BAJKA SREBRENA III DIO

BAJKA SREBRENIČKA

MAJKA SREBRENIČKA I SESTRA SREBRENA

Žedan sam ti – Majčice

Klečim na izvorima,a ne mogu piti

Grlo mi klali

ko kurbanu– Sestrice preklali

*

Znam Majčice

U h u kam si se pretvorila

U h  u kam kameni

Majko mila – Srebrena

*

Znam mila Sejo

U h u led si se pretvorila

U h u  led ledeni

Sestrice mila – Srebrena

*

Boli me – Majčice

Mnogo me boli – Sesstrice

Trinaest i po godina mojih

Samo trinaest godina imah

I ljubav jednu neizljubljenu

*

Čuješ li Majko kako vjetar jauče

Čuješ li Sejo kako nebo urliče

*

Umoran sam ti Majčice

Umoran od lutanja Sestruce

Sna – smiraja ja nemam

Poljima lutam – Majko

Šumama lutam – Sejo

*

Oj Majčice

Majko Srebrenička

Majko skamenjena

Oj Sestrice

Sejo Srebrena

Sejo sleđena

*

u krajičak neba krvava

zelen-zemlja crvena

osušeni tragovi krvavih suza

poljima neobranih kukuruza hode

Aj Srebrenice – Vaj Srebrenice

Vaj i ti ptico ševo – nesretnice

Ljudskom roku –kraj ti slutiš

Zašto sada pusta šutiš

*

Oj ,majčice

Majko Srebrena

skamenjena

Oj sestrice

Sejo Srebrena

sleđena

*

godinama srebrenim dolima  hodim

hodim kroz tišinu

nikoga i ničega nema

samo sjene male

izgubljene

i tišina

ukleta tišina

sjene poput mene

iskasapljene

okrvavljene

tužne lutaju

mira nemaju

lutaju

neka bez nogu

neka bez glava

neka bez ruku

neka sa crijevima i – i iznutricoma

visećima

neka sa srcem u rukama

neka sa mozgom razlivenim

po krpicama majčinog poslijednjeg dodira

*

najtužnije su one bez očiju

to tijela tragaju za dušom

to duše tragaju za tijelom

kada se tijela i duša napokon nađu

sjene se smire

i nestaju put svjetlosti

*

Ne ne i dječije sjene

oništa ne znaju

nema ko da ih vodi

njihove sjene su još tužnije

skoro

od onih najtužnijih bez očiju

djeca mala hode

hode i plaču

traže roditelje svoje

ne znaju da su mrtva

*

ponekad se skupe

I hoće da se igraju

I samo što počnu

sjete se roditelja

*

I počnu da vrište

I vrište I vrište

I vrište

*

Il’ vide krv

Na grudima

Na rukama

Na stomacima

Na nogama

U grudima

U mozgu

U grlu

*

I nastavljaju da vrište

I vrište I vrište

I vrište

*

pomoć traže

aha dobiće je

jes kako ne

a od koga

svi poklani

pa bagerima isjeckani.

*

 

BAJKA SREBRENA II DIO

BAJKA SREBRENIČKA

MAJKA I SESTRA ZEMLJE SREBRENE

 

 

II Dio

****8

I mene Maksumčeta

Majčice draga

i mene Malog princa

Sejica mila

*
međ tisućama

kamama sasječenim

macolom zatučenih

testerom metalnom prepolovljenih

sjekirom drvosječnom pogubljenih

među tisućama bagerima zatrpanim

mene ko janje

ko kurbana

nedozrela preklaše

prekla zvijerinje

Majčice

preklaše trinaest i po nedužnih godina mojih

Sejice

preklali a nedoklali

u žurbi živog zakopali

u grob zajednički

u jamu tavnu – u planini

nestali
*

od deset i pol hiljada

blaženih čista srca

neki od srbalja što poklaše

dio nas ko trulo meso baciše

Hiljadudvijestotinečetrdesetri

odrasla muškarca

i

tristotinadevedesetdevet

što žena što nejake djece

jetima – majčice draga

od dva mjeseca do moje dobi

u sumrak –Sejice mila

u jame pobacali

bagerom zatrpali

bagerom zatrpali – tenkovima poravnali

u bestragu

da nam traga ne ostane

*
u zlaćani sumrak

sa lišćem zelenim

lišćem kravavim

sa travom zelenom

travom krvavom

sa zemljom crnom

zemljom krvavom

u duboku jamu

jamu krvavu

krečom posuli

krečom krvlju zagašenim

bagerom zatrpali

pored neputa

ispod nemosta

gdje prolazi malo vode

gdje protiče mnogo krvi

bagerom krvavim

uz gusle

pijane horda zla – srpske

orgije pravila

*

umoran sam ti Majko

godinama hodim i lutam

sa rukom na preklanom vratu

ni šala nema da ga vežem

ruku jednu na njemu držim

drugom jetima nekog uvijek tješim

*
prolazim pored mrtvih

žicama bodljikavim vezanih

prolazim pored mrtvih

bajonetom preklanih

prolazim pored mrtvih

u rukama što nose glave

drvosječkom sjekirom odrubljenim

*
više ne obaziremo jedni na druge

svako se o svom nestanku zabavio

susprežem se dati kažem Majko

e imadoh ni četranaest godina

kad me preklaše

sve sam znao

a ništa počeo

tek neki stih

o ljubavi

*
O

Milosti Božijoj

i dobroti

*
i srcu zaljubljenom

dječačke snove nedosanjane

pjesme neispjevane

pjesnik – poeta – Majčice draga

to sam htio biti

sanjar – snivač – nikad neću postati Sejice mila

**** 9

Aj Mačice mila

O Majko srebrena

Kako da ti kažem – Majko

Mimoilazim se sa duhovima mrtvih

Što obilaze Srebreni Grad

livade rosne njegove

Kako da ti kažem – Majčice

Babu nam Ibrahima u žice vezaše

u žice bodljikave – Sejice

žicom bodljikavom on Mamo draga oči iskopa

oči iskopa Sejo moja oči svoje iskopa

Da ne vidi kako mene ko jagnje

Ko kurbana na panj položoše

i preklaše trinaest i po nevinih godina mojih

prekla srpska zverinjad

trinaest i po ih vijekova zlo pratilo

preklaše nedoklaše

živog me u jamu baciše

*
kako mi se krik iz preklanog grla oteo

kad babi Ibrahimu – Majko

zverinje glavu podsječe

sjekirom – Majčice

Joooj ,Sejice

teškom drvosječkom sjekirom

*

Dio kako da ti kažem majkom

aa babinu glavu nogom

niz strminu šutnu – srpsko zverinje

dokotrlja se mila glava do mene

njegovog preklanog mezimčeta

a iz očnih šupljina

krvavih šupljina bez očiju

žicom iskopanih

zasja svjetlost,čuh riječi

sa usana jož živih

ništa se ne boj Isa – sine mili

Bog je jedan

nema Boga osim Alaha

 

 

BAJKA SREBRENA – I Dio

BAJKA SREBRENIČKA

MAJKA I SESTRA ZEMLJE SREBRENE

**

( Poetski zapis )

**

„ Čitaj počinjući Imenom

svog Gospodara koji je sve stvorio. “*

**

Oh, moj Gospodaru

Svaki Tvoj dan je stvoren za rađanje.

Svaki Tvoj dan je savršen za življenje.

Svaki Tvoj dan je divan za umiranje.

Svaki Tvoj dan je prelijep za pjevanje.

O Tebi Bože Jedini.

O Bosni  zemlji Tvoje Milosti.

O Sarajevu Tvome Gradu čednosti.

O Modroj rijeci bisernoj

O Gradu srebrenom Tvojem

O nama

O ljubavi

O oprostu

J o j  samo treba da krene

ova blagorodna bajka

Oh , my Lord

Oh , my Lord

**

Bajka srebrena

**

I Dio

****

U ovom – od svih ratova

najhrišćanskijem

Majko Srerbrenička

Sestro Sreberna

Bosna

zemlja Božije milosti

klana je

četrdeset mjeseci

dan za danom

bez prestanka

*

Zemlja ista

imena ista

četrdeset godina poslije

istorija se ponavlja

*

protagonisti ko’ drugi ali nisu

samo dvije generacije

i šest vijekova mlađi su

*

U zemlji srebrom optočenoj

U Zemlji Božje Milosti

*

Na brdovitom balkanu

*

deset i pol hiljada

djece-žena-ljudi

zvjerski je mučeno

pa onda ubijeno

u

jednom jedinom

najkrvavijem

od svih

monstruma danu

*

O Majčice draga

Majko Srebrenička

*

vodili su sela u potocima

sve odreda

žene – djecu  – muškarce

*

Oj, Sejice mila

Sestro Srebrena

*

vodili su sela u žicama

žene- djecu – muškarce

ne ostaviše nikoga

*

Bijaše – nas deset i po hiljada

pod suncem

sleđenim

*

dođoše neki od srbalja –

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam – tam'a gusala

i kukavičluka

sa kosovskih ravnica

što prizivaju duhove mrtvih

*

dođoše srpske zvijeri

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Sunce sleđeno –

kuda sa svojim hiljadama

*

Oj , Sejice mila

Sestro Srebrena

Sunce sleđeno

kuda sa svjim hiljadama

*

Ostade – nas devet i po hiljada

po putevima

krvavim

u žice vezanih

*

dođoše neki od srbalja–

ostavština homo primogenisa

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i bijede

*

dođoše srpske zvijeri

neljudi

*

Oj ,Majčice draga

Majko Srebrenička

Putevi krvavi

Kuda sa svojim hiljadama

*

Oj ,Sejice mila

Sestro Srebrena

livade krvave

kuda sa svojim iljadama

*

0stade – nas 0sam i po hiljada

po gorama

zelenim

*

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogenius

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i jada

dođoše srbi sa kandžama

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko srebrenička

Gore zelene

kuda sa svojim hiljadama?

