Jagoda Flory – Sefardska muzika

 

 

 

 

Hanuka alegre    Plavi Sefardi odoše  Bosna jedina

Flory Jagoda je bosanska kantautorka i pjevačica  pjesama na judeo – espanjolu , zaboravljanom jeziku bosanskih Sefarda.

Njen životni put je nalik putešestvijama mnogih Sefarda ,doživljenih  tokom 27oo godišnjeg pogroma.Potsjeća na nevolje sefarda,njenih predaka koju je španjolska  inkvizicija ubijala i  progonila; i koji u Bosni nađoše spasennje.

Nju i njen narod šesto godina poslije  neka druga inkvizicija je ubijala i proganjala,jedva je život spasila.

Skolinila se kod none u vlasenicu,od tamo je prognaše na Korčulu da bi nekako zviojeri pobjegla u Ameriku.Amerika ko Amerika;i hlada ko led,i vrela ko pržun.Nekima dobra – malobrojnim , drugima onim mnogobrojnima kazamat.

U Americi je život našla, ali joj domovina  u srcu srasla.

Tada je postala dvostruka izbjeglica;duša koja za dvjema domovinama pati,plače i pjeva.Život je posvetila očuvanju lirske i muzičke tradicije bosanskih Jevreja. A ta tradicija je bogata kao višehiljadugodišnji svijet njenih predaka.Svijet kome je lutanje i sreća izmješala putanje od Jakova Izrailja,onog koji se usudio boriti sa Gospodom.

Zato ona pjeva i o Pashi i o Hanuki,opsadi Jerusalima i rušenju hrama,o bolnim rastancima za Španijom i Bosnom i žalom za nekim maglovitim vremenima kada se činilo da snovi neće prestati.

Miloj sarajevskoj Grlici mnogo hvala za svaki stih,za svaki akort koji je sarajevu i Bosni poklanjala i svojim mladalačkim i neponovljivim glasom pronosila svoje bosanske tuge širom svijeta. Tuge Alhambre  , Bjelog dvora i Jerusalima pretočenu u sefardski sevdah.

Vrijedi poslušati kompletnu snimku.

 

 

Bora Spužić Kvaka – Šta ću kući tako rano / Song – Lyrics

 

 

Obaci u redovima Iščekivanje Mase i nerazum Život je izbor

 

 

Šta ću kući tako rano

ko me ceka tamo

žene nemam da me ceka

kraj meka dušeka

žene nemam da me ceka

kraj meka dušeka

 

Od kafane do kafane

lijecim srcu rane

lečio sam  medicinom

rakijom i vinom

lečio sam  medicinom

rakijom  i vinom

 

Žena mene me je ostavila

Sve zbog rujnog vina

Žena mene me je ostavila

Sve zbog rujnog vina

Pijem piću dok je sveta

Sudbina prokleta

 

Šaban Bajramović – Ne kuni me Majko / Song – Lyrics

 

Očaj        

 

Ne kuni me Majko

Ne kuni me, ne ruzi me, majko.

Ne pitaj me za sudbinu moju.

Sve sto imah, za nju dadoh,

Ne kuni me, ne ruzi me, majko.

 

Sve sto imah, za nju dadoh, majko,

Ne kuni me, ne ruzi me, majko

Kud god podjem na nju mislim, majko,

Svud me prati pregolema tuga.

 

Danju, nocu, na nju mislim, majko,

Ne kuni me, ne ruzi me majko

Danju, nocu, na nju mislim, majko,

Ne kuni me, ne ruzi me majko.

 

Ljudi vole bižuteriju.Tako naučeni.Zvecka i sjaji.

Nikad ne prepoznaju prave dragulje i brzo ih zaboravljaju.

Uranak na Sedernik je često  bio karneval  muzike i akšamluk do sabaha;koji je trajao danima.Znalo se, to Šaban Bajramović:

Sarajevu dušu otvara i pjeva.

Hvala mu za svaku pjesmu i posjetu.

Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti


 

Ovo iskričavo nebi nad nama                               Crveni oblak

 

 

More ruža                                                                                 Ah , to MBS Gorje

 

 

Plavetni beskraj                                                                 Cvijeće i plavetnoj milosti

 

 

Lica u tirkiznom okruženju                                    Čarobni ružičnjak

 

 

Nježnost lebdi                                                                   Cvijetni miris ljubavi

 

 

 

Prohladan jesenji dan                                                           Mozaik crvenih krajolika

 

 

Iskričava tama                                                                  Zimski velovi

 

 

Jesenje granje                                                               Snježno nebo nad đardinom

 

 

Seid Memić Vajta – Azra / Song -Lyrics

 

 

Djelić Bosanskog neba    Violetno trnje

 

Vajta – Azra

 

‘Ej kad se sjetim

grizao bih usne sto si nestala

‘ej kad se sjetim

samoca vrisne sto nisi ostala

ovo je mali grad, u njemu sve se zna

 

Ref.

