Dan sjećanja na Boga Milostivog

 

 

Najveća vrlina kojom je čovjek obdaren je sjećanje na Boga Jedinog.

Ima onih bolnih dana kada tugom zacvili vaseljana i potrese vaskoliki dunjaluk

i ljudi skupe ruke u nijemoj molitvi Stvoritelju.

 

Tada molitve ožive Oceane Ljubavi i oprosta

i ljepotom nebeskog beskraja

bruji tiha molba,

da se nikad ,nigdje i nikome više

ne desi

dan Srebrenice,

dan utiranja u krvi jednog naroda,

samo zato što su predani Jedinom Stvoritelju svome.

 

Danas se Ocean tišine i molitve nadvio nad Srebrenicu.

 

Umovima ljudi ,

što pognute glave kleče ,

okrenuti prijestolju

Onoga koji sve vidi i zna,

Jedinom i pravednom Sudiji

teku i nariču jecaji majki i sestara srebreničkih

 

-Pomozi Bože

umorna sam,

molitvu svih ovih godina,

ni jednu propustila nisam.

Suđenom času idem ,

a ne nađoh kosti ,

smiraj ,

sinu svome najmlađem.

Svih ovih godina

ta nada mi bijaše sve.

 

Grudi moje razidre vrisak

pomozi Majko

pomozi Sejo.

 

Utrobu moju razdire očaj,

iz tame krik

-Majko jedina,Sejo srebrena

 

Pomozite.

Oči moje pobiljelješe

od šapata

Sine Isa gdje si?

Gdje da te tražim, dobroto majčina najmlađi od sedam nestalih jabuka sine moj?

 

Tišina.

Tišina.

I vrisak…

 

Krv i mrak – užas strahota , aj

U jami , Bože milostivi – Užas taj

 

Sjekira i kama – strahota zverinjih užasa

U jami ,majko mila – užas naših nestajanja.

 

I opet Tišina.

Mnogo tišine.

Vaseljanom lebdi iskonske tišine zvuk

 

-Jao , ljudi i neljudi !

Kuku vama i kuku?

Za vijek vijekova.

Amin.

Vikont Anri Mari Rejmon de Tuluz-Lotrek Mon -Rezime zapisa L.P. u 10. Poglavlja

  1. Individualnost Anri Mari Rejmon de Tuluz-Lotrek Monfa

Tuluz – Lotrek  u svoja djela unosi detalje i i scene  svakodnevnog , konkretnog života, najčešće nožnog života ili motivima  vezanim za njega. .

Njemu kao da nije  bitno šta slika. Bitno je da dokumentuje ono što vidi. I radio je na način koji su to radili i njegovi savremenici. Njegovo biće je bilo napeto, nemirno, veoma intelektualno i radoznalo, ali i razigrano. Otud igre bojama, svjetlošću , kroz koje se provlači jako naglašena životnost, vješto skirvajući svoje osjećaje. Mi ne znamo da li je slikar veseo ili tmuran lik.

U okviru tih relacija i razmišljanja se kretao čitav život  Tuluz – Lotreka kao odrasle osobe i umjetnika. Ali to nije sve. Da bi se dobio kompletan umjetnik kakav je bio Riri , potrebno je  sagledati ključnu karakteristiku njegove ličnosti – individualnost.

Ima jedan citat koji određuje ekspresionizmu,  a koji na najupečatljiviji način govori   dijelu umjetnosti  i životu slavnog slikara  :

„Iza vidljivog izgleda stvari skriva se karikatura, iza beživotnosti vreba tajanstveni avetinjski život, i tako sve postojeće postaje groteskno.“ * (* Str.54.  Istorija modernog slikarstva…)

Tuluz – Lotrek  je svojom pojavom bio groteska* u svim mogućim značenjima te riječi.

(Francuski * grotesque –  fantastièan,neobičan, čudan, pretjeran, neprirodan; smiješan, nastran; groteskni  baletni ples koji pravi komične pokretei skokove).

