Category Archives: Restlovi

Danas je nedelja 10. septembar/rujan, 253. dan 2023 . godine. Do kraja godine ostalo je još 112 dana.

Jesen samo što nije. Priroda se polako oblači u   ruho koje poprima boje staroga zlata i miluje čula vida i ljepote.

Priroda vam je takva. Božije stvaranje i davanje. Prelijepa . I svaki dan se dodvoruje i klanja tim blagodatima, čineći ih pristupačnijim ljudskim damarima.

A čovjek kao čovjek, ništa ne zamijećuje ili nije zadovoljan ljepotom koja mu se nudi. Hoće još. Preko mjere i mogućnosti. I zastranjuje. Tako se skreće sa Božijeg užeta.

Bog Milosti od ljudi ne traži ništa osim da vjeruju u njega i da među sobom budu i ljubavi i miru.

Tako malo se traži , a ljudi to ne mogu ispuniti. Nije to dobro. Nikako nije dobro. Vodi lažima i licemjerju.

I danas je dan koji bi ljudi trebali provesti sa najbližim i najvoljenijim. A oni se zamaraju stranputicama i tuđim brigama. I ne slute ono što dani znaju. U svakom su zapisana neka imena , koji se više neće javiti kao živa, sa ovoga svijeta.

Niko ne zna kada će se njegovo ime pojaviti na oglasnoj tabli putnika za onaj svijet. A ne idu svi na isto mjesto. Pola će u hladovinu , kraj rijeka i plodova, druga polovina će u vatru  golemu, neprekidnu. Sve je u parovima.

Ljudi zaboravljaju te neke veoma bitne odrednice, kao da ih se ne dotiču. Kao da će oni biti iznimka. U tome je Nebo najpravednije, skoro komunističko. Nema po željama i nadanjima , već po činjenju i nečinjenju, ili zaslugama.

Što bi poete rekle:

Bez iznimke molimo .Valja nama preko rijeke.

U prevodu:

Činio ne činio sebi činiš ili ne činiš. Nekom na dobro ,  nekom na zlo.

Danas je Subota 9. Septembar / Rujan klasične 2023. Godine.

Primjetili smo da su današnji dan označili kao 252. Dan ove klasikuše, što mu reciprocitetu znači da bi se vjerivatno trebalo zdesiti jošten 213 neoklasikli dana.

Nemojte da vas zbuni ovo – klasična.Listajući kalendare shvatili smo da je,od kada se bilježe, svaka godina klasična.

Ako nos turnete u bilo koji riječnik shvatićete zašto je to tako.

Mi najviše vjerujemo nama bliskom Blekijev mahalski rječnik / pojmovnik , p ga protabirismo. On nam fino odgovorio:

klasično

koji pripada najvišoj klasi,uzorno, prvorazredno,  vrijedno, starinsko , antičko , uzorito,pravi,tipičan

Eto vidite u čemu je fora. Svaka rijel opisuje ovu godinu . Normalno i svaku drugu,i upravo zbog toga su sva godine klasik i prva klasa. To što ih ljudi olako shvataju i podosta njih posrne , nije im nijedna , pa ni ta dotična godina kriva. Što bi astrolozi tekli zapisnao u zvijezdama.

A kaji se to i na koji način zapisuje u zvijezdama neće vam reći. Hoće da ispadnu pametni. A sve je jednostavno :

Došo vakat jaro moj.

Što bi poete rekle:

– Zaguljen vakat prika moj.

U prevodu:

-Ne mere biti zaguljeniji,

Malo smo se zadeverali nekim mogućnostima koje su nam neljudi uskratili.

Evo napriliku  neko se rodio na današnji dan. Ali da bi se taj rodio neko je morao umrijeti. Zakon parova.

Sve što se rodi  ima svoj par.

Sve što je umrlo imalo je svoj par.

Zakon ljubavi.

Da nastavimo.

Neko se rodi, a nije vam ni rod , niti ste ikada bili u prilici da ga sretnete, a definiše vaš život, generacijama prije nego ste se rodili.

Kako ? – pitate se vi.

Jadnostavno. Uzrok i poslijedica.

Vi mislite ako je nešto prošlo davno ili maloprije da to nema veze sa vama.

Greška , velika greška.

Vako na priliku.

Ja volim Indijnance. One američke starosjedioce. Dobro priznaću, malo više Indijanke.

Vjerovatno i puno više, ali bi ta izjava  mogla biti shvaćena seksistički.

Šta ćemo , moramo paziti na dobar glas.

Inače nismo ni pristalice seksa. Mi više volimo voditi ljubav. Hem je izraz  umilniji i radnje ljepša i temeljitija. Sveobuhvatna i svestrana.

I tako ,   kad sam dijete bio , ja ničim izazvan odlučio :

-Oženiću se Indijankom.  I tačka .Takom i takom, vakom i vakom, koja neće biti taka i taka i vaka i onaka.

