Mulci i nježnost

 

A već znate da većina insana nisu insani.

Već mulci.
Ne poštuju i ne obazire se na nježnost i krhkost proljeća i ljepotu đardina.
Mi se raznježili , ko Maksumče u polju djevičanskih ljubičica.
I am zabezeknuti i opčinjeni ne m'remo maknuti.
A moramo.
Naružiće nas i reći:
-Sanjajte i volite kada vam drugi plate za to. Mi samo uvodnik plaćamo.
Neuki prepisivači!
Ne znaju da nam niko snove i ljubav ne može ni platiti, ni oduzeti.

Osim one koje volimo i sanjamo.
A Ona, to krhko biće, ta uzvišena ljepota to nikad ne žele učiniti.
I ne stignu sve da hoće!
Mi konjine uvijek nešto zabrljamo i poslije samo kukamo i pizdimo.

Izvinite .
Najusrdnije molimo .
Potkrala nam se jedna ne baš dobra riječ. Ali nemamo bolje.
Oprostite.
Nećemo više ružnih riječi.
Obećavamo.

Zamalo postadosmo mulci kojima je u ustima uvijek neka prostota.

A nama nije, već uglavnom smjerna  ljepota.

Volimo blagu , krhku, uzbibanu , riječ . Dakako.

 

Mulcima zadriglih u verba obscene , u inat.

Bookmark the permalink.

Komentariši