Večina njegovih dijela podsjećaju na grotesku* , vrlo  često sa primjesom ironije i komike.

(*Groteska  je karikaturalno-fantastična i iskrivljena slika stvarnosti, koja ne izaziva komična, već zastrašujuća osećanja.)

Bio je svjetan toga , nije se krio , čak šta više, bio je jedan od najeksponiranijih građana Pariza i Monmartra ( posebno)..

Postavlja se pitanje :

Zašto je to tako?

Odgovora je jednostavan . Za sve što je u životui radio i postigao  je trebala izuzetna hrabrost i jak  duh , svojstven samo  snažnoj i bekompromisnoj individualnosti.

Od malih nogu Tuluz – Lotrek je pripreman da bude poseban, jer on je naslijednik čuvene aristokratske  porodice.   Godine boli,   patnje i usamljenosti koje su došle  nisu slomile  dječiji duh.  Očevo odbacivanje je stvorio  glad za priznanjem i sviđanjem, to je opet  je pojačala želju za isticanjem i dopadanjem.

Bolest mu je ograničila izbor profesije i društva. Porijeklo i novac su mu omogućili vrhunsko obrazovanje i život rasterećen finansijskih problema.  Staleška izolovanost i podvojenost su mu omogučili  anstajanje sasvim dovoljne količine arogancije i samouvjerenosti.

U mladosti je lutao od naturalizma do impresionizma,  školojući se u tradicionalnim , akademskim ateljeima.

Koliko je to elemenata za nastajanje jakog individualca , koji sebi može douvoliti bilo koji luksuz.

Začudo , Tuluz . Loitrek je i pored svih mogućih problema odrastao kao jaka ličnost bez kompleksa, što se odrazilo kao jedan od glavnih eksponenata njegovog slikarstva. Beskompromisna individualnost.

Beskompromisne, slike ,  ponekad su  ogoljene do najednostavnihijh formi i linija , ali  kompleksnošću svojih pitanja i poruka i dan dans zbunjuju i plijene.

 

9.Tužni smotanko ili raskalašni čovječuljak

 

Pred sam kraj života, Tuluza-Lotreka roditelji  smještaju u psihijatrisku bolnicu  da se liječi od  alkoholizma.   Tu nastaju mnogobrojne  skice  na temu cirkusa.

Davno prije toga je shvatio da je život lutajući i vrlo  prolazni  cirkus , ponekad sa vrlo  tragičnim poslijedicama i sasvim izvjesnim krajem.

Tuluz – Lotrek je imao jednu kosmopolitskum osobinu : nikad nije   zanemarivao ljude oko sebe.

Nama je ostala prica o slikaru-patuljku,veselog duha.

Tuluz Lotrek – slikar koji je šarmom osvajao žene

Anri je važio za veoma senzibilnu i empatičnu osobu. Tokom odrastanja, majka ga je ohrabrivala da slika.

Život im se svodio na slikanje provod po noćnim klubovima i opijanje tada jako popularnog apsenta u nevjerovatnim količinama. Upravo to snažno osjećanje za opštu nepravdu u svijetu pokazalo se kao izvor neiscrpne snage za rad . Generacija umjetnika prije njih uspjela je da se usprotivi akademizmu i izvede umjetnost na ulice u parkove i oslobodi je isključivog rada u ateljeu. To su učinili impresionisti.

 

Mladi umjetnici poslije njih, među kojima i Tuluz Lotrek učinili su jos veću revoluciju. Oni su među svoje motive uvrstili scene iz takozvanog “polu svijeta”. Slikao je život u Mulen Ružu i drugim pariskim kabareima i pozorištima, kao i život u bordelima koje je često posjećivao i u kojima se i zarazio sifilisom.

Smatrao je da žene moraš poznavati da bi ih naslikao a da bi ih poznavao moraš provesti sa njima intimne trenutke.

Bio je popularan i prvlačan među ženama, tačnije važio za umjetika neodoljivog šarma.

