Tatjana Lukić – Grehota IV

 

kruže oko nas biljke

-leptir oprezan i star

 

ne preboljesmo čovjeka kraj sebe

vodu negaženu netaknut grumen crnice

ne odboljesmo nepremošten mrak

 

ne smije žarač

kama ne smije na nas!

 

rane vrele rastvorene

svim silama odvaraćamo

od svojega krtila

 

zuje nad čulima

jadi nekušani

 

mrznu boljke

bez bolnoga

 

jecaj u smijeh prekrajamo

vedrine nam imijeće

 

tek snom katkad razliježe se ridaj

kažemo sneni to nevera prozor razbija

nije ništa rže ždrijebe pred vratima

to nas na se samo podsjećanje sveti






												

Žak Prever – Uvelo lišće

 

 

Želio bih da se uvjek sjećam

Srećnih dana naše ljubavi

Tada je život bio mnogo ljepši

I sunce je blistavije bilo no danas.

Uvelo lišće slaže se po zemlji

A ja te još nisam zaboravio.

Uvelo lišće slaže se po zemlji

Ko naša tuga i uspomene

Hladni vjetar odnosi ih

Zajedno sve u noć zaborava.

 

 

A vidiš nisam zaboravio

Pjesmu koju si mi pevala

Ta pjesma je bila slična nama

I tebi koja si me voljela

I meni koji sam te volio.

Živjeli smo zajedno

Ti koja si me voljela

I ja koji sam te volio.

Ali život razdvaja

One koji su se mnogo voljeli.

O, sasvim polako i bez šuma

More briše tragove po pjesku

Koraka razišlih se ljubavnika.

 

 


												

Ko koga vara; Nauka nas ili majmuni nauku-Ravna zemlja


**

Vi mislite da nešto znate.

Evo “pametnih” učenih ljudi, nešto kao naše ilmije koji sve “znaju”.

Toliko toga napričaju da se u međuvremenu od njihovih gluposti i so obljutavi.

Njih nije briga ako ispadaju kreteni ili glupani.

Njih plaćaju da zbunjuju pučanstvo.

Da se narod zabavi sobom, da bi nalogodavci lakše vladali.

Preplavljeni smo pričama iste ili slične sadržine.

Kopija kopije, pa onda kopje kopija i sve dok vam se na zavrti u glavi.

Dobri stari Gering.

-Dajte mi navjeću laž i stvoriću od nje istinu.

Ponavljanjem , upornim i napadnim ponavljanjem.

Tako vam je to.

 

Što bi poete rekle:

-Lud ili zbunjen insan je uviejk natakaren,

U prevodu:

-Klonite se “pameti” od nepameti.

Krvave igre Vatikanske / Igrokaz na dan 19.februar / veljača

Danas je nedelja  19.fabruar / Veljača  2023. Bilans dana 50/315.

Danas ćemo se baviti manje pametnijim poslom . Nećemo dirati pučanstvo, već zlo odrođeno od pučanstva. meta nam je Vatikan , oliti bludnica sa sedam bregova.

Zapravo metu joj natandario Isusovac Nikolino Kopernikus koji je umro na današnji dan. A ime dato u prethodnoj rečenici bi imao da je rođen u Italiji, ili da je možda zaglavinjo u Italiji.

A nije zaglavinjo u Italiji jer je bio pametan čovo i znao za “poštenje, iskrenost i blagost ” Vatinaka/inkvizicije. Njihovo osnovno geslo je bilo :

-Kaznite  brata / sestru   blago i bez prolijevanja krvi.

I kažnjavali su braću i sestre  blago i bez prolijevanja krvi , dimili ih i roštiljali na lomačama. Desetine miliona jadnog i naivnog pučanstva.

A nebraću/nesestre pride i na kolčeve , na mačeve, kamom , bombom , dimom i puškom nabijali i ubijali. na kraju baciše majku svih bombi, bombu od atoma .

Stotine miliona pobijenih , zatrtih, nestalih na pravdi zemaljskoj  – nearijevaca , nehrišćana, nekatolika …

Tuge moje , rane moje , vapi Nebo. 

1473.-Rođen je Nikola Kopernik (polj. Nikołaj Kopernik, lat. Nicholas Copernicus; Toruń, 19. veljače 1473. – Frombork, 24. svibnja 1543.), poljski astronom iz Kraljevske Prusije koja je od 1466. pripadala Poljskom Kraljevstvu. Iz redova je isusovaca. Studirao je na Sveučilištu u Krakovu; od 1496. do 1500. u Bologni, gdje je studirao kanonsko pravo, ali se najviše posvetio studiju astronomije. Postavši kanonikom katedrale u Fromborku, napustio je Italiju, ali se 1501. vratio i u Padovi studirao medicinu, a u Ferrari postao doktor kanonskoga prava. Od 1505. do smrti živio je u Poljskoj. Nastanio se u Fromborku, gdje je u jednoj kuli organizirao svoj opservatorij. Nije se odazvao ni pozivu da na Lateranskome koncilu (1512. – 1517.) izloži svoje mišljenje o reformi kalendara. Kopernik je u Raspravici (lat. Commentariolus, između 1510. i 1514.) dao prvu skicu nove heliocentrične teorije, koja je protuslovila vladajućemu, Ptolomejevu geocentričnomu sustavu svijeta sa Zemljom u središtu. Nastavio je raditi na svojem sustavu do pojedinosti, pa je, prosuđujući na osnovi principa relativnosti gibanja, dao jednostavan sustav: Zemlja i planeti jednoliko se gibaju po kružnicama, u središtu kojih je Sunce.