Rekoše mi da sam bio napuhani narcis, šta god mu to značilo.

I odrastem . I skontam zabludu. Indijance, time i Indijanke neko slistio skoro do poslijednje.

Nećemo sada drvlje i kamenje na Vatikan , anglosaksonce, katolike , Divlji Zapad i slično. Nemamo vremena. To već i mali zeleni  na Antartiku znaju.

Nego , skontali ste poentu. Valjda.

Ja ni kriv ni dužan ostadoh bez indijanske supružnice, zato što je neki arijevski izrod rokno njenu čukun babu. Ili mere bit da bidne ,čukun , čukun djedu. I tako , ta bijedna hulja nije pružila mogućnost izabrtanici moga srca da se rodi.

Neko opet voli Afrikanke, neko Jevrejke, neko Bosanke, Vijetnamke, Aboriđanke a ne mere doći do svog para po izboru, jer je neki arijevski genocidni monstrum nekada davno ili ne tako davno  ubio neki rod vaše nerođene izabranice.

I to bez veze, bez razloga i bez imalo stida i humanosti , samo zato što nije po ukusu nekog arijevske dogme o izabranom hriščaninu.

Samo zato što se neko generacijama bio izloženiji suncu i bio u prilici da se više sunča, skupljao njake žute ili staklu nalik  kamenčiće, zato što Gospoda ne zove samo Bog ,  nego i Svevišnji ili Milostivi, Allah ili Jehva , zato što nema bogomolje koje su pravi  zvjerinji torovi itd. Itd. Etc.

Na kraju krajeva ko će normalan i ozbiljan   da vjeruje da je Jedini Bog okrutno žrtvovao svoga jedinog sina, kojeg nije imao, jer nije bio oženjen, i jer bi se sva Zemlja raspukla ko balonćić kad bi se On približio Zemlji na par svjetlosnih godina .

Mogli bi mi nabrajati primjere i primjere. Svaki dan ih ima milione, a nama se žuri da uhvatimo Kolumba na djelu. Znamo, čak i da imamo vremeplov , Indijance i sve druge nevino potamanjene  ne možemo spasiti. Ali možemoi pratiti putovanja i čini zvijeri u liku  ljudi .

Što bi poete rekle:

-Čovjek nije životinja, ali arijevci su zvijeri.

U prevodu :

-Kuku Vatikanu,cionistima i Zapadu ; i kuku!

Danas je Četvrtak 7. Septembar / Rujan  2023. godine. Traje  non-stop od oo oo do 24 00 časova , pa bilo vam to puno ili malo;bilo vam milo oli ne bilo, tako vam grah propiso.

Iz dobro obavještenih i pouzdanih izvora saznajemo da je ovo 250 ove , poprilično nagodne godine. Normalno unima kojima je nagodna.

Onima kojima je nenagodna je bilo zaista vrlo nenagodno. Jamila ih i poslala tamo gdje su zaradili. Godine su čistokrvni komunistički sljedbenici. Svakome prema zasluzi. Nema sredine i nema vrdanja. To vam je što vam je , i ni trun ni na nebesima ni zemlji više ili manje.

Zato vidite šta vam je činiti , jer po tim istim , sveznajućim i provjerenim  izvorima do kraja godine vam nedostaje  još samo 115 vrlo obećavajućih dana . Dabome nagodnih .  Samo ih nemojte pokušati nadmudriti , ako vam se učine nenagodni. To koliko historija pamti još ni jednom insanu, a bome ni hajvanu nije uspjelo. .

Dakle tiho, staloženo i veselo , s apuno mjere i obzira koračajte kroz preostali prostor i vrijeme koji vam se nudi. I nemojte biti nezahvalni ili lakomi tražeći još dana. Taj film svakako neće gledati, jer do sada nikome nije uspjelo da ga snimi , iako je bilo pokušaja da se napravi mnogo obećavajućih scenarija.

Međutim i na ljudsku i hajvansku žalost dani imaju iskonski ugovor samo sa jednim scenaristom.

Suđajama?

Što bi poete rekle:

-Ono što vam dani presude , to vam je zapisano.

U prevodu:

-Kad vas stigne zapisano , neće vam biti potreban prevod.

Danas je Srijeda 6 Septembar/Rujan, 249. dan godine 2023. Do kraja godine ostalo je još 116 dana.

Lete li lete . Ti dani. Tako lijepi , za ljude prebrzi. Neuhvatljivi.  Možda je u tiome njihova draž. Tek ih omirišeš, zaljubiš se u njih , a oni nestanu. Ko nevjerna mlada. I onda stalno misliš. Da sam ovo, mogo sam ovo ili barem da sam sano ono uspio reći.