Tako je i portretisao, u to vrijeme veoma slavne pjevačice, Ivet Zilber i Luiz Veber, koja je izmislila čuveni francuski kan-kan. Dok bi sjedio u kafanma, crtao je skice, nervoznim krivudavim linijama.

Nekada je svoje crteže u trenutku inspiracije bio primoran da zabilježi na stoljnjaku u kafani. Sjutradan u svom studiju iz tih skica pravio remek dijela: slike, crteže, litografije, postere i ilustracije za časopise. Ugledao se na Edgara Degu i Pola Gogena i japansku umjetnost. Koristio je asimetričnu kompoziciju, oštre uglove i velike jednobojne površine.

Od alkoholizma je sa trideset sedam godina pretrpio infarkt. Primljen je u sanatorijum, odakle se brzo vratio kući, gdje je ubrzo i preminuo 9.9. 1901. Njegove posljednje riječi bile su “Matora budalo!”, upućene ocu.

 

  1. Rezime

 

„Nikad ne bih slikao da su mi noge bile duže.

Radije bih postao hirurg ili džokej nego slikar.“

 

Možda ?

Možda bi posato hirurg?

Džokej zasigurno ne!

Potomku grofa koji bez ustručavanja  mokri pred  kraljem, nikako ne bi dozvolili da bude džokej.Ne dolikuje mu.

Možda bi postao kliše salonskog  đentlmena po majčinom željama ili svestranog dendija ženskaroša po očevim naumu.

Nikad ne vrijedi razmišljati šta bi bilo…

Ne može se sada razmišljati da li je sve  to bilo zahvaljujući, rodoskrvrnuću , bolesti , majčinim usamljenošću  , očevom ariogancijom i odbacivanjem,  groznicama , lomovima kukova, užasnim bolovima  ili samo spletom okolnosti

Postao je to što je postao.

Jedno krhko biće , osuđeno na bol i tavorenje na marginama društva ,  je izuzetno snažnom  voljom i neizmjernom  hrabrpšću uspjelo da krene u neizvjesnu pustolivinu,  nesrazmjernu  njegovim fizičkim i  društvenim okolnostima.

U neprikosnoveni talenat  , Tuluz-Lotrek je  unio je strast ranjenog , gušenog, negiranog  i odbačenog bića, željnog ljubavi ,osjećaja , druženja…

U svojoj pobuni protiv porodice, učmalog i dekadentnog drštva , protiv Usuda , u stalnoj borbi  ne mirenja sa sudbinom stvorio samo njegovo i umjetnički nedostižno.

Jedinstvenost i jednostavnost kolorita, napadnost linija i izbrušenih kontrasta u kojim svjetlost bdije nad tamom , nisu stvorili samo slikarsko / crtačka djela vanserijske živosti , ljepote i umjetnosti. To su objektivni frangmentarni dokumenti o dobu u kojem je slikar  živo.

Slike Tuluz – Lotreka  nisu salonske slike namijenjene   retrogradnim akademskim  uskotračnostima i ukusima malogranštine. To je umjetnost kritike društva i pobune protiv trivijalnosti i bezosjećajnosti u koje  to društvo potonulo.

I ono najbitnije:

To je umjetnost čovjeka koji je pobijedio svoju bol i samoću i unatoč predodređenosti za nauspjeh i svojim djelom  sebi  napravio spomenik za sva vremena.

Koristivši vrijeme i život  koji mu je poklonjen , družeći se sa najpoznatijim umjetnicima i ljudima svoga vremena , kao veoma inteligentan i obrazovan sudionik javnog života,  oteo  je maksimum od stvarnosti koja nije bila nimalo blagonakolna prema njemu.

Apsint je kasnije postao zabranjeno narkotično sredstvo. Konjak je žestoki alkohol.  Mnogi  u njemu vide  i alkoholičara i narkomana. Tuluz – Lotrek je mješanjem ova dva pića dobio koktel  – zemljores.

Simbolik ili ne , čitav život Tuluz – Lotreka aristokrate i slikara je bio zemljotres , sa svim svojim efektima i poslijedicama.