*

Oj , Sejice mila

Sestro Srebrena

Gore zelene

kuda sa svojim hiljadama

*

Ostade – nas sedam i po hiljada

po poljima

Zlaćanim

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogenius

kanibalisa

*

oni'sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i čemera

dođoše srbi sa rogovima

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Polja zlaćana

kuda sa svojim hiljadama

*

Oj Sejice mila

Sestro srebrena

Polja zlaćana

kuda sa svojim hiljadama

*

Ostade – nas šest i po hiljada

na tratinama

Rosnim

*

dođoše neki od srbalja-

0stavština homo primogenius

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i čemera

dođoše srbi sa kamama

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Tratine rosne krvave

kuda sa svojim hiljadama

*

Oj Sejice mila

Sejo Srebrena

Tratine rosne krvave

kuda sa svojim iljadama

*

ostade – nas pet i po i hiljada

po njivama

Plodnim krvlju uzoranim

*

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

*

oni’ sa sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i ropstva

dođoše srbi sa sjekirama drvosječkim

neljudi

*

Oj,Majko draga

Majko Srebrenička

Polja plodna krvlju uzorana

kuda sa svojim hiljadama

*

Oj, Sejo mila

Sestro srebrena

Polja plodna krvlju uzorana

kuda sa svojim hiljadama

*

ostade – nas četiri i po hiljade

pod nebom

Plavim žalosnim

*

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

*

oni'sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam-tam'a gusala

i vukoderina

dođoše srbi sa žicama bodljikavim

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Nebo plavo žalosno

kuda sa svojim hiljadama

*

Oj, Sejice mila

Sestro srebrena

Nebo plavo žalosno

kuda sa svojim hiljadama

*

Ostade – nas tri i pol hiljade

Kraj potoka

Bistra krvava

*

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i sluganstva

dođoše srbi sa žicom bodljikavom

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko srebrenička

Potoci bistri krvavi

Kuda sa svojim hiljadama

*

Oj , Sejico mila

Sestro srebrena

Nebo bistro krvavo

kuda sa svojim hiljadama

*

0stade – nas dvije i pol hiljade

na polju ljiljana

Bijelih krvlju orošenih

*

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogenius

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i mržnje

dođoše srbi sa tri prsta u ime krsta

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko srebrenička

ljiljani bijeli krvlju orošeni

kuda će te sa svojim hiljadama

*

Oj , Sejo mila

Sestro srebrenička

ljiljani bijeli krvlju orošeni

kuda će te sa svojim hiljadama

*

ostade nas još hiljadu i petsto

žena i djece

kraj izvora

krvlju okupanim

*

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogenius

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i mržnje

dođoše srbi sa testerama čeličnim

neljudi

*

Oj , majčice draga

Majko srebrenička

o izvori krvlju okupani

kuda ćete sa svojom hiljadama

*

Oj Sejice mila

Sestro srebrena

o izvori krvlju okupani

kuda ćete sa svojom hiljadama

*

Ostade petsto djece – Majčice draga !

Pet stotina nevine djece – Sejica mila!

Na mirisnim đulama – Majčice voljena!

Na djevičanskim ljubičicama – Sestrice voljena!

*

Dođoše neki od srbalja-

Ostavština homo primageniusa

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i zlobe

dođoše oni’ – neljudi

zakrvavljeni srbi od serbalja

dođoše zvijeri sa lomačama

dođoše sa kamama

i

poklaše djecu nevinu

djecu blaženu čistog srca

*

Aj,Majčice mila

Majko Srebrenička

Aj , Sejice mila

Sestro Srebrena

Đule mirisne

Ljubičice djevičanske

Kuda sa svojim dječicom nevinom?

Kuda sa djecom blaženom čistog srca?

*

Svo to vrijeme sunce se  bolno kretalo

Zatim se pojavio rasplakani mjesec

Zatim su zvijezdice izbezumljene plutale

Zatim se mjesec sakrio

Zatim je Dince jaukalo

Zatim su se zvijezde izbezumljene vrištale

*

a oni neljudi

zakrvavljeni srbi od serbalja

zvijeri sa lomačama

monstrumi sa kamama

zakrvavljeni srbi od serbalja

dođoše zvijeri sa lomačama

dođoše sa kamama

u ime krsta sa tri prsta

su klali klali klali

klali klali, klali

bez prestanka

*

Oj , Majčice draga

Majko Srebrenička

O Sejice mila

Sestro srebrena

*

svijet pretvoren u noć

nebo dolina suza

oblaci zid plača

vaseljana oaza boli

*

Pod suncem sleđenim

Na putevima krvavim

Po gorama zelenim

Po poljima zlaćanim

Na tratinama rosnim

Na oranicama plodnim

Pod nebom plavim

Kraj potoka bistrih

Na poljima

Ljiljana bijelih

Đulala mirisnih

djevićanskih ljubičica

neutješnih

ne osta više niko

*

– Majčice draga

sve ih nestadoše

– Sejijce mila

nestadoše

*

Zverinje ih pokla

Ko bijesni vukovi

– krv

usred ljudskog zbijega

– im popi

*

Ništa ne osta

– Majčice draga

Niko ne osta

–Sejice mila

Samo praznina

*

Bol – tišina

Muk – tuga

I prokletstvo

Veliko – najveće

Božije – vječno

Za vjeke vjekova

**

Kraj I dijela

 

Bajka Srebrena – Uvod


 

 

BAJKA SREBRENE

MAJKA I SESTRA ZEMLJE SREBRENE

 

Obilježava se dvadeset druga godina Genocida u Srebrenici i genocidnog rata u Bosni.

Mora se obilježiti , iako svake godine nekoliko majki svisne i presvisne.

 

Neke ne dočekaju da pomiluju  kosti ljubljenih

Samo sjednu , usniju najmilije , osjete lahki dodir povjetarca , pomisle :

Ovo je dodir duše sina moga.

I ne probude se.

 

Kad majke umiru , sada već decenije   bola ,  sa sobom , na ahiret prte.

Nebo im jedina nada ,

da će tamo sresti voljene.

****

O Srebreničkom genocidu je mnogo toga rečeno.

Ne i dovoljno.

O Srebrenici su pisali i znani i neznani, i poželjni i nepoželjni, i dobronamjerni i nedobronamjerni, relevantni i nerelevantni. Većina njih se pokušalo utrpati i utrpava u srebreničku tragediju radi ličnog profita, lične promidžbe ili želje za nametanjem svojih stavova i svojih „istina“. Vjerovatno i minuta pozora javnosti, biti na slikama , u prvom redu.

Prava istina o obimu i strahotama stradanja Srebreničana u Srebreničkom holakustu iz ugla žrtvi vrlo rijetko dopira do javnosti.

Ako i dospije, vrlo brzo se sklonjaju iz žiže interesovanja, u nastojnaju da se istina ućutka i prepusti zaboravu.

Neće moći ni ove noći ni ovog vijeka ,a Boga nam  Milostivog ni slijedećih vjekova.

****

Sada se prepuštamo bolu i

Bajci Srebreničkoj,

i uzvišenim Majci Srebreničkoj i Sestri Srebrenoj.

Bajku kazuje jedno dijete , jedan Mali princ , koji osječa svoj i bol bol drugih :

Pričajući o nama ubijenim Srebrničanima ja pričamo tebi Majko srebrenička i tebi Sejo srebrena,

Ja, Isa nestalo Maksumče.

P.S.

Bajka je obimna pa smo prisiljeni podijeliti je na više dijelova, radi pozornijeg praćenja.

– Ne, ništa vi ne znate / Music – Emotional Sad violin and piano

 Ljubav milosti puna

 

Prelijepi dani  Nije se predala ni poklekla  Kristalna rijeka

 

Ne ništa vi ne znate

 

Znate li kako je to kad vam ljubav umire na rukama?

Ne , ne znate.

Malo vi znate.

Malo ih je koji to znaju.

 

Znate li vi kako vas sve boli,

a vi se igrate radosti.

Ne, ne znate.

I bolje vam je.

Srećni ste.

 

Vi vidite da se život,

ljepota polako topi.

U vama , svake sekunde

neki katil u srce kamu zabada.

