Zelena tinta stvara vrtove, šume, livade, krošnje gdje pjevaju slova, riječi koje su stabla, rečenice koje su zelena zviježđa.
Pusti da moje riječi,o bijela, siđu i pokriju te kao kiša lišća snježno polje, kao bršljan statuu, kao titnta stranicu.
Ruke,struk, vrat, grudi, čelo čisto kao more, potiljak jesenske šume, zube koji grickaju vlat trave.
Zelene pjege, poput zvijezda, osipaju tvoje tijelo, kao tijelo stabla u pupanju. Neka te ne smetaju toliki sitni i svijetli ožiljci: pogledaj nebo kako je zelenim zvijezdama tetovirano.
Prelepa reko! dok tvoj pramen kristalno čist treperi, ti žarke si lepote znamen – srce neskrito ljupko – smelih draži klupko u starog Alberta kćeri;
Kad ona tvom se valu smeši – što trepti kroz odsjaje – tad od svih potoka lepši njen poklonik postaje; jer, kao tvoj val, on sred srca lik čuva njen duboko – i drhti dok se nad njim zrca duše joj željno oko.
Zgasnuli smo žutu lampu, Plavi plašt je pao oko tvoga tijela. Vani šume oblaci i stabla, vani lete teska bijela krila. Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu. Moje ruke svijaju se, žude, mole. Draga, neka tvoje teške kose Kroz noć zavijore, zavijore kroz noć Kose moje drage duboko šumore kao more.
Kada dunjaluk cvijetni Maj tišinom zarobi , sve oživi . Masline zamirišu iskonom , zvono sa tornja crkve sv. Mihovila u kalama nadjača huk minulih nevera , trešnjin behar oplemeni mahale , a nestvarni eezan zanijemi sutone svitanja, jave se umilna sjećanja orošena nježnim riječima i urešena snenim bojama.
Daleko od mora prelipog , mora plavetnog , mora Jadranskog , negdje u Bosanskim brdima , u jednom malenom parkiću sa tri klupe i pet lipa , večeras jedna usnula Galerija sjaji u noći , poput barke koja u bonaci ka ulje , baca mreže da uhavti odbjegle snove.
Zidovima Galerije kao dragulji svjetlucaju slike prelijepe djeve Yossamin , koja večeras slavi dan , kada je Nebo poslalo da nas raduje ljepotom , umom , dobrotom i umjetnošću.
Pogled patinastim zidovima klizi , uranjajuži se u razigrane i nestavrne boje tisućua nježnih valera , nosi emocije ka vremenima kojih više nima.
Veče radosno i uzvišeno , mjestimice umiveno sjetom i žalom za nestalim vremenima , bremenitim ljepotom i plemenitom dobrotom nosi slike i riječi slavljenice.
konje san sanjala noćas, doli ispod kuća, kraj mora, u kasu, prkosu buri šta ori,
mlati bore i lomi grane tamarina
crna griva na vitru, in viori ka stijeg na vrju bandera pa, leluja u divljen plesu sa kapljicama slanin, a tuku more u moći snage vlastite
… ja bila san više mora, na hridi, kad protutnjiše topotom kraj mene
i… povuče me, poželin… Trčat s konjima
Gazit more
Ludovat u bijesu bure
i… zatrčen se bosi nogu pjenon mora, zapinjuć u pijesku a, bura me gura, udara u lice tira nazad, triska me more, diže se, kvasi
ma, konji su nestvarno lipi i ja želin, samo želin trčat s njima dotaknit jednog sjajni crni očiju šta zastajkuje…
… ka da me … Čeka…
*
Slovo II
Iša je stari kar
cuja se na prašnjavoj cesti,
kola, pošjolana laton, klopotaju
u ritmu…
fenjer visi na štapu i bljeska
u predvečerje
Kočijaš, umorniji od konja,
šta strpljivo tegli
cili dan istu rutu,
za šaku zobi i toplu rič,
biži pogledon u daljinu
Ne vidi ni dicu šta trče za karon,
ni suton koji pada,
lete mu misli u – nekad –
u vrime milosti
– nje –
okupane morem u
ukradenim predvečerjima…
Suza nema, ne teku, ne tribaju
…život je suza…
od zore, do zore
Udre Večernja s kampanela
– Bože, daj joj mir –
kočijaš promrmlja i
nastavi se cujat
u ritmu kara
*
Slovo III
a plakat neću
danas mi se plače,
vanka su oblaci
i kiša će…
jutros san našla svoje polje,
iskaš čitav život blago,
a
čeka te u snovima tvojin,
strpljivo,
puno zrili plodova, uvik,
makar godinan nezaliveno,
svraća ti u sne dok ne
svatiš…
s jutron
ću otić,
ništa neću ostavit,
ni spomen na kose
plave,
i
nećemo se opraštat
rastanka ionako
nikad neće bit
danas mi se plaće
u počast
danima bez tebe,
nezapisanin pismama,
neiživljenon dušon,
negledanin lipotama mora
uz cvrkut jutarnji tica…
danas mi se plače
neisplakanim kišama,
neizigranin godinan,
i oću bit kiša
skupa s oblacima
trčat i trčat i trčat…
…uvatit sebe
danas mi se plaće
vanka su oblaci
i kiša će…
Sjećanja i snovi se ponekad zanesu i pogube u ljepoti riječi i slika , i zapletu se u krhkim mrežama iluzija i snova poete , koji još uvijek uči kako se slika ljubav i čarolije vrimena kojeg više ni , vremena nezasitog kradljivca krhkih srdaca i blagoslovljenih duša .
i zato Yossamin , velika mala grlice moja ,hvala ti za sve što si i nisi mi dala , gdje god da si sada .
