Zgledan u nebo
pomislih
ruže moje nemaju trnje
Mada ponekad pokušaju ogrebati
ha ha ha
nebi se zvale ruže da to ne čine
Pogledam ka zvjezdama
shvatih
brani me ljubav naša
Zgledan u nebo
pomislih
ruže moje nemaju trnje
Mada ponekad pokušaju ogrebati
ha ha ha
nebi se zvale ruže da to ne čine
Pogledam ka zvjezdama
shvatih
brani me ljubav naša
Molim Te
naputi me da Ti se molim
da Te hvalim
da mi grijehe prostiš
dobro sam ja
uglavnom
samo grlice moje
jedine ljubavi sanjam
u vrtlogu ruža prečesto
snovi lelujaju
kao nekad vali
luduju
u snima im pjesme poklanjam
vesele
dakako ljubavne
u njima nježnost leprša
drugačije ne znam
Jedina Milosti
ti znaš da nikad tužan nisam bio
uglavnom
sada me neka tuga odjednom safata
prečesto
groješio sam Bože Jedini
previše
ludovao sam sa valima
ljubav me vodila
mnome đardini vladali
žao mi nije
i opet bih
sve da mi ne oprostiš
toga mi žao nije
uglavnom
boli me
mnoga sam srca skršio
ona su govorila
nisi
idi dalje ljubavi moja
iza onog brda su snovi tvoji
biću ja dobro
vjerovao sam im
skoro
a lagale su me
iza brda ne nađoh snove
dok ne bi dockan
uglavnom
zaboravih da
sa grlicama mojim
najljepše sam snove pisao
Mili bože
toliko su me lagale
da mi sada tuga ruga biva
da mi dođe da vrištim
a kako da vrištim ako mi ne oprostiš
Ti Silni Milostivi
znam
uglavnom
oprotićeš ludi
skoro
mnogo je volio
i davao
Nebo je vedro
One se smiješa
dušu moju tješe
proljeće je
behari cvatu
a u mom srcu
snjegovi vladaju
Hvala ti Gospode Ljubavi
Tišino moja
dugo već čekam
da mi dođeš
da mi se javiš
samo dvije riječi
kažeš
ne volim te
to nakako znam
ne želim te
to je nekako u redu
ne oprosti mi
nema se zašto
sve je to ljubav plakala
samo reci
trebaš mi
i biću tu
Tvojom rukom posvećenom
neuhvaćeni jauci
pore dušu milosrdnu
hej l'jube
cvijete neubrani
ženo mila
neosedlana mirisom osvita
neukroćena vremenom zlim
strepiš li od crnih svata
i poslijednjeg valcera
a kucaju na kapiju
ljepot zdanja
kučice u cvijeću
bojene
Milošću Božjom
i tvojom rukom posvećenom
Danas je prelijep dan za tugu
mila moja
dotakla si me do poslijednjeg damara
u njemu čast moja miruje
nažalost
uh
kako je stroga
ona nad tvojom čednosšću bdije
ne obazire se na dušu i srce
samo ih pušta
da se još malo igraju
uh
Tišini i snima
jer svaki dan je prelijep za tugu
ljubavi moja
ti oprosti mi bol
a te moram napustiti
Poruči mi u snu neko jutro
a dan po običaju prekrasan i milostiv
prva Malena
ti si uvijek htio ljudima da daš
ali lebdiš u oblacima
radi nepoznatog mnoštva
o kojima se Nebo brine
zapostavljaš predivna bića
ruke ti pružaju
pognem glavu
zatečen sam
ne pamtim kada sam ostao bez riječi
nisam znao da se to može
ona se smješka i kaže
sad znaš kako duša boli
a da ti nije ništa učinjeno
odbi bol
inače ću ja tebe otkačiti
iako mi to ne pada na pamet
a ti vidi da li ti valja
ona tvoja
šta je tu je
i još mi prošapta
Ali, nebitno, bilo pa prošlo
kad ti reču
ne vjeruj jer nikad ništa ne prolazi
i sve je bitno
osim ćutanja
i ode
sam sebi kažem
konju jedan
ako si pametan
shvati
šta je tu poetesa
jedna druga Malena
htjela da kaže
možda sanja ružu
koja cvijeta
a bolom miriše
možda usnila
Princa Malog
a on bježi
i shvata
u snovima privid ima
koji stvarnost briše
ne tugoj ljubavi
imaš me mila imaš
ruka topla je tu
znaš onu
ruka u ruci
osmijeh na licu
sjeti se sreće mila
otvori krila
lerpršaj poleti
Po svu noć ja tako
uz dragu počivam
uz nevjestu svoju
života darove snivam
noć je tako zvjezdana
draga nije tu suzama je lice zasula
udovica je moja malena
crne velove po polju ljubičica prosula
po svu noć ja tako
uz dragu se milu odmaram
uz nevjestu neudatu
ljubavlju je smaram
Noć je tako magličasta
draga se moja umorila zaspala
mila ljubav je moja
na odar ljubavi mrtva klonula
po svu noć ja tako
život dozivam
po svu noć ja tako
ljubav jedinu cjelivam
Po svu noć ja je tako volim
Po svu noć ona me jako voli
Po svu noć se volimo mi
Ni briga nas što mrtvi smo
Svakog sanjivog jutra tragam za čarolijom
Zaprepašten koliko toga malo znam
A zorno volio slušao i gledao
ljubio svakim trenom upijao
neupoznate ljepote Božije milosti
Ni mi žal nesuđenog
Još lebdim ka zvijezdama
Mnogo toga me ljubavlju milovalo
Ponekad se djetinje mahnitalo
Pođeđe bolom spotaklo
I dalje brodim dunjalukom
Uspravan u Božijoj dobroti
Zahvalan darivanoj ljepoti
U raskoši
Krasotica srca moga
Oh Bože mili
Kada pokleknem
Samo dozvoli da ti se zahvalim
Srcem punim ljubavi
Oprosti mi pramajkine grijehe
dođe noć
moje Grlice
ona mora bez mene
poć poć
ona prelijepa kao moji snovi
dotjerana i spremna
gre gre
anđelima na pričešće
ruže i još ruža
obalama rijeke vjernosti teku
mirisni cvijet
ljubavi
odi odi
daleko od mene
najdalje najdalje
tamo tamo
a se ne čuje
plač našeg đardina
jer mi život slavimo slavimo
ponekad se desi
a nam se otme krik
jes kako ne
ali
šutimo šutimo