Rana boli, toliko da se morate štipati,

sa rukama u džepovima i sa osmijehom na licu sjati.

Još morate pjesme ljubavne da pišete.

I da joj čitate.

Jer u njima je čitav život njen.

 

Znate li kako je to kad joj pjevate,

voljeću te do kraja života, jer ona tako hoće.

A on joj migolji.

 

Ne , ne znate.

Malo je sretnika koji to znaju.

I znaju da voljeće se i poslije života.

 

Znate li kako je voditi ljubav sa jedinom ljubavlju,

a znate da je to možda i poslijednji put.

Ne ne znate.

 

Nemojte ni pokušati.

Boli, očajnički boli.

Sve u vama plače,

a vi ste delfin što uranja u plavet dubine ,

dok njena neugasiva ljubav izvlači iz vas vulkan

koji hoće da vrišti i raznese vam tijelo u paramparčad.

 

Znate li kako je biti bespomoćan dok nju boli, a neće da jaukne,

glas da pusti

jer ponosna grlica je ona.

 

Ne , ne znate.

Nemojte ni pokušati zamisliti.

Osim onih koji znanje u srcu nose.

Njima biva lakše.

 

Jedino vam preostaje da je zagrlite,

nježno ko bebicu,

i još nježnije ,

jer sve je boli.

I dodir,

i život,

i ljubav

i milovanje

i snovi

kojih više neće biti.

 

Znate li kako izgleda kad bol umine i ljubav jedina usnije.

Ne ne znate.

Baš ste sretnici.

 

Jer niste se molili,

četrdeset dana i noći

pored raspuštenih kosa plavih,

sa rukom u ruci,

usnom na kosi

dušom u grlu

srcem na čerečenju

dok ona odmara do slijedeće boli,

što joj utobu čupa.

 

Ne, nikako se niste molili jer bi vam se život slomio,

što molite Nebo da je uzme što prije,

samo da je manje boli.

 

Da li znate kako je to kad oboje shvatite da zadnji dan je došao.

Uh, ne mogu vas u tu radost petljati.

Žao mi vas.

 

Bolero svira,

njene prelijepe oči se u snu smješe.

Ljubav uvijek pobjeđuje.

 

Smrt strljivo ,u uglu čeka.

Ja je zamolim da malo prošeta

u snježnu noć i osvježi se.

Niko neće pobjeći.

Obećavam.

 

Smrt se postidjela i izašla.

 

I onda se muzika još jednom okrenula.

Tokata i fuga u D molu i Bolero

su se izmješali i malo stišali.

 

Malena  je zaspala,

više se nije probudila.

Dvadeset četiri sata je spavala.

Toliko je bila umorna.

 

Želio sam da je to san ozdravljenja.

I čitao joj pjesme naše.

I čitao i čitao,

muzika je sama lelujala.

 

Ponekad bi se čulo i Alelujah.

Nismo to mi izgovarali.

 

 

 

Ljubio joj ruke.

Cjelovima kvasio usne

želeći joj dati godina svojih.

 

Milovao kosu koja je sve manje iskrila.

Glavu polagao na grudi koje su sve tiše sanjale.

Govorio da je volim.

Da je ona moja malena

koju sam iznjedrio da mi ljubav bude.

 

Luce je postajala prozračnije.

Skoro da to nisam mogao podnijeti.

Sklupčao sam se na pod držeći je za ruku.

 

Ne znam kako,

nisam smio podići pogled,

da ne izgubim milovanje.

 

Njena ruka na mojoj kosi,

njena ruka na mome licu,

njena ruka na mojim usnama

njena ruka u mome srcu

njena ruka u mojoj duši.

 

Ne znate kako je to.

Šteta.

Uzdrhtao sam od miline,

ukočio se,

obradovao se,

mislio da me vodi sa sobom.

 

Mali Princ u meni je pogasio sva svjetla,

otvorio prozor , okrenuo se ka malenoj.

Ona je još bila tu.

Postajala je svetlost,

kojoj on prilazi i ljubi je.

 

ja ih gledam

a suze koje ne žaluju,

već slave ljubav,

na usne joj spušta.

Ona zatrepće očima,

 

u zakutcima njihovim Dobri

i on se od nekud pojavio,

sluti riječ:

Ljubavi moja.

Nije ih uspjela otvoriti.

 

Samo mi je ruku blago stisnula.

Znala je da smo tu.

sva trojica.

U troje se sve lakše podnosi.

 

Ni uzdah nije pustila.

Tek jedna grlica plava nam slijeće na lijevo rame.

jednom po jednom

 

Kljunom nam dotiče usne,

vesela je ,

razigrana ,

ali mi znamo da mora ići.

 

I puštamo je.

Odlerpršala je.

 

Dobri ju je čeznutljivo gledao,

Mali princ je mahao,

ja sam ko godina plakao,

ako znate kako je to.

 

Mislim da ne znate.

Niste bili prisutni,

dok se ona spajala sa tisućama pahulja bijelih

i leprešala ka nebeskim dverima

i iščezla.

 

Ne znamo šta nam je.

Nema sunca,a nama oči vlaže.

Meni se u blistavu Modru rijeku pretvorile.

 

A zahvalan sam,

molbe su uslišene.

Umrla je mirno u snu,

pred samu ponoć;

 

tačno u vrijeme kada su se prvi put spajali.

I ovaj poslijednji.

 

Smrt je kasnila jedan dan.

To je bio njen poklon mojoj malenoj.

Rastali smo se u blagoslovljenoj noći.

Aleluja.

 

 

BAJKA SREBRENIČKA

 

BAJKA SREBRENIČKA

MAJKA I SESTRA ZEMLJE SREBRENE

( Poetski zapis )

 

 

****

 

„ Čitaj počinjući Imenom

svog Gospodara koji je sve stvorio. “*

Oh, moj Gospodaru

Svaki Tvoj dan je stvoren za rađanje.

Svaki Tvoj dan je savršen za življenje.

Svaki Tvoj dan je divan za umiranje.

Svaki Tvoj dan je prelijep za pjevanje.

O Tebi Bože Jedini.

O zemlji Tvoje Milosti.

O Tvome Gradu čednosti.

O Modroj rijeci bisernoj

O Gradu srebrenom Tvojem

O nama

O ljubavi

O oprostu

J o j samo treba da krene

ova blagorodna bajka

Oh , my Lord

Oh , my Lord

****

 

Poglavlje I

 

****

U ovom – od svih ratova

najhrišćanskijem

Majko Srerbrenička

Sestro Sreberna

Bosna

zemlja Božije milosti

klana je

četrdeset mjeseci

dan za danom

bez prstanka

Zemlja ista

imena ista

četrdeset godina poslije

istorija se ponavlja

protagonisti ko’ drugi ali nisu

samo dvije generacije

i šest vijekova mlađi su.

U zemlji srebrom optočenoj

U Zemlji Božje Milosti

Na brdovitom balkanu

deset i pol hiljada

djece-žena-ljudi

zvjerski je mučeno

pa onda ubijeno

u

jednom jedinom

najkrvavijem

od svih dana

monstruma danu

O Majčice draga

Majko Srebrenička

vodili su sela u potocima

sve odreda

žene – muškarce – djecu

Oj, Sejice mila

Sestro Srebrena

vodili su sela u žicama

žene-muškarce – djecu

ne ostaviše nikoga

Bijaše – nas deset i po hiljada

pod suncem

sleđenim

dođoše neki od srbalja –

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam – tam'a gusala

i kukavičluka

sa kosovskih ravnica

što dozivaju duhove mrtvih

dođoše srpske zvijeri

neljudi

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Sunce sleđeno –

kuda sa svojim hiljadama

Oj , Sejice mila

Sestro Srebrena

Sunce sleđeno

kuda sa svjim iljadama

Ostade – nas devet i po hiljada po putevima

krvavim

u žice vezanih

dođoše neki od srbalja–

ostavština homo primogenisa

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-ta'a gusala

i bijede

dođoše srpske zvijeri

neljudi

Oj ,Majčice draga
Majko Srebrenička

Putevi krvavi

Kuda sa svojim hiljadama

Oj ,Sejice mila

Sestro Srebrena

livade krvave

kuda sa svojim iljadama

0stade – nas 0sam i po hiljada

po gorama

zelenim

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogenius

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i jada

dođoše srbi sa kandžama

neljudi

Oj, Majčice draga

Majko srebrenička

Gore zelene

kuda sa svojim hiljadama?