Mnogo zemljotresa i burnih podrhtavanja su morali uzeti svoj  danak.

Anri Mari Rejmon de Tuluz-Lotrek Monfa  poslijednji  od loze Tuluz Lotrek je umro u Henri u   24.  9. septembar 1901. u  majčinom zamku  Château Malromé nadomak Bordoa.

Godine 2005.,  slike  malenog slikara na aukciji dostižu astronomske cifre i do 14.5 miliona dolara. Jako bogata ostavština , zar ne.

U umjetničkim krugovima je ostala priča o slikaru-patuljku, nesrećnom  smotanku  ili raskalašnom čovječuljku veselog duha, u zavisnosti kakva osoba prenosi priče, optimista ili pesimista.

Grofica Adela Tuluz –Lotrek  nikad nije mogla da prežali bolest i nesretan život svoga mezimca, koji je uspio da joj za života  pobjegne iz zagrljaja.. U njegovu  sopomen   promoviše umjetnost svoga jedinca. Izdvaja fond i pravi muzej  u Albiju ,  mjestu rođenja velikog umjetnika.  Veliku i nesebičnu  pomoć ima  u Moris Žoajenu , možda jedinim pravom i iskrenom prijeteljem kojeg je Tuluz – Lotrek ikad imao.

 

 

KRAJ

 

Ubica nosilac izborne liste

 

Načelnik Općine Novi Grad, Semir Efendić (SDA) ubio je  pješaka na ulici .

Kao član Stranke demokratske stranke je nedodirljiv i normalno nije sankcioniran.

Vjeruje se da neće biti optužnice, a ako je i bude biće to kao i svim ostalim slučajevima kada banda SDA vršlja po cestama, ubija,ranjava,pozljeđuje i bježe od zakona.Valjda imaju dobra ,brza auta i može im se.

Dakle, SDA-ovci i njihovi jataci mogu berzbrižno nekažnjeno ubijati ili teško povrijeđivati sirotinju, a sve su prilike, i djecu neovisno da li se radi o saobraćaju ili jednostavno iz bahatosti.

Semir Efendić je za svoje djelo nagrađen statusom nosioca lista SDA za Skupštinu KS.I biće izabran. Garant.Jer SDA među časnim borcima  ima 200.000 dopisanih kukavičkih pobjegulja, ratnoprofiterskih podrumaša, pis miletskih trezoraša ,potkupljenih licemjernih i ćafirskih  hodža i ilmija…

Ako tome dodama desetine ( po Izetiju Jr. 100.000 ) tisduća zaposlenih SDA-aovca i njihovih pulena,doušnika i poslušnika, izborna pobjeda SDA i njihovih ubica ne dolazi ne dolazi u pitanje.

Neuki bi rekli ruganje pravosuđu i građanima.

Pravbosuđe se smije te izjave, puca im da prostite prsluk za sirotinju i bjednike, jer je očita sprega krvopija ,ubica i vlasti na svim nivoima.

Građani više  i ne razmišljaju.Ili su u toru ili su upolašeni, jer se i njima može desiti nestajanje, oliti ubijanje.

A mnogi nemaju vremena, ni mozga da razmišljaju, jer su im glave u kontejnerima ili im vrane mozak popile.

A buna protiv dahija , pitaće neko. Ne pije vode.Dahije i zlotvori, imaju policiju na svom platnom spisku i sasvim komotno mogu nastaviti genocid nad svojim potlačenim i porobljenim narodima.

 

STEELHEART – She's Gone (Lady)”/ Song -Lyrics – Prevod na Bosanski jezik

 


 

She's Gone (Lady)”

 

She's gone

Out of my life

I was wrong

I'm to blame

I was so untrue

I can't live without her love

In my life

There's just an empty space

All my dreams are lost

I'm wasting away

Forgive me, girl

 

Lady, won't you save me?

My heart belongs to you

Lady, can you forgive me

For all I've done to you?

