Obično se dešava kao i obično;
onako sudbinski nasmiješeno.
Tada počinju bajke.
Bar tako kažu.
Budim se .
Sanjiv i nesvsjestan
rukom milujem uzglavlje kraj sebe.
Hladno je i prazno.
Duboko kompromitovana memorija se pita
u kojem sam okruženju;
san ili java.
Neprikosnoveno talentovani ,
uglavnom blentavi
napokon
beznadežno zaljubljeni IQ ,
koji mi uvijek spotiče noge
se cereka:
-Baš si berlav.
Zar je to bitno
šta je šta
kad si zaljubljen
kad voliš neizmjernu nježnost
dobrotu suštu?