubijano je Nebo.
Da je vladalo beznađe i strah ,danas Sarajeva i Bosne ne bi bilo.
Grad čednosti i Zemlja Božije milosti disali su kao jedno anđeosko biće.
Na može se izgubiti nada i osjećati strah, ako se zna da je neko vrlo Moćan,pun milosti i ljubavi na tvojoj strani.
Godo je onaj apsurdist koji nikako da se pojavi ,a glavni je lik drame.
Ima tu neke simbioze između obrnute hiperbole i preuranjene takarli simbolike.
Koliko god zločinci preuveličavali svoje junaštvo i efikasnost i jakost koljačkih alata i nakana na kraju budu posramljeni.
Mi se profinili.Nismo upotrebili vulgarizme.
Ne može to tako.
Kad je obrnuta hiperbola popušila, nadovezala se zakašnjela takarli simbolika.
U Bosni nikako da se u glavama vlastodržaca pojavi pamet,a svi pričaju o pameti.
Svoj posljednji roman Suzan Zontag napisala je 2000. godine.
Posvetila ga je svome Sarajevu.
Kad god neko krene u Hram umjetnosti, pročitaće ime Suzna Zontag.
Trg nosi njeno ime.
Zaslužila je.
Peas ,sister ,selam.
To su opće, poznate činjenice.