Lady, oh, lady

 

She's gone

Out of my life

Oh, she's gone

I find it so hard to go on

I really miss that girl, my love

 

Come back into my arms

I'm so alone

I'm begging you

I'm down on my knees

Forgive me, girl

Lady, won't you save me?

My heart belongs to you

Lady, can you forgive me

For all I've done to you?

Lady, oh, lady, oh, lady

 

Lady, won't you save me?

My heart belongs to you

Lady, can you forgive me

For all I've done to you?

 

Lady, oh, lady

My heart belongs to you

Lady, can you forgive me?

For all I've done to you

 

 

Ona je otišla (Lady)

 

Otišla  je

Iz mog života

Griješio sam

Kriv sam

Priznajem bio sam  nevjeran

Ne mogu živjeti bez njene ljubavi

Mojim životom

Postoji  samo prazanina

Svi moji snovi su izgubljeni

Izgubio sam se

Oprosti mi, djevojčice

 

Gospo, zar me nećeš spasiti?

Moje srce pripada tebi

Gospo, možeš li mi oprostiti

Za sve što sam ti učinio?

Gospo, oh, gospo

 

Nestala je

Iz mog života

O, otišla je

Toliko mi je teško nastaviti

Doista mi nedostaje ta djevojčica, moja ljubav

 

Vrati se u moje naručje

tako sam usamljen

preklinjem te

na koljenima

Oprosti mi, djevojčice

 

Gospo, zar me nećeš spasiti?

Moje srce pripada tebi

Gospo, možeš li mi oprostiti

Za sve što sam ti učinio?

Gospo, oh, gospo, gospo

 

Gospo, zar me nećeš spasiti?

Moje srce pripada tebi

Gospo, možeš li mi oprostiti

Za sve što sam ti učinio?

Gospođo, gospođo, gospođo

 

Gospo, zar me nećeš spasiti?

Moje srce pripada tebi

Gospo, možeš li mi oprostiti

Za sve što sam ti učinio?

 

Gospo, gospo

Moje srce pripada tebi

Gospo, možeš li mi oprostiti?

Za sve što sam ti učinio

 

 

 

 

Bleki – Sjećanja mnijem

 

 

 

Sve nešto mnijem

sjećanja nekad se vrate

raskorakom nagog tijela

mjesečinom obasjanog

dozivajući mirise prošlih dana

kad skinula si ogrtač

djetinje nevinosti

 

 

Sve nešto slutim

sjećanja nekad se vrate

sjenom bjelasanja

sedefaste ljepote

u trenu nerazuma

nježno obljubljene

ružinim latima čednosti

 

 

Sve nešto bolim

sjećanja nekad se vrate

nemiri zakolaju tugom

dok tonemo

tragam za krhkom ručicom

koja stere plašt nade

da ublažimo pad sanja

Oni nama – nema pa nema Bosne

 

images (2)

 

Mali  historijski prilog  “učenošću i  umnosti  fašisoidnim jezikoslovacima”

 

Naka kreatura, ko biva  glavna za kulturu  genocidnog etniteta ,Danijela Mrda izjavljuje , kao i svi mrzitelji njihove majke domovine Bosne i Hercegovine:
„Bosanski jezik i nacija ne postoje i za bosanski jezik, kao ni za bosansku naciju ne  postoji naučno uporište.“

 

Gospođa se upisuje u plejadu nepismenih,neobrazovanih i neupućenih imbecila. koji svjesno zatvaraju oči pred historijskom i svakom drugom relevantnom stvarnošću.

Mi   odgovorno tvrdimo  :

-Ne  postoji naučno uporište da u  je Bosni i Hercegovini postojao ili   postoji bilo koji drugi narod  i jezik osim Bosanskog .

(Sejdić – Finci deklaracija se izuzima iz ove naučne činjenice. Cigana /Roma ,Jevreja/Čifuta , Cincara/Vlaha i ostalih je uvijek bilo i biće.Bosna je milostiva zemlja.=

Potrebno je samo ovlaš prelistati  historiju BiH,popise stanovništa kroz vijekove,riječnike, religijsku,kulturnu, jezičku baštinu…

Nema srba,nema hrvata , nema novokomponovanih bošnjaka.Nema srpskog,hrvatskog ili bošnjačkog jezika.

