Šupljanje u neradne dane / Igrokaz na dan 26. Mart / Ožujak

Danas je nedelja 26 . mart / ožujak 2023.  Dani ovog stađuna su se raspodjelili tačno ovako:  84/281, odjahalih, jašućih.

Kako je juče bio krasan dan, ne moramo od današnjeg očekivati da bude na istom nivou.

Danas , a bome i večeras ćemo se igrati  pogađača, jer nemamo pametnijeg posla, kao ni većina Bosanaca.

Nezaposleni smo i dosadno nam.

Ne volimo kukati i nasumice ćemo reći ,da je vikendu skoro kraj.

Pazi, molim te, pogodili smo.

Nije teško, ni saobraćaj po ovom zvizdane  ne mili,

a muhe otšile na   retuširanje.

Zatim smo pogledali kroz prozor , vidjeli plavetnilo ,sunce

i   26 oblaćića bijelih  , a u vidokrugu nam samo tri žeteoca sa srpovima.

Ovo nam se prisnilo.

Znači 25 na sedam.

To nam miriše  26 .03 .jer ne može bit 26.30 .

Ko je još vidio da godina ima 30 mjeseci?

Mi nismo.

A vi?

Dabome da niste. Nisu vam lešinari još sav možak ispili.

Sada je trebalo otići kod Mare Gatare da nam izgata godinu.

I odosmo.

Ona se zavalila od šege.

Kaže ,kako smo mi ljudi jadni.

Interesuje nas godina koja mnogima  takar donosi.

A ako baš da želimo da znamo, prošla je bila 2022.

Ako smo pametni skontaćemo koja je ova.

Skupili smo konzilij mahalaša da donesemo konačni sud.

A vi?

Jeste li se vi dohavizali?

-Ha, šta rekoste ?

-2023.

Ma nismo na to mislili. Nego, jeste li se pameti dohavizali?

Hoćete li opet glasati za troglavatu nacionalističku bagru , da vas opet ,

isponove , četiri godine taslače,kao i prethodnih tri'set.?

Endre Adi – Poslijednji osmijeh

 

Oh, živio sam ružno,

oh, živio sam ružno,

al’ lijep ću mrtvac biti,

al’ lijep ću mrtvac biti.

 

Lice će se proljepšati,

lice će se proljepšati:

osmjehnuću se blago,

osmjehnuću se blago.

 

U staklenim očima će,

u staklenim očima će

lik nečiji da zablista,

lik nečiji da zablista.

 

Hladne usne sa osmjehom,

hladne usne sa osmjehom

zahvaljuju tvoj poljubac,

zahvaljuju tvoj poljubac.

 














												

Vicente Huidobro – Pjesma o nebeskom napadu

 

Ja sam odsutan, ali u dnu te odsutnosti
Nešto ceka na mene.
I to cekanje je drugi oblik prisutnosti,
Cekanje na moj povratak.

Nalazim se u drugim predmetima.
Putujem i razdajem pomalo svoj život
Nekom drvecu i nekom kamenju
Koje me mnogo godina cekalo.

Iznemogli su cekajuci me i posedali su.

Ja jesam i nisam.
Odsutan sam i prisutan u stanju cekanja,
Oni bi hteli moj jezik da se izraze
I ja bih hteo njihov, da ih izrazim.
Eto nesuglasice, grozne nesuglasice.

Pun teskobe i placa,
Ulazim pomalo u ove biljke,
Ostavljam svoju odecu,
Meso s mene otpada
I moj kostur se ponovo odliva u koru.

Evo, predstavljam stablo.
Koliko puta sam se preobrazio u druge stvari…

To je bolno i puno nežnosti.

Mogao bih kriknuti, ali bi se prestrašio preobrazaj.
Treba motriti tišinu. Cekati u tišini.


												

Ljermonotov – Prosjak

 

 

Kraj vrata manastira sveta

Drhti ispružena ruka.

To prosjak vapi, slab i sjetan

Od gladi, žeđi i  muka.

 

Za koru hljeba moli jadnik,

Oči mu piju jadi pusti;

Al’ neko tada kamen hladni

U ispruženu ruku spusti.

 

Tako ja prosih ruku tvoju,

Dok suze kapahu polako;

I ti si sjvetlu nadu moju

Zavarala zauvek tako.






												

Charles Bukowski – Zlatni džepni sat

moj djeda je bio visoki Nijemac
teškog zadaha.
držao se vrlo uspravno
dok bi stajao pred svojom malom kućom.
žena ga je mrzjela,
djeca su mislila da je čudan.
bilo mi je šest godina kada smo se prvi put vidjeli
i poklonio mi je sva svoja ratna odlikovanja.
drugi put kad sam ga vidio
dao mi je  zlatni džepni sat.
bio je vrlo težak.
ponijeh  ga kući
i tako silno ga previo
da je odmah stao,
zbog čega sam se loše osjećao.
djeda više nikada nisam vidio
moji roditelji više nikad
nisu pričali o njemu
ni moja baka
koja je odavno
prestala živjeti s njim.
jednom sam se malo propitivao
pa su mi rekli
da je previše pio
ali meni je bio draži od svih
dok je stajao tamo pred svojom kućom
onako uspravan
i govorio mi “gdje si, Henry,
nas dvojica se odavno poznajemo.”

