Naši su životi – Švajcarska –
Tako tihi – tako hladni –
Dok u čudno popodne neko –
Alpi svoj veo ne razmaknu
I ugledamo – Daleko!
Italija je s one strane –
Mada ko stražar između –
Alpe svečane –
Alpe sirenske –
Vječito čuvaju među!
No comments
Category Archives: Magazin
Hajam – Pepeo postaje
Od dolaska i odlaska našeg – ćar – gdje je,
Od završetka našeg postojanja – klupko – gdje je,
Od vatre točka života – srce postojanja
Sagorijeva – i pepeo postaje – a dim – gdje je?
pB
Tatjana Lukić – Grehota IV
kruže oko nas biljke
-leptir oprezan i star
ne preboljesmo čovjeka kraj sebe
vodu negaženu netaknut grumen crnice
ne odboljesmo nepremošten mrak
ne smije žarač
kama ne smije na nas!
rane vrele rastvorene
svim silama odvaraćamo
od svojega krtila
zuje nad čulima
jadi nekušani
mrznu boljke
bez bolnoga
jecaj u smijeh prekrajamo
vedrine nam imijeće
tek snom katkad razliježe se ridaj
kažemo sneni to nevera prozor razbija
nije ništa rže ždrijebe pred vratima
to nas na se samo podsjećanje sveti
Žak Prever – Uvelo lišće
Želio bih da se uvjek sjećam
Srećnih dana naše ljubavi
Tada je život bio mnogo ljepši
I sunce je blistavije bilo no danas.
Uvelo lišće slaže se po zemlji
A ja te još nisam zaboravio.
Uvelo lišće slaže se po zemlji
Ko naša tuga i uspomene
Hladni vjetar odnosi ih
Zajedno sve u noć zaborava.
A vidiš nisam zaboravio
Pjesmu koju si mi pevala
Ta pjesma je bila slična nama
I tebi koja si me voljela
I meni koji sam te volio.
Živjeli smo zajedno
Ti koja si me voljela
I ja koji sam te volio.
Ali život razdvaja
One koji su se mnogo voljeli.
O, sasvim polako i bez šuma
More briše tragove po pjesku
Koraka razišlih se ljubavnika.
Ko koga vara; Nauka nas ili majmuni nauku-Ravna zemlja
**
Vi mislite da nešto znate.
Evo “pametnih” učenih ljudi, nešto kao naše ilmije koji sve “znaju”.
Toliko toga napričaju da se u međuvremenu od njihovih gluposti i so obljutavi.
Njih nije briga ako ispadaju kreteni ili glupani.
Njih plaćaju da zbunjuju pučanstvo.
Da se narod zabavi sobom, da bi nalogodavci lakše vladali.
Preplavljeni smo pričama iste ili slične sadržine.
Kopija kopije, pa onda kopje kopija i sve dok vam se na zavrti u glavi.
Dobri stari Gering.
-Dajte mi navjeću laž i stvoriću od nje istinu.
Ponavljanjem , upornim i napadnim ponavljanjem.
Tako vam je to.
Što bi poete rekle:
-Lud ili zbunjen insan je uviejk natakaren,
U prevodu:
-Klonite se “pameti” od nepameti.
Krvave igre Vatikanske / Igrokaz na dan 19.februar / veljača
Danas je nedelja 19.fabruar / Veljača 2023. Bilans dana 50/315.
Danas ćemo se baviti manje pametnijim poslom . Nećemo dirati pučanstvo, već zlo odrođeno od pučanstva. meta nam je Vatikan , oliti bludnica sa sedam bregova.
Zapravo metu joj natandario Isusovac Nikolino Kopernikus koji je umro na današnji dan. A ime dato u prethodnoj rečenici bi imao da je rođen u Italiji, ili da je možda zaglavinjo u Italiji.
A nije zaglavinjo u Italiji jer je bio pametan čovo i znao za “poštenje, iskrenost i blagost ” Vatinaka/inkvizicije. Njihovo osnovno geslo je bilo :
-Kaznite brata / sestru blago i bez prolijevanja krvi.
I kažnjavali su braću i sestre blago i bez prolijevanja krvi , dimili ih i roštiljali na lomačama. Desetine miliona jadnog i naivnog pučanstva.
A nebraću/nesestre pride i na kolčeve , na mačeve, kamom , bombom , dimom i puškom nabijali i ubijali. na kraju baciše majku svih bombi, bombu od atoma .
Stotine miliona pobijenih , zatrtih, nestalih na pravdi zemaljskoj – nearijevaca , nehrišćana, nekatolika …
Tuge moje , rane moje , vapi Nebo.
