Bleki – Tebi je bar lako

 

 

 

Proljetni vodopad

 

 

Tebi je  bar lako

kroz dane brodit plaho

vrijeme je lijepo

miris lljeta nas miluje

ptice cvrkuću

sunce se osmjehuje,

nebo je na bosanski plavo

vodopad je  proljetni

ti si prelijepa.

ružin  bikini

sa otiskom mojih dodira navuci

peškir na rame nabaci,

ruku nježnu primi

znaš onu

lijeva u desnoj

u modrozelenu rijeku uroni

i eto čarolije

 


												

Tisuću ena biser Bjelavskih mahala 745* – 750*

745* Kad junfer zrakne koju kokicu , zarumeni se i uspuše ko oroz kad jalova naganja iskusnu kokaru .

746* Joj što volimo ženske polne dimoformizme. Posebice one u obliku tijela, boje i veličine.

747* Nikad ne žalimo levate. Ko im kriv kad su kao kokuzi pod demokrati.

748* Glupost mase je obrnuto proporcionalna inteligenciji pojedinca.

749* Mač ima dvije oštrice kada pravda dođe po svoje.

750*-Časni ljudi izvrše harikiri, pogan  se pravi da ne zna  da su pogan i fukara i diče se lažnim diplomama .

Bleki – Mrak i čovjek


 

 

Nevera

 

Stranputica

 

Prava ljubav

 

 

Božija blagodat

 

Svjetlost u tunelu

 

Izgubiti se u dodiru  mrakom je veoma lako

ali uvijek treba ostati dostojan Stvoritelja.

Gospod  je čovjeku dao um i putokaze

da po neveri i stramputicama brodi.

 

Njegova Ljubav , Milost  i Svjetlost

je sve što trebamo kada nas  boli.

Sve drugo je samo taština i ispraznost

što  nas u vatreni ponor guraju.

 


												

Veseli Sarajevski Splićanin – Dobri čovjek i slikar Dubravko Terzić

In Memoriam

Pokop d.o.o | DUBRAVKO TERZIĆ

Umro je moj drug Dubravako Terzić .

Susreli smo se septembra 1965. u I-6 razredu II Gimnazije Ognjen Prica u Sarajevu. Četiri godine smo dijelili istu školu, razred , iste profesore istu smjenu. Svaki školski dan.

Nije bio nadobudan kao neki od nas. Bio je tihi veseli , visoki uvijek nasmijani , pjegavi dječak zlatasto crvene boje kose. Drugarstvo,suptilni humor i dobrota su ga pratile čitav potonji Život.

Akademski slikar velike duše , a tako običan čovjek.

Dobar, skoro savršen otac i muž , veliki prijatelj supruzi Marini, a izuzetan drug kćerci Dubravki.

Sa ponosom kažem bio je moj drug. Mogao je , a nije , izbjeći u rodni Split tokom agresije na BiH i njegovo Sarajevo.

Slikao je i prenosio je svoje znanje i umjeće djeci i ljubiteljima umjetnosti.

Počivao u miru dobri čovječe.

O Dubravku nađoh samo krtaki zapis:

Agi Art

 Likovni stvaraoci u Bosni i Hercegovini

1894 – 2000

TERZIC DUBRAVKO
Rodjen u Splitu 1950 godine.Zavrsio Akademiju likovnih umjetnosti u Beogradu na istoj akademiji i magistrirao 1984.

I kao dodatak , par redaka dalje:

POSLJEDNJI POZDRAV

našem dragom Dudi

DUBRAVKO TERZIĆ


Jako ćeš nam nedostajati. Puno te volimo.

Tvoje Dubravka i Marina


Datum objave

17.03.2021.

Srešćete se opet

 

Naslonjen na prozor od kristala

gledam kako snovi bolno proviruju

u oblacima zapisju tvoje ime

 

po krovu kiša  slova sipi

morala je malena usnuti

oprosti joj djetinji nerazum

 

znaj srešćete se opet

jednom

za vremena

 

kad vrijeme postane beskraj

a pješčana sahat kula

otkuca poslijednje zrno tišine


												

Bleki – Vali ljubavni

Ocean vri

Vali se pjene

Zaton









Sunce





Lutam kristalnim hridima tvoga oceana

tražeći vale ljubavne

koje nosiš sa sobom





U plavetnom zatonu slutim jedra brodice

u kojoj se naga ogrćeš

vrelim sunčevim milovanjima





Kako da premostim daljinu

plavetna bonaca je

a ja ne znam broditi bez daška ljubavi





Ti se veselo smiješ o glupko mili

zakači se za čedno jedro molitvi mojih

i uroni u ocean snova naših





Poslušah je i zakoračih bez straha

ona postade vali strasti što grčevito plaze mojim tijelom

gurajući me ka dnu beskonačnosti

Nisi me naučila suzi

 

Noć milosti i sna

Vodopad suza

Svjetlost u violetnoj noći

Svitanje nad visovima

Oprosti mi Malena

ali vremenom shvatih

pomalo sam ljut na tebe

u noćima milosti i sna učila si me

svjetlosti

svoj ljepoti

osim

kako kristalno čista

suza

slazi niz lice

 

znam

reći ćeš

ratnici ne krše led

u očima

a i noći su prelijepe

nestašne i čedne

 

umoran  je tvaj ratnik

Mila

za vremena puno je leda

u vodopadima suza nakupljenog

samo još srce odoljeva

ne znam kamo ću njim

a druge da ne povrijedim

u svitanju violetne noć