Vratiće se ti isti dani. Osim jednog. On je malo polijen , teže ga dočekati i spotaći. Svake četiri godine se javlja.

Kada se dani vrate , oni su umiveniji i ljepši, ali mi nismo isti. Jedna se tužna borica više natakarila da nas zbunjuje. Odakle ona? Dani šute ne objašnjavaju. Insani znaju , ali se ibrete. Moraju radi svijeta.

A to nikad nije dobro. Gledati šta svijet misli. Svijet ima svoje retrog(r)adne poglede na život kada su drugi u pitanju. Sebi praštaju, ali drugima ne.

Zato je bolje vjerovati danima. Nikad ne varaju i ne zamjeraju. Samo pružaju mogućnosti. Vaše je da ih iskoristite. I nisu dani krivi kad vas jednom pokupe i vi se ne vratiti. To je Usud zapisao vaše ime u tom danu.

A nije ni Usud kriv. Mnogo toga je   zapisanoo  u vaše ime u danima koji su prethodili.

Onako po vašoj mjeri. Sve je  u omjeru i parovima. Pola , pola od svega. Batrgali se vi ili ne , sve ide svojim redom. Malo toga možete učiniti. Uvijek imate dva izbora. Koji odaberete  taj je pravi. Jal za hladovinu , jal za pržun.Trećeg izbora nemate.

I nema tu : Ej , da mi je.

Što je bilo bilo je  i više se ne vraća .

Ima jedna Pjevačeva mudrost o onoj – Bacila je sve niz rijeku i pošla u drugi svijet;

-Nije isto nova i podrgrijana.

Sve bi one da se vrate.

Večina i zaslužuje. Ali muškadija se igra ponosa , a on zabetoniran duboko u podrumu. Ne znajući da je taština preuzela njegovu ulogu.

Da je barem da jedan dan traje ko jedan mjesec , da uspijemo proživjeti ono što mislimo da vrijedi proživjeti. Po našem izboru.

Milina , to je . Tako je ti!  Život je satkan od dana koji nestaju , pa se umiveni iduće godine nastaljaju.

Ali moramo. Kažu dunjaluk  ( dio ) voli vake stvari. One iz prošlosti. Mi bi se ne bi pitali zašto je

to tako.

Danas i poeta i prevodilac na bolovanju.Boli ih čošak za neukim.

Danas je Utirak 5. Septembar/Rujan,  2023. neprestupne godine  , 248. dan. Do kraja godine ostalo je još 117 dana.

Lete li lete . Ti dani. Tako lijepi , ali jako brzi , skoro neuhvatljivi.

Da je barem da jedan dan traje ko jedan mjesec , da uspijemo proživjeti ono što mislimo da vrijedi proživjeti. Po našem izboru.

A nije dan  krojen po ovom haotičnom,užurbanom insanu koji nikako ne uspijeva da se probudi , umije lice , pomoli se Milostivom i ljubi voljene. Krojen je za insane i hajvane koji se Božijem stvaranju okreću.

Milina , to je .  Taj prelijepi život je satkan od dana koji nestaju , pa se umiveni iduće godine i nastaljaju tamo gdje su započeli prošle.

Eto , danas nama lipo jer znamo da vam nećemo oduzeti mnogo vremena. Malo „novosti „ iz birvaktile vremena vam šutnemo, tako da se ne zamarate sa onim što je bilo. Ko neki jak fol prepisivati i natandariti ono što prepisivači prepisuju.

Ali moramo. Kažu dunjaluk  ( dio ) voli vake stvari. One iz prošlosti. Mi bi se pitali zašto je to tako , da nismo sigurni da se pitaju  i provjeravaju zašto se kaže:

-Historija je učiteljica život.

Ne vide. Nikoga nije naučila kako se ne umire. Vaskoliki dunjaluk nije naučila kako se ratovi ne vode , ne siliuje i ne ubija. Historija nas samo opominje šta nije dobro raditi, ali je niko ne sluša. Kontamo pametniji smo od nje.

Što bi poete rekli:

-Naučili ili ne isto vam se piše!

U prevodu:

-Nema nauka koji će prevariti sudbu.

Danas je nedelja  3. Septembar / Rujan ove jako sunčane 2023. godine

Igrajući remi ,slučajno nabodosmo da je to ujedno njen 246 dan.

U principu reciprotiteta , meremo reći da je do kraja godine ostalo cirka ba. 119. kliznih i okruglih dana.

Sasvim izvjesno, opravdano i evidentno.

Ono kliznih , mere bit da bidne da će se mnogi za vjeke vjekova okliznuti . A ono okruglih , jer se njima zaokružuje broj životnih dana onih koji se okliznu.

Tako vam dani računaju računice onima čija su imena zapisana u njima.

Nema tu cile mile, nepotizma niti bilo kakvih izvlakuša i gledanja kroz prste .

Ha  je  zapisan insan je   istovremeno i neminovno otpisan!