Pametan čovo.Mislio ga Vatikan navuči ko levata ,pa da mu inkvizicija malu logorsku vatru pravi uz vatikanu svojsten morbidni humor:

-“Kaznite dakle brata Kopernika blago i bez prolijevanja krvi.”

Što bi poete rekle:

-Nisu svi ljudi bez veze  vesla Vatikanska sisala.

U prevodu:

– Ko zna zna , njemu pomen . Ko ne zna i njemu  pomen , ali plaho takarli.

Aco Šopov -U snu crne žene

 

Tijelo je tvoje crna maslina,

najtamnija bronca,najdublji  zvuk,

zvuk tam -tama tvojih predaka,iz njihovih starinskih kora.

 

Nebom tvog tijela ore nevisljivi plug

i iz crnih brazda

munjevito izviru sve potopljene zore.

 

Tijelo je tvoje neumitan ritam,

krvotok oceana,

Svjetlost tamna što vodi me stazom upasnom i  uskom,

                                                                      

od djetinjstva što me progoni

od ranije,

još od majčine utrobe,

od prvih začetaka,najnesvjesnijih.

Sada znam zašto ti nisam uspio ispjevati nijednu  pjesmu,

                                                                       

jer sama si pjesma nad pjesmama.

 

Uplašen i strašan

stojim pod nebom tvoga tijela

tvojom crnom magijom skamenjen.

Ti si moja boljka i ti si moj lijek,

i kažeš mi: ja sam tvoja noć i tvoja vječna luna,

budi spokojan,tu ćeš vjekovati,

moj san je strašniji i od najstrašnijih buna.

 

Luno crna luno

tvojom magijom skamenjen

nemam riječi da ti protivriječe,

Nemama snagu da ti se suprostavi.

Luno,crna buno

nezarasla,neizliječena rano,

neosjetno padam i tonem u tvoj san

kao afričko sunce u ocean.

 

 


												

Šantić – Emina

 

 

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,

Prođoh pokraj bašte staroga imama;

Kad tamo u bašti, u hladu jasmina,

S ibrikom u ruci stajaše Emina.

 

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,

Stid je ne bi bilo da je kod sultana!

Pa još kada šeće i plećima kreće…

— Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!…

 

Ja joj nazvah selam. Al’, moga mi dina,

Ne šće ni da čuje lijepa Emina,

No u srebren ibrik zahitila vode

Pa po bašti đule zalivati ode;

 

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste

Rasplete joj one pletenice guste,

Zamirisa kosa kô zumbuli plavi,

A meni se krenu bururet u glavi!

 

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,

No meni ne dođe lijepa Emina.

Samo me je jednom pogledala mrko,

Niti haje, alčak, što za njome crko’!…


												

Krleža -PREDVEČERJE

Toranj na zapadnom nebu okrutno crno se koči.
U drvoredu tihom žutih kestenova
ide naša topla sveta Iluzija.
Da li je sfinga i zlatna kopita nosi,
te joj gori munjina u kosi,
i čarape ima svilene?
Oh! Tko to zna?
U drvoredu tihom žutih kestenova
ide sveta naša Iluzija.
Zadnji cvrče cvrčci i mjesec se proljetno smije,
i oblaci srebrno zvone, ko titravi plesači.
Iza obrisa mrkih gradske gomile kuća
kotrlja se nebom zlatni skupocjeni disk.
U srebrnim nitima prska mjesečev zeleni vrisk.
I jedno dijete crven fenjer nosi.

Sam Shepard – Da si još uz mene

 

Da si jos uz mene
Držao bih te
Ljuljao na kolenima
Duvao topao vazduh u oba uva

Tebi, koja si pisala kao panter
Šta god da ti je teklo venama
Kakva god da te je zelena krv
Odredila za takvu zlu kob

Da si još uz mene
Provalio bih u tvoj strah
I on bi sa tebe visio
U dugim ritama
Kao raskomadani užas

Okrenuo bih te
Licem ka vetru
Kičmu savio preko kolena
Zvakao ti potiljak
Sve dok ne otvoris usta za ovaj život





(Iz Motelskih hronika )