Oduvijek su postojali samo Bosanci i Bosanski jezik i Bosna zemlja Božije milosti.

Svako ima pravo da se zove  kako želi, bude što misli da jeste , da se kreće i da bude kreten.

Ali kunta kinte, aboriđanin,azijat, indijanac,bosanac. kurd,armen,palestinac…ostaju i opstaju ono što jesu. To im niko ne može oduzeti, makar ih sve do jednog istrebili.

A vi se  draga gosdpođo zovite i amebama i parazitima ako vam se sviđa.Nama to ni najmanje ne me smeta.Demokratsko pravo izbora.

Onog momenta kada su se fašisoidni zlotvori iz susjedstva počeli osjećati potrebu da budu „veliki“ stvarali su po Bosni hibride.

Njihovu jezikoslovnost, umnost i humanizam su ovjekovečili zaločinački krvavi pirovi od 1878. pa do ovog  poslijednjeg 1992., inspirisani ustaško-ćetničkim prangam i guslama,  kamama i macolama.

A sve nešto slutimo da se klanice žele obnašati.Barem po razmišljanju Mrde ,kojoj u prezimenu nedostaje jedno slovo.

Dakle i ta kreatura od žene Danijelka Mrda  postaje dio zločinačke horde , kojoj je Bosna zemlja Božije milosti kost u grlu.

 

Znate onu o jami. Vrlo aktuelna i životna premisa od kada je svijeta i vijeka.

Interesantno, ovaj nauk se uvijek  obistini.

 

Ajvatovica je danas čitav dan plakala

 

 

Ajvatovica je danas čitav dan plakala

Velika kiša  je danas padala u Priscu  , na platou Ajvatovice.

To se veoma rijetko dešava.

Nešto nije bilo u redu!

A onda shvatimo da su u prvom redu 508. Ajvatovice mjesto uzurpirali  nevjernici , izdajnici , gulikože,kriminalci  i uzurpatori Bosne zemlje Božije milosti.

Pogledjate ta silna kabadahijska imena na Centralnoj svečanosti na platou Ajvatovice,  reisu-l-ulema Kavazovića,   predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić, dopredsjednik Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Šefik Džaferović, potpredsjednica Federacije BiH Melika Mahmutbegović, Nesr Orić profiter , muftija travnički Ahmed ef. Adilović, glavni imam Medžlisa IZ Donji Vakuf Esad ef. Slipac, brojni imami …

Ne prašta Nebo silnicima  i nevjernicima.Obilježilo ih je teškom kišom , kao žigom za ovozemaljske i onozemaljske kazne,jer su se  na  najvećem svetištu Bosne zemlje Božije milosti sastali  prodavači magle i nastavili se prsiti.

Naći će se   umni i od Boga poštovani ljudi koji će se 40 dana moliti iskrenim nijetom , da se nevjernička bagru pomete i da ih  stigne kazna za činjenje i nečinjenje.

Teško njima i teško.

Jer oni su tu ,kako reče Kavaz (što znači sluga i poslužitelj):

“Došli smo na naš bosanski duhovni sabor, pred stijenu Ajvaz-dede, da obnovimo naš nijet, naš istikamet i našu dovu, da ćemo raditi, boriti se i Bogu upućivati dovu da primi plodove našeg rada.“

A vrlo dobro se znaju se plodovi njihovog rada,

U crno su Bosnu zavili.Narod umire od gladi.

Zaboravljaju ćafiri da Milostivi Gospod naš molitve prima samo od vjernika i dobrih ljudi ,koji čine dobročinstva potrebitom, bijednom, siromašnom,siročetu,posrnulom i kojima je on zadovoljan,i koji se ne klanjaju idolima.

.

JADRANKA STOJAKOVIC-GOLUBE / Song – Lyrics

 


 

Moj golube ja jos dolazi

pod tvoj prozor garavi

da te probudim.