Oj , Sejice mila

Sestro Srebrena

Gore zelene

kuda sa svojim iljadama

Ostade – nas sedam i po hiljada

po poljima

Zlaćanim

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogenius

kanibalisa

oni'sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i čemera

dođoše srbi sa rogovima

neljudi

Oj, Majkčice draga

Majko Srebrenička

Polja zlaćana

kuda sa svojim hiljadama

Oj Sejice mila
Sestro srebrena

Polja zlaćana

kuda sa svojim hiljadama

Ostade – nas šest i po hiljada

na tratinama

Rosnim

dođoše neki od srbalja-

0stavština homo primogenius kanibalis

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i čemera

dođoše srbi sa kamama

neljudi

Oj, Majčice draga Majko Srebrenička

Tratine rosne krvave–

kuda sa svojim hiljadama

Oj Sejice mila

Sejo Srebrena

Tratine rosne krvave

kuda sa svojim iljadama

ostade – nas pet i po i hiljada

po njivama

Plodnim krvlju uzoranim

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

oni’ sa sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i ropstva

dođoše srbi sa sjekirama drvosječkim

neljudi

Oj,Majko draga

Majko Srebrenička

Polja plodna krvlju uzorana

kuda sa svojim hiljadama

Oj, Sejo mila

Sestro srebrena

Polja plodna krvlju uzorana

kuda sa svojim hiljadama

ostade – nas četiri i po hiljade

pod nebom

Plavim žalosnim

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

oni'sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam-tam'a gusala

i vukoderina

dođoše srbi sa žicama bodljikavim

neljudi

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Nebo plavo žalosno

kuda sa svojim hiljadama

Oj, Sejice mila

Sestro srebrena

Nebo plavo žalosno

kuda sa svojim hiljadama

Ostade – nas tri i pol hiljade

Kraj potoka

Bistra krvava

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i sluganstva

dođoše srbi sa žicom bodljikavom

neljudi

Oj, Majčice draga

Majko srebrenička

Potoci bistri krvavi

Kuda sa svojim hiljadama

Oj , Sejico mila

Sestro srebrena

Nebo bistro krvavo

kuda sa svojim hiljadama

0stade – nas dvije i pol hiljade

na polju ljiljana

Bijelih krvlju orošenih

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogenius

kanibalis

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i mržnje

dođoše srbi sa tri prsta u ime krsta

neljudi

Oj, Majčice draga

Majko srebrenička

ljiljani bijeli krvlju orošeni

kuda će te sa svojim hiljadama

Oj , Sejo mila

Sestro srebrenička

ljiljani bijeli krvlju orošeni

kuda će te sa svojim hiljadama

ostade nas još hiljadu i petsto

žena i djece

kraj izvora

krvlju okupanim

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogenius

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i mržnje

dođoše srbi sa testerama čeličnim

neljudi

Oj , majčice draga

Majko srebrenička

o izvori krvlju okupani

kuda ćete sa svojom hiljadama

Oj Sejice mila

Sestro srebrena

o izvori krvlju okupani

kuda ćete sa svojom hiljadama

Ostade petsto djece – Majčice draga !

Pet stotina nevine djece – Sejica mila!

Na mirisnim đulama – Majčice voljena!

Na djevičanskim ljubičicama – Sestrice voljena!

Dođoše neki od srbalja-

Ostavština homo primageniusa

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i zlobe

dođoše oni’ – neljudi

zakrvavljeni srbi od serbalja

dođoše zvijeri sa lomačama

dođoše sa kamama

i

poklaše djecu nevinu

djecu blaženu čistog srca

Aj,Majčice mila

Majko Srebrenička

Aj , Sejice mila

Sestro Srebrena

Đule mirisne

Ljubičice djevičanske

Kuda sa svojim dječicom nevinom?

Kuda sa djecom blaženom čistog srca?

Svo to vrijeme sunce bolno kretalo

Zatim se pojavio rasplakani mjesec

Zatim su zvijezdice izbezumljene plutale

Zatim se mjesec sakrio

Zatim je Dince jaukalo

Zatim su se zvijezde izbezumljene vrištale

a oni neljudi

zakrvavljeni srbi od serbalja

zvijeri sa lomačama

monstrumi sa kamama

zakrvavljeni srbi od serbalja

dođoše zvijeri sa lomačama

dođoše sa kamama

u ime krsta sa tri prsta

su klali klali klali

klali klali, klali

bez prestanka

Oj , Majčice draga

Majko Srebrenička

O Sejice mila

Sestro srebrena

svijet pretvoren u noć

nebo dolina suza

oblaci zid plača

vaseljana oaza boli

Pod suncem sleđenim

Na putevima krvavim

Po gorama zelenim

Po poljima zlaćanim

Na tratinama rosnim

Na oranicama plodnim

Pod nebom plavim

Kraj potoka bistrih

Na poljima

Ljiljana bijelih

Đulala mirisnih

djevićanskih ljubičica

neutješnih

ne osta više niko

– Majčice draga

sve ih nestadoše

– Sejijce mila

Zverinje ih pokla

Ko bijesni vukovi

– krv

usred ljudskog zbijega

– im popi

Ništa ne osta

– Majčice draga

Niko ne osta

–Sejice mila

Samo praznina

Bol – tišina

Muk – tuga

I prokletstvo

Veliko – najveće

Božije – vječno

Za vjeke vjekova

****

 

****

Poglavlje II

****8

I mene Maksumčeta

Majčice draga

i mene Malog princa

Sejica mila

međ tisućama

kamama sasječenim

macolom zatučenih

testerom metalnom prepolovljenih

sjekirom drvosječnom pogubljenih

među tisućama bagerima zatrpanim

mene ko janje

ko kurbana

nedozrela preklaše

preklaše zvijerinje

Majčice

preklaše trinaest i po nedužnih godina mojih

Sejice

preklali a nedoklali

u žurbi živog zakopali

u grob zajednički

u jamu tavnu – u planini

nestali

od deset i pol hiljada

blaženih čista srca

srbalji što poklaše

dio nas baciše

Hiljadudvijestotinečetrdesetri

odrasla muškarca

i

tristotinadevedesetdevet

što žena što nejake djece

jetima – majčice draga

od dva mjeseca do moje dobi

u sumrak –Sejice mila

u jame pobacali

bagerom zatrpali

bagerom zatrpali – tenkovima poravnali

da nam traga ne ostane

u zlaćani sumrak

sa lišćem zelenim

lišćem kravavim

sa travom zelenom

travom krvavom

sa zemljom crnom

zemljom krvavom

u duboku jamu

jamu krvavu

krečom posuli

krečom krvlju zagašenim

bagerom zatrpali

pored neputa

ispod nemosta

gdje prolazi malo vode

gdje protiče mnogo krvi

bagerom krvavim

uz gusle

pijane horda zla – srpske

orgije pravila

umoran sam ti Majko

godinama hodim i lutam

sa rukom na preklanom vratu

ni šala nema da ga vežem

ruku jednu na njemu držim

drugom jetima nekog uvijek tješim

prolazim pored mrtvih

žicama bodljikavim vezanih

prolazim pored mrtvih

bajonetom preklanih

prolazim pored mrtvih

u rukama što nose glave

drvosječkom sjekirom odrubljenim

više ne obaziremo jedni na druge

svako se o svom nestanku zabavio
> susprežem se dati kažem Majko

e imadoh ni četranaest godina

kad me preklaše

sve sam znao

a ništa počeo

tek neki stih

o ljubavi

O

Milosti Božijoj

i dobroti

i srcu zaljubljenom

dječačke snove nedosanjane

pjesme neispjevane

pjesnik – poeta – Majčice draga

to sam htio biti

sanjar – snivač – nikad neću postati Sejice mila

**** 9

Aj Mačice mila

O Majko srebrena

Kako da ti kažem – Majko

Mimoilazim se sa duhovima mrtvih

Što obilaze Srebreni Grad

livade rosne njegove

Kako da ti kažem – Majčice

Babu nam Ibrahima u žice vezaše

u žice bodljikave – Sejice

žicom bodljikavom on Mamo draga oči iskopa

oči iskopa Sejo moja oči svoje iskopa

Da ne vidi kako mene ko jagnje

Ko kurbana na panj položoše

i preklaše trinaest i po nevinih godina mojih

prekla srpska zverinjad

trinaest i po ih vijekova zlo pratilo

preklaše nedoklaše

živog me u jamu baciše

kako mi se krik iz preklanog grla oteo

kad babi Ibrahimu – Majko

zverinje glavu podsječe

sjekirom – Majčice

Joooj ,Sejice

teškom drvosječkom sjekirom

II Dio kako da ti kažem majkom

aa babinu glavu nogom

niz strminu šutnu – srpsko zverinje

dokotrlja se mila glava do mene

njegovog preklanog mezimčeta

a iz očnih šupljina

krvavih šupljina bez očiju

žicom iskopanih

zasja svjetlost,čuh riječi

sa usana jož živih

ništa se ne boj Isa – sine

Bog je jedan

nema Boga osim Alaha

****

****

Poglavlje  III

 

****
Žedan sam ti – Majčice

Klečim na izvorima,a ne mogu piti

Grlo mi preklali

ko kurbanu– Sestrice preklali

Znam Majčice

U h kam si se pretvorila

U h kam kameni

Majko mila – Srebrena

Znam mila

U h led si se pretvorila

U h led ledeni

Sestrice mila – Srebrena

Boli me – Majčice

Mnogo me boli – Sesstrice

Trinaest i po godina mojih

Samo trinaest godina imah

I ljubav jednu neizljubljenu

Čuješ li Majko kako vjetar jauče

Čuješ li Sejo kako nebo urliče

Umoran sam ti Majčice

Umoran od lutanja Sestruce

Sna – smiraja ja nemam

Poljima lutam – Majko

Šumama lutam – Sejo

Oj Majčice

Majko Srebrenička

Majko skamenjena

Oj Sestrice

Sejo Srebrena

Sejo sleđena

u krajičak neba krvava

zelen-zemlja crvena

osušeni tragovi suza poljima neobranih kukuruza hode Aj Srebrenice – Vaj Srebrenice

