Kiše plodne nad malsine
nadvile se
Zemlja opustjela škropi se vodom
svetom a čemernom
Dvoje bezumnika ljubav ubijaju
za vjeke vjekova
ali ne mogu
nikako ne mogu
jedno i drugo
nerazumom umire
i umrijeće bolom
prije nego ljubav usahne
nebo ih proklinje
bez ljubavi vaše čudesne
života vam nema
jednom bez drugog
duše bole samoćom vrište
ali slijepi ponos ne čuje
bol onog drugog
a tišinom sni i umire
eh masline masline mirisne
tuge naše ostadoste neubrane
ruža čudesna nedirnuta
kose sjede nećešljane
u sutonima odbačenim
žaliće mjesec za njima
lomeć jarbol i jedro
neverom i bijesnim valima
A opet
more more
prelipo more jadransko zove
šumi i preklinje
život je taj
prelijep
i
samo jednom se ljubi