Plase me ovi hladni vjetrovi

nikad nece prestati

prode sve sve se preboli

i zaboravi tako kazu svi

a kraj mene sreca samo prolazi

zivot smislja pakosti

niko to nevidi.

 

ref 2x

Moj golube moja ljubavi

znam ja za druge al nisu kao ti.

 

Moj golube nocu budna satima

cujem te na vratima

da mi dolazis.

Plase me ovi hladni vjetrovi

nikad nece prestati

i zaboravi tako kazu svi

a kraj mene sreca samo prolazi

zivot smislja pakosti

niko to nevidi.

 

Basna o iščupanom grkljanu

„Nemojte se igrati sa mnom. Još jednom čujem da ste uzeli moje ime u usta, zapamtit ćete me za života – riječi su Sebije Izeti, uposleniku KCUS , nakon čega je rekla da će mu iščupati grkljan, da bi mu na kraju te retoričke balade dala otkaz . ” (Navodi iz medija)

Sada je KCUS   novčano kažnjen sa 10.852,15  plus zatezne kamate i troškove parničnog postupka u iznosu od 2.045 maraka, plaćanje u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

Ona odluka suda –  povratak radnika na posao  – neće se  desiti, jer za dotičnu ,polupismenu individu-u ne vrijede pozitivni zakoni,već samo sila i zakon vlastodržaca ,koji su evo već 29 godinu uzurpirali vlast i krv piju narodu.

Izvinjavamo se za ovo polupismenu, ali  nas na to navodi upotrebljeni riječnik, uz dužno izvinjenje svim polupismenim insanima,napose ženama.

A iz riječnika se vidi , kabadahija je to, više nego direktorica ili žena.

Može joj se !

Njen muž, SDA i hođe ,u saradnji sa sličnim kriminalno profiterskim družbama  fašisoidnih nacionalista iz  druga dva  naroda , su zasjeli na grbaču naroda Bosne i Hercegovine, kao krpelji ili  zloćudni tumori.

Jedino nam nije jasno   odakla joj hrabrost i pravo da na totalno  papanski , sileđijski ,bez'obrazni i nevaspitani način prijeti  čovjeku ,koji se 16 godina u KCUS  brinuo o ranjenicima opkoljenog Sarajeva Grada Čednosti,dok je ona kao pobjegulja vršljala po Zagrebu,a njen muž Bakir Izeti se skrivao u trezoru Narodne banke,sa ostalim podrumašima i kukavicama.

Valjda misli narod nema pamćenja.

A ima boni uzurpatori i licemjeri ,ima! Narod itekako ima pamćenje.Ali trpi.

I sve nešto mislimo ; da li da postavimo jedno pitanje javnosti ili ne ,jer nam kućni odgoj  i pristojnost nalažu da budemo gospoda u ophođenju sa damama.

A opet , kontamo , dame ne čupaju grkljane nikome.

Rat nas je podučio ko to radi.

Pitanje  za javnost je trebalo biti:

-Da li bi ste se plašili leći u krevet sa ženom   koja je u stanju da iščupa muškarcu ili bilo kom insanu grkljan?

Pošto odgovor znamo ne postavljamo ga!

Zalud trošit vrijeme , a moga bi se neka/o i uvrijedit’.

U svemu tome ima puno nižih  kompleksa .Ili se kaže puno kompleksinih stavki?

 

Sada se dunjaluk ” treba zapitati”:

-Kakva je ovo basna,ako glavne ličnosti nisu životinje i nema pouke, a poimenično i nepoimenično se pominju  mnogi , takozvani insani.

 

Odgovor je vrlo jednostavan.

Ovo je basna koja spaja  trajno prošlo i skoro buduće vrijeme sa beskonačnim pržunom.

Izbori će vam dati sve odgovore:

-Tko su minotauri ,akrepite,krvopije i gamad, a tko kurbani iščupanih grkljana.

 

Tko će se vječno pržunati je već poznato , a i  nije tema ove basne