Vaj i ti ptico ševo – nesretnice

Ljudskom roku –kraj ti slutiš

Zašto sada pusta šutiš

Oj ,majčice

Majko Srebrena

skamenjena

Oj sestrice

Sejo Srebrena

sleđena

dvadeset jednu godina hodim

hodim kroz tišinu

nikoga i ničega nema

samo sjene male

izgubljene

i tišina

ukleta tišina
sjene poput mene

iskasapljene

okrvavljene

tužne lutaju

mira nemaju

lutaju

neka bez nogu

neka bez glava

neka bez ruku

neka sa crijevima i – i iznutricoma

u rukama

neka sa srcem u rukama

neka sa mozgom razlivenim

najtužnije su one bez očiju

to tijela tragaju za dušom

to duše tragaju za tijelom

kada se tijela i duša napokon nađu

sjene se smire

i nestaju put svjetlosti

Ne ne i dječije sjene

oništa ne znaju

nema ko da ih vodi

njihove sjene su još tužnije

skoro

od onih najtužnijih bez očiju

djeca mala hode

hode i plaču

traže roditelje svoje

ne znaju da su mrtva

ponekad se skupe

I hoće da se igraju

I samo što počnu

sjete se roditelja

I počnu da vrište

I vrište I vrište

I vrište

Il’ vide krv

Na grudima

Na rukama

Na stomacima

Na nogama

U grudima

U mozgu

U grlu

I nastavljaju da vrište

I vrište I vrište

I vrište

pomoć traže

aha dobiće je

jes kako ne

od koga

svi poklani

****

 

Poglavlje IV
****

Licemjerne demokrate

arijevski zapad za otpad zreo

fašistička neman Vatikana

bludnice sa sedam brežuljaka

ubijaju porobljavaju

i rekoše

embargo siroćiću

golorukoj žrtvi

još samo treba vezati ruke pomisli neko

onak’ hrišćanski

i sasvim očekivano

vezaše

i još rekoše

kakva zaštićena zona

kolji redom

na upiri prstom na nas

poslušani su

poslušnici predvodnicima novog

koljačkog svjetskog poretka

učiniše to

na način

i na priliku

mentora njihovi slugani

ti srbačji

ti kroatji

i četrdeset mjeseci kolju

****
Sreberenom gradu u pohode

dođoše neki od srbalja –

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam – tam'a gusala

i kukavičluka

sa kosovskih ravnica

što dozivaju duhove mrtvih

dođoše srpske zvijeri

neljudi

siročiće kolju

na očigled

očiglednog svijeta

Tuku i kolju

Siluju Tuku Kolju

Ubijaju Siluju Tuku Kolju

Žive spaljivaju

Neštedimice Bez milosti

sve odreda

u djecu malu djecu

nježnu nevinu maksumčad

sjekli na komade

porili trbuhe

bez razlike

i trudnicama Majčice

i djevojčicama Sestrice

silom trudne glave nestajali

mutni prljavi

ti

ružni krvavi

zli

tri prsta

đavolja klica

u ime krsta

ubica

Modro zelenu

Okamenjenu

Pospanost nevinu

Oskrnavljenu

Od nebesa poklonjenu

Tišinom opkoljenu

U proljeće

Početkom ljeta

Kao staricu neku

Il’ Modru rijeku

Zavijale

U krvave odore crne

I posnu

I kad duša od bola trne

Rosnu

U vječnost slala

Bosnu

A se ona nije dala

Zemlje Božje Milosti

A se ona zvala

ubijala

ta

zla

Okamenjenu

Oskrnavljenu

na raspeće

U proljeće

Početkom ljeta

stavljala

u crno zavijala

Bosnu

Snenu

A se ona nije dala

Zemlja Božje Milosti

A se ona zvala

mutna prljava

ružna krvava

tri prsta

Modro zelenu

Pospanost nevinu

Od neba poklonjenu

Tišinom opkoljenu

Kao staricu neku

> Il Modru rijeku

U krvave odore crnu

a duša od boli trne

U vječnost slala

Zemlja Božje Milosti

A’ se ona zvala

Srok mi htio kliknuti

Stih mi htio blistati

Rime su me h+htjele paziti

Pjesma me je htjela maziti

Avaj! Avaj! – Uzaman. Jao! Jao! – Nedoklan.

Majčice

ali sin ponosan

i brat radostan

sestrice

Progovori mater

progovori Majčica

saluti ljepot sina svoga

Znam

sine najmlađi moj

ni tugu nositi

više ne mogu

ni suze proliti

do molitve Bogu

iz sred grudi

sa dna mozga

iz cijele rodnice

ko kliješta kovačka

čupa mi dušu

šestero braće tvoje

hude zlosrćne

i bol tvoja

ljubimca moga

ko drobilica kamenoloma lome mi život

braće šesterice tvoje

hude zlosrećne

I mladost tvoja

zapjenjeno i bjesomučno

gladna raja

vjekovni robovi

prokleti pogani

đavoljeg sjemena zvijeri

gmižu iz brloga svojih

bijesni neprijajatelji

Božji

Hitler Atila Irod

Brtlomejska noć

male mace

naspram ovih

ovih…

ovih…

Oh Bože Milostivi !

reci mi

kako da in nazovem

naziv za takve ne postoji

tek treba smisliti

samo se zna

da su nasljednici

potomci pavla paklenog

zvanog savle

ti srbi

o da ti srbalji

ali i kroatji

ti europljani

stara ofucana evropska bludnica

zemlja rakomornih presjednika

upmokrenih nih generala

ti amerikanci sijači atoma

svi ti koji se u Isusa zaklinju

dok Isus umire

svaki put

kad neko Bogu milo biće umire

njihovom slavom umire

Zemlja i kamen

Zapisuju. Pamte.

Oblak i nebo.

Plaču. Plamte.

Sunce i zvjezde – svjedoci

Vaseljana u razbijenoj – boci.