1473.-Rođen je Nikola Kopernik (polj. Nikołaj Kopernik, lat. Nicholas Copernicus; Toruń, 19. veljače 1473. – Frombork, 24. svibnja 1543.), poljski astronom iz Kraljevske Prusije koja je od 1466. pripadala Poljskom Kraljevstvu. Iz redova je isusovaca. Studirao je na Sveučilištu u Krakovu; od 1496. do 1500. u Bologni, gdje je studirao kanonsko pravo, ali se najviše posvetio studiju astronomije. Postavši kanonikom katedrale u Fromborku, napustio je Italiju, ali se 1501. vratio i u Padovi studirao medicinu, a u Ferrari postao doktor kanonskoga prava. Od 1505. do smrti živio je u Poljskoj. Nastanio se u Fromborku, gdje je u jednoj kuli organizirao svoj opservatorij. Nije se odazvao ni pozivu da na Lateranskome koncilu (1512. – 1517.) izloži svoje mišljenje o reformi kalendara. Kopernik je u Raspravici (lat. Commentariolus, između 1510. i 1514.) dao prvu skicu nove heliocentrične teorije, koja je protuslovila vladajućemu, Ptolomejevu geocentričnomu sustavu svijeta sa Zemljom u središtu. Nastavio je raditi na svojem sustavu do pojedinosti, pa je, prosuđujući na osnovi principa relativnosti gibanja, dao jednostavan sustav: Zemlja i planeti jednoliko se gibaju po kružnicama, u središtu kojih je Sunce.
Pametan čovo.Mislio ga Vatikan navuči ko levata ,pa da mu inkvizicija malu logorsku vatru pravi uz vatikanu svojsten morbidni humor:
-“Kaznite dakle brata Kopernika blago i bez prolijevanja krvi.”
Što bi poete rekle:
-Nisu svi ljudi bez veze vesla Vatikanska sisala.
U prevodu:
– Ko zna zna , njemu pomen . Ko ne zna i njemu pomen , ali plaho takarli.
Aco Šopov -U snu crne žene
Tijelo je tvoje crna maslina,
najtamnija bronca,najdublji zvuk,
zvuk tam -tama tvojih predaka,iz njihovih starinskih kora.
Nebom tvog tijela ore nevisljivi plug
i iz crnih brazda
munjevito izviru sve potopljene zore.
Tijelo je tvoje neumitan ritam,
krvotok oceana,
Svjetlost tamna što vodi me stazom upasnom i uskom,
od djetinjstva što me progoni
od ranije,
još od majčine utrobe,
od prvih začetaka,najnesvjesnijih.
Sada znam zašto ti nisam uspio ispjevati nijednu pjesmu,
jer sama si pjesma nad pjesmama.
Uplašen i strašan
stojim pod nebom tvoga tijela
tvojom crnom magijom skamenjen.
Ti si moja boljka i ti si moj lijek,
i kažeš mi: ja sam tvoja noć i tvoja vječna luna,
budi spokojan,tu ćeš vjekovati,
moj san je strašniji i od najstrašnijih buna.
Luno crna luno
tvojom magijom skamenjen
nemam riječi da ti protivriječe,
Nemama snagu da ti se suprostavi.
Luno,crna buno
nezarasla,neizliječena rano,
neosjetno padam i tonem u tvoj san
kao afričko sunce u ocean.
Šantić – Emina
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kada šeće i plećima kreće…
— Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!…
Ja joj nazvah selam. Al’, moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa kô zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko’!…
Krleža -PREDVEČERJE
Toranj na zapadnom nebu okrutno crno se koči.
U drvoredu tihom žutih kestenova
ide naša topla sveta Iluzija.
Da li je sfinga i zlatna kopita nosi,
te joj gori munjina u kosi,
i čarape ima svilene?
Oh! Tko to zna?
U drvoredu tihom žutih kestenova
ide sveta naša Iluzija.
Zadnji cvrče cvrčci i mjesec se proljetno smije,
i oblaci srebrno zvone, ko titravi plesači.
Iza obrisa mrkih gradske gomile kuća
kotrlja se nebom zlatni skupocjeni disk.
U srebrnim nitima prska mjesečev zeleni vrisk.
I jedno dijete crven fenjer nosi.
Sam Shepard – Da si još uz mene
Da si jos uz mene
Držao bih te
Ljuljao na kolenima
Duvao topao vazduh u oba uva
Tebi, koja si pisala kao panter
Šta god da ti je teklo venama
Kakva god da te je zelena krv
Odredila za takvu zlu kob
Da si još uz mene
Provalio bih u tvoj strah
I on bi sa tebe visio
U dugim ritama
Kao raskomadani užas
Okrenuo bih te
Licem ka vetru
Kičmu savio preko kolena
Zvakao ti potiljak
Sve dok ne otvoris usta za ovaj život
(Iz Motelskih hronika )