 

pB

Rainer Maria Rilke – Španska igračica

 

 

 

Kao što bela sumporača stane

u ruci već da na sve strane baca

jezićke trperave pre no plane – :

tako sred tesnog kruga gledalaca

iz igre njene još nezahuktane

roj svetlih iskri najpre zapalaca.

I tad se naglo sva u plamen prospe.

Pogledom jednim pali svoje kose,

pa najedanput smelo zaošija

haljinu svu u ludog ognja huk,

iz kojeg pruža ruke poput zmija,

gole i budne, uz klepetav zvuk.

A tad: ko da joj vatra seknu, ona

pribra je sasvim i odbaci svu

oholim gestom, gorda, osiona,

gledajuć kako besni još na tlu,

plaminja još i neće da se preda -.

No potom diže pobednički lice

i ukrug milo pozadravljajuć gleda,

pa sitnim čvrstim stopalima nju

gazi i gasi nemilice.

 

Tajne / Legende koje se ne mogu objasniti

 

Današnja nauka ostaje zapanjena pred nekim dostignućima i tajnama  iz pređašnjih vremena.

Kako se nešto moglo desiti ili nastati?

Da li je baš tako?

Zašto sve stavljati i okvir današnje nauke?

Zašto odbaciti mogućnost da je postojala naprednija civilizacija koja je nestala. greškom ili samouništenjem. I ovaj ide tim stopama.

Nećemo se baviti vanzemaljcima. Nisu naš fah. To prepuštamo lohotnom Denikenu i njegovim sljedbenicama i pristaša.

 

Pretpostvimo ,ali  samo za slijedeću pretpostavku, da mali zeleni, žuti, crveni ili crni postoje.

U kosmičkim relacijama i udaljenostima postoji nekoiliko ozbiljnih pitanja:

Kako prebroditi razdaljine od nekoliko vijekova,milenijuma ili stotina tisuća godina razdaljine?

Kako prebroditi kosmičku bolest / bestežinsko stanje,  kosmička zračenja prilikom tih dugovječnih putovanja.

Kako realizovati logistiku?

 

I nemojte nam molim vas odgovoriti :

-Imaju savremeniju tehnologiju nego je mi možemo zamisliti.

 

Inače,mi  nismo obnavješteni o postojanju drugih bića osim zemaljskih.

A vi vidite šta vam je kontati.

 

 

 

 


												

Hajnrih Hajne – Mile, Ljupke Oči Tvoje

 

 

Mile i ljupke oči tvoje

kao safiri sjaju,

o, triput je srećan onaj

kog s ljubavlju pogledaju.

 

Tvoje je srce dijamant

što plemenito se zari,

o, triput srećan je onaj

kom s ljubavlju ono se žari.

 

Usne ti, najlepše na svetu,

rubina imaju boju.

O, triput je srećan onaj

kom priznaju ljubav svoju.

 

O, kad bih znao srećnika tog,

o, da ga sretnem gde

sama u šumi, za tren bih ga ja

lišio sreće te.

 


												

Zlatne kašike – Igrokaz na dan 25. Mart / Ožujak

Danas je Subota 25.  Mart / Ožujak,   2023 . godine.

Dani  furaju, zima  po svojoj prilici izgleda mora malo ohanuti. Nema naznaka , ali ne vidjesmo je ni u njenom vaktu.  Moraće ona svoje iskihat. Kad tad , makar  i sa mobilnim padavinama, ako neće zimogroznaom hladovinom.

Stojanka se približabva.  Za sada je omjer  84/ 281 , četvrtinu godine samo što nismo spucali.

Milina.

Šta će vam više.

A, malo penezi , kažete Vi?

I mi bi. Svi smo kratki , osim riđobradog babinog sina , pijačarske fukare i robijaškog pizdeka i njihove tronačionalistike bagre i fukare,njihovih  talđija i „ učenih ljudi“, oliti hođića i sveštenih lica .

Kojih učenih ljudi , pitate se vi . Onih  što sebe sami tako prozvaše.

A ne znaju neuki , u plićaku svoga uma , šta svojim činjenjem i nečinjenjem prizivaju .

Saznaće u vakat . Zapisano im. Sad pa sad.

Što bi poete rekle:

-Uvijek uvakat uduni u svijeću.

U prevodu:

– Ima da im se sve vreće  opljačkanog narodskog blaga lagano  topi u pržunu i kroz grlo zlatnim kašikama  u utrobu sipa.

Vinicius de Moraes – Agonija

 

 

U tvom velikom bijelom tijelu ja sam poslije ostao.

Oči ti bjehu poplavljele i plašio sam se.

Bez  sjene  bješe – stara  kao velika pješćana pustinja

Tamo gdje sam pao nakon dugog hodanja bez noći.

 

U svojoj strepnji tražio sam onaj krajolik mira

Da si mi   dala toliko vremena

Ali sve je bilo neugodno i nakazno i bez života

I tvoje su grudi  bile dine razorene prohujalim olujama.

 

Drhtao sam u agoniji i pokušao da se sam uzdignem,

Ali sve je bilo neugodno, nakazno i bez života

Htio sam biti miran i moliti se, ali sam se utapljao u tebi

Nestao sam u tvom biću rasutom što se kao vrtlog skupljao.

 

Potom je došao san, i mrak, i smrt.

 

Kad sam se probudio bila je svjetlost, i ja sam  ponovo procvjetao

Bio sam prepun užasa od tvoje nutrine.