****

****

Poglavlje V

****

U kam si se pretvorila

U kam kameni Majčice

Majko mila srebrenička

Boli me – Majko

Tuga tvoja

Mnogo me bole – Majko

Suze tvoje

Možeš li me prepoznati Majko draga

možeš li prepoznati glas moj

možeš li prepiozanti sjenu moju

možeš li prepozanti čedo svoje

koji od sedam rana tvojih

koji od sedam ponosa tvojih

te pohodi Majko jedina

Majčice od bola okamenjena

Majko srebrenička

U led si se pretvorila

U led ledeni Sejo

Sestro mila srebrenička

Raznesi svoju bol

Rasij je stazama zemlje

Rasij je putevima zvijezda

Ne stidi se Majko

Ne stidi se Sejo

Ppustite glasove umilne

zapjevajte pjesmu

neka je i pjesma tuge

bolne prebolne

budite ponosne

čemer izbacite iz duše svoje

zapjevajte

ko’ ilahije što ste znale

polako – nježno

I nek vrište damari zemlje

nek plaču damari nebeski

nek vrište damari vaseljanski

nek ćute bol

ljudi dobri i anđeli

u pjesmi koju pjevate

Gospodaru svom

pjesmu tuge i radosti

O babi – braći – meni

o dvadeset jednoj godini

Tuge – Nade – Boli

Tišine

čekanja dugom

zatreperi srce majčino

zatreperi srce sestrino

začuše se glasovi

od bola slomljeni

u početku lagani

suzama prekidani

potom čisti krhki

Tako nježni umilni

O Gospode moj

Na jug kad ptice odlete

najave miris jesena

kestenje u domu našem

Mati stara

peć na drva će zapaliti

Seja mila

uspomene najmilijim

Sanjati

O Gospode moj

Kad snjegova zapadne bjelina

ispod trešnjiina stabla sestrina

ljuljačka se njiše duginim bojama

što praviše je jaka ruka očeva

toplom ljubavlju braće ljuljanashaban

mati i sestra zaplakat će gorkoshaban

najdražih već dugo nema više

one nemaju kud i kome da hode

O Gospode moj

dad visibabe ožive potok

mati i sestra

stat će na izgubljenih tok

požćeljet će da su ocean

u njemu da utope tuge svoju

o osam nam milih

naj’ jabuka zlaćanih

O Gospode moj

kad mirisi lipa

dvadeseti prvi put

najave sunce bez nada

mati i sestra

stajat će na vjetru srebreničkom

grleći u šumi snova

najmilijih zametene tragove

plamenovima ljubavi neugasle

kad svoju pjesmu ispjevate

ne želim više da plačete

ne želim da više plačeš Majčice draga

ne želim više da plačeš Sestrice mila

sve ste suze isplakale svoje

vadeset jedna godina samoće

ljeto za ljeto ih broje

ne tuguj više Majko

e tuguj više Sestro

0tiđite na neko od mjesta

gdje nas nestadoše

Oči vadiše

Preklaše

Ubiše

Nestadoše

zazidajte kamen studenac

pomolite se

Živom koji sve vidi

Bogu Sveopćem Dobročinitelju Milostivom

On će vas vidjeti

On će vas utješiti

I voda će poteći

Voda bistra

Voda ledena

Voda lekovita

Voda nade

Voda istinita

Voda Srebrena

tada se Majčice draga

tada se Sestrice mila

umijte

sedžu učinite

pomolite

Živom Koji sve vidi

„Alah je jedan

On je Onaj kome sve sve obraća

Nije rodio niti je rođen

Njemu nije niko ravan.“

Tada sjedi Majčice i počini

Sestru za ruku nježnu primi

ja ću vam tada doći

i istinu

i bol

Srebreničku ispričati

polušaj moje riječi Majčice zapisuj moju priču Sestrice

ako je ja ne kažem

niko je neći reći

J’ er u riječima mojim

O’ tkrićete bol svoju

O’ tkrivajući bol svoju

O’ tkrivate bol rođene zemlje

O’ tkrivajući bol Zamlje Božije Milosti

O’ tkrićete zapretenu bol svijeta

J’ er diljem svijeta sve se ponavlja

****

KRAJ

 

 

BAJKA SREBRENIČKA

BAJKA SREBRENIČKA

 

MAJKA SREBRENIČKA I SESTRA SREBRENA

 

V Dio

 

****

U kam si se pretvorila

U kam kameni Majčice

Majko mila srebrenička

Boli me – Majko

Tuga tvoja

Mnogo me bole – Majko

Suze tvoje

Možeš li me prepoznati Majko draga

možeš li prepoznati glas moj

možeš li prepiozanti sjenu moju

možeš li prepozanti čedo svoje

koji od sedam rana tvojih

koji od sedam ponosa tvojih

te pohodi Majko jedina

Majčice od bola okamenjena

Majko srebrenička

U led si se pretvorila

U led ledeni Sejo

Sestro mila srebrenička

Raznesi svoju bol

Rasij je stazama zemlje

Rasij je putevima zvijezda

Ne stidi se Majko

Ne stidi se Sejo

Ppustite glasove umilne

zapjevajte pjesmu

neka je i pjesma tuge

bolne prebolne

budite ponosne

čemer izbacite iz duše svoje

zapjevajte

ko’ ilahije što ste znale

polako – nježno

I nek vrište damari zemlje

nek plaču damari nebeski

nek vrište damari vaseljanski

nek ćute bol

ljudi dobri i anđeli

u pjesmi koju pjevate

Gospodaru svom

pjesmu tuge i radosti

O babi – braći – meni

o dvadeset jednoj godini

Tuge – Nade – Boli

Tišine

čekanja dugom

zatreperi srce majčino

zatreperi srce sestrino

začuše se glasovi

od bola slomljeni

u početku lagani

suzama prekidani

potom čisti krhki

Tako nježni umilni

O Gospode moj

Na jug kad ptice odlete

najave miris jesena

kestenje u domu našem

Mati stara

peć na drva će zapaliti

Seja mila

uspomene najmilijim

Sanjati

O Gospode moj

Kad snjegova zapadne bjelina

ispod trešnjiina stabla sestrina

ljuljačka se njiše duginim bojama

što praviše je jaka ruka očeva

toplom ljubavlju braće ljuljanashaban

mati i sestra zaplakat će gorkoshaban

najdražih već dugo nema više

one nemaju kud i kome da hode

O Gospode moj

dad visibabe ožive potok

mati i sestra

stat će na izgubljenih tok

požćeljet će da su ocean

u njemu da utope tuge svoju

o osam nam milih

naj’ jabuka zlaćanih

O Gospode moj

kad mirisi lipa

dvadeseti prvi put

najave sunce bez nada

mati i sestra

stajat će na vjetru srebreničkom

grleći u šumi snova

najmilijih zametene tragove

plamenovima ljubavi neugasle

kad svoju pjesmu ispjevate

ne želim više da plačete

ne želim da više plačeš Majčice draga

ne želim više da plačeš Sestrice mila

sve ste suze isplakale svoje

vadeset jedna godina samoće

ljeto za ljeto ih broje

ne tuguj više Majko

e tuguj više Sestro

0tiđite na neko od mjesta

gdje nas nestadoše

Oči vadiše

Preklaše

Ubiše

Nestadoše

zazidajte kamen studenac

pomolite se

Živom koji sve vidi

Bogu Sveopćem Dobročinitelju Milostivom

On će vas vidjeti

On će vas utješiti

I voda će poteći

Voda bistra

Voda ledena

Voda lekovita

Voda nade

Voda istinita

Voda Srebrena

tada se Majčice draga

tada se Sestrice mila

umijte

sedžu učinite

pomolite

Živom Koji sve vidi

„Alah je jedan

On je Onaj kome sve sve obraća

Nije rodio niti je rođen

Njemu nije niko ravan.“

Tada sjedi Majčice i počini

Sestru za ruku nježnu primi

ja ću vam tada doći

i istinu

i bol

Srebreničku ispričati

polušaj moje riječi Majčice zapisuj moju priču Sestrice

ako je ja ne kažem

niko je neći reći

J’ er u riječima mojim

O’ tkrićete bol svoju

O’ tkrivajući bol svoju

O’ tkrivate bol rođene zemlje

O’ tkrivajući bol Zamlje Božije Milosti

O’ tkrićete zapretenu bol svijeta

J’ er diljem svijeta sve se ponavlja

****

KRAJ

Bajka Srebrenička – Uvod

BAJKA SREBRENIČKA

MAJKA I SESTRA ZEMLJE SREBRENE

Obilježava se dvadeset prva godina od genocida u Srebrenici i genocidnog rata u Bosni.

Mora se obilježiti , iako svake godine nekoliko majkei svisne i presvisne.

Nek ne dočekaju da pomiluju ljubljene kosti.

Samo sjednu , usniju najmilije , osjete lahki dodir povjetarca , pomisle : Ovo je dodir duše sina moga.

I ne probude se.

Kad majke umiru , dvadest godina bola sa sobom na ahiret prte.

Nebo im jedina nada da će

tamo sresti voljene.

****

O Srebreničkom genocidu je mnogo toga rečeno.

Ne i dovoljno.

O Srebrenici su pisali i znani i neznani, i poželjni i nepoželjni, i dobronamjerni i nedobronamjerni, relevantni i nerelevantni. Većina njih se pokušalo utrpati i utrpava u srebreničku tragediju radi ličnog profita, lične promidžbe ili želje za nametanjem svojih stavova i svojih „istina“. Vjerovatno i minuta pozora javnosti, biti na slikama , u prvom redu.

Prava istina o obimu i strahotama stradanja Srebreničana u Srebreničkom holakustu iz ugla žrtvi vrlo rijetko dopira do javnosti.

Ako i dospije, vrlo brzo se sklonjaju iz žiže interesovanja, u nastojnaju da se istina ućutka i prepusti zaboravu.

Neće moći ni ove noći ni ovog,a Bogami Milostivog ni slijedećih vjekova.

****

Sada se prepuštamo bolu i

Bajci Srebreničkoj,

i uzvišenim Majci Srebreničkoj i Sestri Srebrenoj.

Bajku kazuje jedno dijete , jedan Mali princ , koji osječa svoj i bol bol drugih :

Pričajući o nama ubijenim Srebrničanima ja pričamo tebi Majko srebrenička i tebi Sejo srebrena,

Ja, Isa nestalo Maksumče.

P.S.

Bajka je obimna pa smo prisiljeni podijeliti je na više dijelova, radi pozornijeg praćenja.

Balada : Aišino se srce krši a Eso samo muči / Music – Mehdi – Haevens Rain

 Jedan život

 

Čovjek sa planine   Tužna noć  Praznine

 

Dosanjani snovi Život radosti pun Tuga ne stanuje u ovom krajoliku

 

 

Telefon zvoni.

Vijest je tu, bolje da nije.

Nikako nije dobra.

Napolju Sunce razvalilo osmjeh ,

koji nas podsjeća na lice našeg prijatelja

Ese Mrakovića,

kada ulicama našeg grada brodi i misli

lijep je ovog grad.

Da li je pritom mislio na grlice

koje mu ispred očiju migolje ,

ili sjaj Grada čednosti ,

nismo ga nikad pitali.

Nije bilo potrebe.

U Sarajevu se ništa ne dešava,

a da to tako nije zapisano.

A zapisano je,

da ovo jutro Eso ne ugleda,

niti vidi koliko ono nalikuje na njega.

Rekoše nam

Ljudina se osjećala umorno

odlučio da usnije i odleti sa ždralovima.

Mi nismo nikako pametni

kako da odimo

njegovoj Aiši

kažemo joj tek tako

Eso otišo i nema se namjeru vrnuti.