Ima tu neke kosmičke logike , ali i dosta ironije, jer u nekom drugom danu kada se nečije ime upiše kao pristupnica u život, istovremeno mu se  zakanta otpisni dan.

Vrlo jendostavna neka logika. Ha se čovjek rodi zakanta  mu se dan odrođenja. Sreća on to ne zna i u oholosti svojoj ponaša se kao da će vječno živjeti.

Što bi poete rekle:

-Samo jednom se živi.

U prevodu:

-Sve ima svoj početak i voj kraj osim Boga Jedinog, Vječnog i Živog.

Na današnji dan 1768.- Rodjen francuski pisac i diplomata Fransoa Rene Šatobrijan, prvi romanticar u francuskoj knjizevnosti.

Široj javnosti je poznatiji po kulinarskom specijalitetu koji je njegov lični kuvar Monmiraj, osmislio kada je vikont Šatobrijan trebalo da večera sa gospođom Rekamije, čuvenom lepoticom tog vremena. Šatobrijan je i danas jedno od najpoznatijih svetskih jela koje asocira na romantičnu večeru za dvoje.

Njegov imenjak Rene izserijala Alo-Alo je u slavu pretka pojednostavio specijalitet šatobrijan za dvije osobe .

Možda vam se dopadne:

Potrebno za dve osobe:

– 400 grama bifteka

– So, biber po ukusu

– Kašičica seckanog svežeg peršuna

– Kašika putera

– Dve kriške hleba

Biftek izlupajte i kratko propržite na vrelom ulju, sa obe strane. Smanjite vatru i još neko vreme pržite meso na niskoj temperaturi, povremeno ga mažući umućenim puterom, peršunom i biberom.

Hleb kratko propržite na jakoj vatri, na masnoći na kojoj je pečeno meso.

Šatobrijan se, uglavnom, služi na prepečenom hlebu, uz slatke sosove, grilovano ili bareno  mlado povrće.

Kao predjelo poslužiti suho meso (pršut) , kajmak ,crne  masline , trpki sir…

Odlično se slaže sa lijepom damom,svijećama , jače crno vino , recimo Dingač ili Faros, tihu muziku, prigušeno svetlo, komplimente, sa asocijacijacijama na francuski ležaj i dezert popur baklavica , ružica , a može tulumba i smokvica.

Šta dalje ,ća mu ga znati?

Kako običaj i emocije nalažu!

Danas je petak 2.Septembar / Rujan nasušne 2023. godine

244 dana    je već odlepršalo. Skoro neprimjetno . Narednih 121 se šteli na isti put. Današnji blista i muči.Nije mu lako . On je upisan među odlazećih danima.

Svi dani  su prepijepi i stvoreni  za življenje. A bome i za umiranje

Mnogi insani ih neki ne shvataju i ne vide tako. Mnogi im se pridruže u nestajanju. Dani ih zvaraju, ali se  uvijek vrate

Šta biva sa insanima.

Pravi socijalizam ili kominiuzam?

Svakome po zasluzi. Nema tu cile mile.

I jop nešto !

Ljudi se bune jer misle da je odabir putnika sa ovog dunjaluka na druge, nasumičan, haotičan.

Malo sutra.

Neko nije dostojan ovozemaljskog života i treba ga skrajnuti.

Neko neće biti dostojan i njega treba nestati da ne pravi nered.

Nekome bi opet život donio toliko tegoba da ga je bolje poštedjeti.

Neko bi sebi nasilja činio pa ga treba spriječiti.

Ima još….

I na kraju raj mora imati insana svih doba.

Šta vi muislite kada bi tamo borvili samo đuturumi kako bi to izgledalo?

I ljudi tuguju kad neko ode.

U redu je i ljudski tugovati.

Ali ima li smisla tugovati.

Onima dobrim je lijepo. Tamo gdje su oni nema boli i patnje Samo tišina , mir i ljubav.

One koji nisu dobri ne treba žaliti. Oni imaju vječni roštilj.

Nismo to mi izmislili. Lijepo piše okretaće se na jednu i drugi strani i biće prženi.

A šta je to nego roštiljanje.

Tješi se što je roštiljanje namjenjeno trezorđijama,

njihovoj djeci koja skupljaju vreće sa narodskim blagom i zlatom.

Onim što obećavakju zlatne kašike. Pa se popišpmane ,  za sebe  otimaju i zlato i kašine.

Kontaju, šta će narodu zlatne kašike  nije sviko. I na kraju krajeva ne trebaju im za kontejnera.

Tamo je dovoljno mnogo stida i drhtave ruke.

Slugani , hanefijske ilmije  i zadriglo sveštenstvo se pridružuju onima koji vode nacional torove u pljačke.

Zaista je dobro rečeno.

I od odvih će pržuni najviše hajra vidjeti.