Nemoj mi spiti
u srcu
ledenih brodova
nemoj se buditi
u duši
ledenih bregova
ne boj se ljubljena
štitim te
ledenih okova
samo sanjaj
dijete si
željno ljubavi
No comments
Category Archives: Poezija k'o fol
Bleki – Mossier i Ti
U ovoj tami
opija svjetlost tvoja
a ne znam
gdje se gubiš
Tražim tragove tvoje
u maglicama
nađoh te u maglici Mossier
kako tamu drugih svjetliš
Hej
nije ti tamo mjesto
vrni se domu svom
krvavom srcu mom
Bleki – Perle
očaran tobom
počinjem staru igru
Staklenih perli
strpljivo
jednu po jednu nižem
ali ne stakla
većme biserja
samo takvu ogrlice zaslužuješ
ne znam
ti koja si
duboka ko planinsko jezero
u vrhovima Adna
čista kao njegova voda
kako ću izdržati
a uronim u njegove blagodeti
sa ovim ljubavlju orošenim srcem
Blaki – Dani prelijepi
Molitva za ljubav
Duga sna
Blagi dan
Ima dana i dana.
Dani imaju noći.
Noći imaju snove.
Dani i noći kroz vrijeme beskraju plove.
Tiho i lepršavo.
Nikad ne posustaju bojiti se dugom.
Takvi su kakvi su .
Prelijepi i blagi.
Molitvama obasjani.
Ljubavlju bremeniti.
Alelujah!
Bleki – Riječ o Bosni…
ža mi a rečem
ja nisam iz Bosne
moja Bosna nije od ovog svita
od Neba je
zemlja Božije milosti
duši je nosim
u srcu Sarajevo milujem
sa grlicom jednom ludujem
Grad čednosti
ljubavlju ga zovemo i umivamo
plivamo uranjamo milina je
od sunca se krijemo
u blagosti i plaveti
Modre rijeke
neprebolne
Molimo prostiće se
oholost ljubavi naše
nježno prišivene
srcu ranjenom
i nevinom
kao stećak
Bogumilski
Bleki -More , more
Kiše plodne nad malsine
nadvile se
Zemlja opustjela škropi se vodom
svetom a čemernom
Dvoje bezumnika ljubav ubijaju
za vjeke vjekova
ali ne mogu
nikako ne mogu
jedno i drugo
nerazumom umire
i umrijeće bolom
prije nego ljubav usahne
nebo ih proklinje
bez ljubavi vaše čudesne
života vam nema
jednom bez drugog
duše bole samoćom vrište
ali slijepi ponos ne čuje
bol onog drugog
a tišinom sni i umire
eh masline masline mirisne
tuge naše ostadoste neubrane
ruža čudesna nedirnuta
kose sjede nećešljane
u sutonima odbačenim
žaliće mjesec za njima
lomeć jarbol i jedro
neverom i bijesnim valima
A opet
more more
prelipo more jadransko zove
šumi i preklinje
život je taj
prelijep
i
samo jednom se ljubi
Bleki – Taki vakat
Danas je poklon ruža sve manje.
One ljepše i mirisnije polako venu ,
a prekrasne su u svome cvatu.
Nema ko da ih zalijeva i mazi.
Neuku “muškarci”
Taki vakat došo,
Ne tuguj Malena .
A gubiš me
Dok poslijednji zemljaski vozovi
dragulje srca moga usporeno melju
Bleki – Žao mi mila moja
U vremenima sretnih dana
naših djetinjih života
jedan začarani svijet
iz koga nismo mogli
ili nismo hteli pobjeći
polako izdiše
bilo je odlazaka
u druge gradove
i zemlje
sve radi radosti povratka
svuda odi
put ptice
svom Gradu čednosti dođi
Predivni su dvori moji
mila moja
Zlaćani a bijeli i plavi
puni ljubavi
dobrote
da nije tebe
malenih grlica nalik tebi
Nebo
moj grad
moja zemlja
ne bi bili čarobni svijet
u kojem bih tragao za vama
dok vas ne bih stvorio
žao mi je Grad čednosti nikad nisi vidjela
više mi žao
što te kroz njegove čarolije
tajne nisam proveo
Sigurno bi se zaljubila u njega
vjerovatno nikad nebi ni otišla iz njega
On te opije i zarobi i ti nemaš kud
samo mu se predaš i voliš ga
i sanjaš one koje će tebe voljeti
jednako kao ti njih
obavezno ih dosanjaš
pružiš ruke prema njima
sklopite ih
zajedno lepršate
Jedno vrijeme
onda se nešto malčice poremeti
u putu se zagubi jedna riječ
pa još jedna
onda i pismo
sa pismom nestaju dodiri
i reče jedan moj vrli prijtelj
Dvoje se nađe
pa se poslije ne nađe
on je ponekad škrt na riječima
a bit nose
a bogat djelima i bolom
između onoga
se nađu
i onog
pa se ne nađu
stane čitav jedan život
Plav i Svjetlucav
okupan Suncem i Svjetlošću
ima tu i boli
taj Život
poput moje Modre rijeke
što polako klizi kraj moga grada
sa sobom prti mnogo boli
prolazeći uzduž zemlje moje
da bi ga moru predala
ne biva joj lakše
toliko je Boli
mora teret prebaciti na druge Modre rijeke
sve su okrvavljene
Neke i previše
skoro da su izgubile plavet
ali sve ostadoše čedne
Kao naša ljubav
ovo je bajka o ljubavi
u njoj mjesta krvavoj boli nije
tu bol ćemo poleći u neku drugu
bajku da tamo vrišti i sni
Sni i Vrišti
svoju nestalu Djecu traži
Bleki – Garavušina pjesma
Ej Konjino,vranče Sarajesko milo
mogli smo bar još jedared mamicati
ja joj mamo mamice a ti uh uhkati
joj mamo mamice nije mi se snilo
Aj lele aj lele aj lela
bajunete hek hek hek
ljeto je i avgustovski mjesec sjaji
cigani plešu jadu se i životu raduju
šta sa mnom da mi snovi samuju
šta ti srce mili preda mnom taji
aj lele aj lele aj lele
bajunete hek hek hek
nemoj mi tu sada mrijeti mili moj
život samo jedan i mene imadeš
nemoj smrti da mi ljubav kradeš
nemoj molim te crniti život moj
Aj lele aj lele aj lele
bajuneta hek hek hek
diž se mori mango sarajeska mila
hebeš štuke hebes žene hladne
sve su one tebe mojega gladne
ali ne dam te Garavuša ja ne bila
aj lele aj lele aj lele
bajuneta hek hek hek
Bleki – Ti ostariti nikad nećeš
Ti ostariti nikad nećeš
U srcu mom
Uvijek ćeš imati
Mojih trinaest djetinjih godina
Zapretenih u tvojoj kristalnoj duši
Ti ostariti nikad nećeš
U duši mojoj
Uvijek ćeš imati
Moje djetinje godine
Neugasle u milostivom srcu tvom
Ne , nikako ti ostariti nikad nećeš
U iskonu mom
Neću ti dozvoliti
Nikad neću ubrati krhki cvijet
Nadanja što krade moj tihi svijet