Ne ne bi dobro prošli,

zasigurmo.

Ne bi ni Eso,

samo da ga može dokučiti.

Mlatnula bi ga ,uh, ne zna čime,

ali bi ga zasigurno odalamila

tako da ga zaboli, onako kako nju sada boli.

Mlatnula bi ga, uh , ne zna čime,

ali zasigirno bi ga zveknula

tako da vidi sve Zvijezde nebeske,

onako kako njoj u glavi bol iskri.

Mlatnula bi ga tako , bilo čime,

zasigurno bi ga heknula, iz sve snage

da mu na pamet ne bi palo da je ostavlja

i da joj srce krši.

A opet, i ne bi.

To iz nje izvire ljutnja

za ovu nepodnošljivu izdaju.

Da može da ga dokuči,

samo bi ga zagrlila ,

čvrsto jako

. cjelov koji mu dala,

nije znala da će joj se iskrasti,

tako naglo, bez pozdrava.

A bio je uvijek pažljiv i obziran.

I kao muž i otac. I kao čovjek.

Ljudina.

Kad samo pomisli,

šest decenija proletiše kao leptira let.

Joj , Bože mili , misli Aiša…

Bilo nam je tako lijepo,

da vam ne mogu opisati kako.

Znate ono kad se dvoje mladih zagledaju,

a srca im ustreptala ko proljeće što se budi,

obliveno raskošima uzbibane mladosti.

E takav nam je vas život bio.

I još ljepši.

Joj, kako nam je bilo.

Plakala bih da mogu.

Sve mi je suze Eso pokro.

Ne teku one da se vide.

Potoci se u meni slijevaju.

Kristalno jezero u srcu prave.

Jezero radosti ,

u kome je maleno ostrvce tuge.

Samo za mene i Esu.

Njega ne dam nikome.

Ni da se zaviri u njega.

Eso je bio moja prva ljubav

i jedina.

Kada me onomad sprva pogledao,

onim okom iz kojeg radost i čežnja iskre ,

i onim drugim zavodljivim punog ljubavi ,

u koje sam se utapala,

znala sam da će biti moj.

Bio je moj Eso ljubavnik,

čuven po tom zvanju,

dođe sa gitarom u ruci,

i nježnošću u glasu

ispod čardaka da mi pjeva.

A ja Ajka se topim i kažem majci

samo će on i niko više

da mi na grudi leže

često budi i još češće ljubi.

Dođoše nam i dvije kćerke

Joj bože,

koliko je ljubavi bilo u njegovom pogledu.

Koliko nježnosti u dodiru.

Koliko brižnosti u srcu ,

dok ih je gurao da se vinu ka nebu.

Bila bih ljubomorna ,

da ih nisam voljela kao on.

A sada.

A ja?

Šta sa mnom!

Mili moj Eso.

Misliću na usne tvoje.

Onoliki , velikački

čovjek sa planine,

a blago nježnosti,

sa usana svojih si na moje spuštao

i krao me.

A meni nije žao.

Ja hoću još. I dobijam.

I utisno si ih moj Eso za čitav život.

Željeću ruke tvoje.

Joj , kako si me stisnuti i milovati znao ,

sva sam se u njima gubila i nestajala.

Još je toplo tijelo moje , još ih osjećam.

Sanjaću tijelo tvoje.

Joj, kako se oko mene svijalo ,

i kako me bralo .

Joj , majko moja,

znala sam i vrištati i majku dozivati.

Kad pomislim na tebe

mili moj Eso,

tijelo moje još uvijek hoće da bukne i gori.

Znam sada će me kćeri tjerati da napustim dom

neću im zamjeriti

ljubav ih na to tjera.

Ne mogu Esu ostaviti samog.

Sledio bi se.

Sasvim sam gore sa zvijezdama.

A znam

zasigurno znam

on je tamo gdje su moje srce i naše uspomene,

na uzvisini,

u đardinu ,

među ljubičicama,

da ga gledam

sa gitarom u ruci,

osmijehom na licu,

ispod starog trešnjinog stabla,

koje još uvijek cvjeta i rađa.

Ne mogu ja to pustiti.

Svakog jutra i večeri moći ću mu šaputati

Moj Eso ,

joj , toliko te volim mili ,

da me još uvijek boli.

Znam, isprva biće mi malo hladno,

i mnogo prazno.

Dok se ne naviknem.

Imam toliko doživljenih slika

i snova da me mogu obasjavati i grijati

još čitav jedan život.

Šta mi više treba!

A Eso moj će mi ponovo ,

svaki bogovetni dan ,

pjevati o svemu tome

.
Zar ne , Mili,

ljubavi moja.

Bajka o Sarajevu Gradu čednosti Bosne zemlje zemlje Božije milosti

 

**

Hala ti Gospode

 

Život je lijep Zlaćano Sarajevo Grad čednosti  Molitva za ljubav

 

 

 

Ovih dana se dešava dan koji će neuki označiti kao dan rođenja našega Sarajeva, Grada Čednosti.

Sveti grad je  rođen neznano kad. Milenijima prije, i još malo preko toga.

O njemu Svete knjige pišu i slave ga.

Moramo i mi.

Našu Bajku  o Bijelim dvorima smo vam već predstavili.

Nije na odmet da je ponovimo , u tri – četiri  dijela narednih dana u u 12  oo.  Muzika je dekor, jer naš grad je   čisti sevdah.

Možda vam se svidi.

Ako ne , pa pokušali smo.

 

Bajka o Sarajevu  Gradu Čednosti Bosne zemlje Božije milosti

 

„  Čitaj  počinjući Imenom

svog Gospodara koji je sve stvorio. “*

                                                                                                    Oh, moj Gospodaru

Svaki Tvoj dan je stvoren za rađa

Svaki Tvoj dan je savršen za življenje.                                                                                                                  Svaki Tvoj dan je divan za umiranje.

Svaki  Tvoj dan je prelijep za pjevanje.

                                                                                                    O Tebi Bože Jedini.

                                                                                                    O  zemlji Tvoje Milosti.

                                                                                                    O  Tvome gradu čednosti.

                                                                                                    O  nama

                                                                                                    O  Pjevaču i Indexima

                                                                                                    O  ljubavi

                                                                                                    O  oprostu

                                                                                                     J  oš samo treba da krene

ova blagorodna bajka

 Oh , my Lord

 Oh , my Lord

Nekada – davno

Bajka ova

Tvojom milošću

rukom nevještom

pisana strancu

znancu i neznancu

dobronamjernom

zlopočinitelju

sanjala je ubavo:

Jedan Grad Čednosti  

        da prostiš

svako dijete znade u

Zemlji Božije Milosti

Tvojom plemenitošću  imade.

Grad

Zemlje

da prostiš

prkosni od Sna

Pjesama

Ljubavi.

 

I.Poglavlje

         NAŠE DOBA

Tako malo

puno

sneno

samo malo

mrven

se htjelo

Gradu Čednosti.

Zemlje Božje Milosti.

Anđela

Blaženih

čista srca

na ovoj

ledom

krvlju

okovanoj  planeti.

U    Naše doba          All we need is love

Naše ljubavi             Love    love     love

Naše pjesme             Love is all we need

Naši snovi                  Love somebody.

Ti si mu bila u svemu naj.

Ova

ista bajka

sada

od kraja – počinje

zvjezdana prašina

sve je.

I am zabezeknuta –

šuti pjesma

Sono io zabezeknut –

rekao bi pjevač

Ž’ zabezeknut –

u nevjerici -ko’ fol pjesnik

 Vremena teška                           

dani sjećanja

na ljubav

počinju pjesmom:

         Snijeg pade na behar na voće

iznenada ,

godine doba novog

prve

mjeseca ljubavi

prvog

umro je Pjevač

naj’ prvi

dio nas.

Kažu – umro je

kažemo – živi

Veliki –

         Da sam ja netko

Pedeset četiri godine

tisuć’ ljeta

hrlio pjesmi –

Bog'me i ona njemu

velikodušno

ljubavnica neka

Modrom rijekom

Bosanskom Jordanom

rijekom-vječnom

pokraj

Grada Čednosti

Saraj Nazaretom

zadivljujućom milošću

Zemljom Božje Milosti

korača

tužnim koracima

Tajac

Umro je  živi

Bard

       Pružem ruke 

od Dženis – Morisona – Hendriksa

samo – dvaput

imao je više

ljeta

ljeta pjevanja

nama

o nama

sa nama

o ljubavi.

II.Poglavlje

  SVE OVE GODINE

Sve ove godine

Kad smo cvijeće brali

voljeli

k'o konji

voljeni

k'o delfini bili

Sve ove godine

kad viđali smo ga

dvadestsedmogodišnjaka

il’ nešto mlađeg

susretali

dijete u njemu

dječak – ljudinu

i maestralne

Indexima za njim.

Rodonačelnici

Grada Čednosti.

oko malih stvari

svađali se

i većih

i najvećih

svih nepravdi i zala

najčešće  našeg svijeta

Sasvim normalno

E”’  i mi za njima

čak i bunt

Cadilak svirke

iza željezne  zvjese.

Znao je

i Indexi

Put

Plime

biti

o ljubavi sniti.

Ispod,između i iznad

oblaka

Sanjam

svim onim divnim

Ana  Lee – Bel Snjeginim

prošli dani

Nevinosti Tanjama

Gordi Sanjama

Jasni Hanama

Zvjezdani Vesnama

radi

Josipe

Krivac si ti

Barbare

Draga Senka

Biser i Nada i Rada

tanana bića

nježna snena

Sanjao.

Ona ili one – svejedno je

         Bacila je sve niz rijeku

         Pogledom ugasila je plamen  svijeća

         Da voli

         da se volimo mi

Naše jedine ljubave.

Uprkos i unatoč u inat-

i  inad svemu i svima

zavisti  i šlepu

papcima i bilmezima

Pjesma Indeksi Pjevač i mi

uvijek isto

Love Love Love…Love somebady

„Tih godina smo voljeli sve

 a Bogami su i one voljele nas“*

u svemu naj naj…

III.Poglavlje

  PREDAJ SE SRCE

   

Predaj se srce

opet

i opet

i  joj-pet

a  samo on je znao

a i Indexi

bol srca svog

i ruže bijele

a i crvene

mi našeg

i ruže crvene

a i bijele

zajedno

„bez tuge

bez bola“

Sa pjesmama ljubavnim

i ružama

svih boja-

duginih.

Sa kosom plavom

i smeđom

kosom dugom

i  kraćom

kosom sijedom

bez brkova

naočala

bora

sa čašama i mikrofonom

sa nama – par ekselans.

Sa brkovima

naočalama

borama

sa čašama i bez mikrofona

bez vas

kom si kom sa.

U pantalonama dugim

širokim

pantalonama uskim

kratkim

bez sakaoa

u odijelu bez kravate

Sa sakaoima

bez odijela sa kravatom

Sa kragnom ruskom

Maj'com rolkom

uvijek sa radošću

koš igre

uvijek sa osmijehom

lopte plave.

Ali,

sa bolom

sa tugom

uvijek  lako

nepodnošljivo lako

sa ljubavlju

i zaista nekako

osebujno

lično

         A osobno za nas – personalno;

 bilo

glasom dječačkim

bilo

glasom žestokim

bilo

glasom promuklim

bilo

glasom raspuklim

bilo

glasom opijenosti

bilo

glasom nježnosti

pravio  feštu

neprekidnu

živu

smjelu

gradio  muziku

nježnu

plesnu

snenu

pjevao pjesme

uvijek zelene

plave

 nam’  je lijepo                                                   

Joj,mamo mamice

 

Pjesmama snivao

Beat i bit

o životu

nama

ljubavi

uz plemenitu orkestraciju

Meštar Svirača

Velike muzučke akademije

  • Veličanstvenih Indexa

nemjerljivih indeksa

with the little help of the

Kamenog spavača

poetese

poeta

muzikanata

za bulumente prijatelja

ali neznajuć’ il’ nehajuć za:

The i A šlepađije

iz opanaka

u lakovane cipele.

Sa pijetetom

prijatela                Daj m svega!

– Valja ova

Duplog štoka, molim!

Može i klipača!

I bocun koji – vina!

Znanim –

dobrim

veselim-zgodnim

srodnim.

‘put poeta   Poa    poezije

Cvetajeve            Jesenjina

Ahmatove           Prevera

Maka

Stake S                Meše

Parun V               Montena

Majakovskog

Egziperija    i       Malog Princa

tužnim

zaljubljenim

sjetnim

nadasve

uvijek

zelenim

pjevao

vremenima

Sretnim.

Bez pijeteta –

A i The šlepađijjama

iz opanaka u lakovane cipele

tri kutije prazne molim-šibice

šenkrat eno kiselico prosim lepo!

Gle čuda

uvijek nekako

baš za prst mali

staniol kuglica se lepi

i uzimaj

hablećinama baksuznim

pretilim  bijednim  ružnim.

Od  Sloge – Fisa  – Skenderije – Zetre

Neumoran

Vječni Kozer

Boem

bez poze

sa gardom

i ga'rdom

ine gradove sa Meštar Sviračima

sa  nama

opijeni jesenjom ljubavlju

kafiće i kafane a i bircuze

ophodio

svoj marindvorski svima poklanjao

širom dunjaluka

tražeći onu  il’ one

Svejedno je.

Da  ,

Budu kao more

Da budu

Jedan čovjek i jedna žena

Jedine ljubavi

Ipak – nekako

perone za svaki slučaj izbjegavao.

Ali’  volio!

E”j'…

baš tako

Volio i volio.

nekako i teško

a i lako

prečesto

gledajuć svitanje

il’

Dan sa jutrom se rađa.

svejedno je.

/   nastavak slijedi

IV.Poglavlje

 

TREBA POMEST MANIJAKE

( Boj na mišaru ili đek trbosjeci ponovo kolju )

A tada

vremena bijedna

najave smutnje

povratak savlovih učenika

raspomamljenih đekova trbosjeka

oni svoju tamu nude

javi se

zavist

u nekim mozgovima malim

u nedostatku velikog

na ispitu ljudskosti palim

ne mogaše

ne prepoznavši

ne htjedoše

pratit

Pjesmu

nas i  beat

života bit

siročad života

što na ljubav nisu svikli

vjekovni kokuzi

umorni od bijede

u zatvorima i javi

postajući homosi

bez ljudskosti

okrutno-

politični

nacional-

osvješćeni

mamlazi-

ublehe

I još…

kahve minderpuze

munafici

mnogi od njih

turobne kukavice

pobjegulje.

bez  tjeskoba pljačkaši

naroda zulumćari.

I jošte…

komunistički slugani

doušnici

papske – đavolje sorte

poklonici

mnogi od 4S + triprsta

prokletnici

I napose…

ugroženi prokletnici

krvavi – gladni

iskonski koljači skinuše maske

otkriše ružno lice svoje

Ma’ kako ružno

ko fol pjesniče ne budi blag

pređi uljudnosti prag

i reci koljača

najkrvoločnija

najružnija

đek trbosjekova

zvijeri lica svoja

A   Pjevač

Dijete

Dobrota još

Indexi

E” i mi sa njima

Blaženi čista srca

mnogo  prije

Nadaline jaja mutili

Opijeni jesenjim rujanjem

Svake zimske bjeline

Svakog mirisnog proljeća

Svakog bremenitog  ljeta

za Torte od badema

sa njihovim

Mamama

Sekama

čak i Kćerkama

il'obrnutim redom

Uh – svejdno je

Sele moja

Još mnogo toga

        

         O’ dušice moja

Još više toga

 

Joj,mamo mamice,

Uh !

Uh!i ..

Uh

Hu.

preko – nekoliko puta.

Ha !  Ha (j)!

tandaraj

tamburaj

said the klaun

like Đ-(iha) Braun.

A moglo nam se

U mozgu povisoQi

U srcu  poširoki

U izgledu Bogu'mili

Normalno zna se

U grudima zlu ne trebalo pojaki

Niže prepona romantično opaki.

Uvijek se moglo

i višlje

i iako trebalo

nije nam dano

i dalje.

Vremena Nostrodamusa poročanstva

dođoše zla

 

da se zbude

što pisano je i ranije

 

u knjizi staroslavnoj

 

 „Ustani i izmjeri hram Božji i oltar

i  izbroji one što se klanjaju u njemu,

ali  predvorje hrama ne izmjeri,

jer je ono dano paganima

i oni će sveti grad

četrdeset dva mjeseca gaziti.“ *                                        

Pjesma

Pjevač

Indexi

mi

vidjesmo nesreću

veliku – ogromnu

našeg pobratima

i opet

našeg pobratima

Suncegrad zidine

po'dno Srđa

s’ vrha brda

horde crnila

tamo daleko

kraj mora

ubijala.

Htjedosmo pomoći…

Ali'…

Ali’.

/nekad,ne tako davno

treći pobratim bješe

Divni grad bjeline/

Sada iz bele

selendre

i šire okoline

što posta uža

a mere bit’ i najuža

naciforija izbijala

iz crne jugoslavije

gore srbije

dva u glavi oka

što ‘no postaše razroka

ko’ neki političari zli

poteče zlo neviđeno

dvostrukog SS divizion sa sela

asvaltnog blještavila grada radi.

Netom ovdje

zakrvavljenih očiju

homo paklenicus

Homini

Ovacama

Konjima

lupus est

et – i

krvnik.

Djeci

Ledi Di

Đenis  Đ.

J.Orleanki

Besi S.

sličnim

što nevina

što nespretna

ljubav znala

trešnje brala

skloništa pravile

nespretna

od kartona

ispod mostova boli i tuge

prostirala

ispod sanja i duge

preteški ležaj

nemoći

druge

pod glavu lepršav jastuk

od snova

prekrivač

plaht a plava

neba ova

u kosi im

sunčev zrak

mirovaše

osmijeh

šarenih leptira

darovaše.