Ne mogu ti to oprostiti

nemam snage da zaboravim

srce pamti kad ga prevare

moja Azra to je najgore

 

Ne mogu te vise voljeti

nevjerna si sad me ostavi

srce pamti kad ga prevare

moja Azra to je najgore

 

Tvoje je mjesto ovdje kraj mene

moja si sudbina

dao bih ruku al’ neko rece

Azra je nevjerna

ovo je mali grad, u njemu sve se zna

 

Ref.

 

Ne mogu ti to oprostiti

nemam snage da zaboravim

Bleki – Plakaću za nas oboje

 

 

u noćima dugim

danima teškim

mislima tražim

dane kratim

vrlo često

jedno mjesto

vrijeme jedno

 

malo dijete

ljeto sanjam

vrijedno nespokojno

prelijepo vrijeme

mirisavo dijete

prelijepo mjesto

ljubav kao stanje duše

zaboravljeno od ljudi

 

okupano

morima

obasjano

zvjezdama

tiho

osunčano

velikodušno

sjajno

 

blago i blago

pitomo

drago

nježno

čisto

milo

bistro

ljubavlju ozračeno

 

davanjem nesebično

dobrotom umilno

od cvijeća mirisno

sneno od nevinosti

blaženo od radosti

pomalo umorno

od čekanja mene

 

poput sjene

nalik Princu Malom

hodim duhova tragom

ja koji ću plakati za dvoje

vrijedno je toga milo moje

 

tih godina ruke pružao

drugim nježnijim se nadao

te godine sretoh tebe

skoro napriliku mene

u prvi tren tada nisam znao

ljubav svoju tebi sam dao

jer plakat ću za oboje

 

a si ruke mi pružila

prigrlih dušom

tvoje srce iskreno

utopih se u tvom zagrljaju

svježem od mladosti

leprašavom ko zvijezde

tihom blagom

nježnom pitomom

rosnom

jer plakat ću za tebe

 

ljubavi moja

velikodušan u sebičnosti

izgubih se u izvoru

ljubavi tvoje

u tvom pogledu

bistrom umilnom

snenom radosnom

čistom i suznom

jer plakat ću za sebe

 

radosti moja

dobrotom sapleten

milošću sakriven

ko nježno janje

ko malo kuče

izgubih se

u tvojoj duši

iskrenoj snenoj

blaženoj od nevinosti

cvijetnoj od radosti

orošenoj od snenosti

jer ću plakat za oboje

 

milosti moja

više ne tražim ništa

svaka misao na tebe

vraća me u vremena

ona neka tamo davna

divne puteve

cvijeća djece

i tebe mila moja

i zato ljubavi

ja plakat ću za oboje

živote života mog

Indexi – Slovo o čovjeku / Lirics – Song

 Ikona  Poredak stvari  Um smotan u fišek

Zatvoren u tjelu

Zatvoren u koži

Sanjajš da se nebo vrati i umnoži

Zatvoren u mozak

Zarobljen u srce

 

U toj tamnoj jami

Vječno sanjaš sunce

 

Zarobljen u meso

Zarobljen u te kosti

Prostor taj do neba

Kako da premostim

 

Zatvoren u rebra

Zarobljen od srebra

I kad sivi sokol

Bjeljiji od srebra

Zatvoren u tjelu

Zatvoren u koži

Sanjaš da se nebo sa tom zemljom složi

 

Otrgnutog neba žudiš hljeba, vina

Al’ u domu tvome kaće domovina

Obje ruke tvoje, koda jedna nije

Koja hoće, hoće da pobije

 

Zatvoren u mozak

Zatvoren u srce

U toj tamnoj jami

Vječno zoveš sunce

 

Sanjaš da se nebo

Približi il’ vrati

Tjelo se kroz vlati

U pijanstvu klati

Uzi lišće s lišćem

Zatvoren u krvi

U tom kolu bola

Potoni il’ prvi

 

U tom kolu bola

Potoni il’ prvi

 

Zapjenjenog tijela

Kad će tjelo da postane djelo

 

Kad će tjelo da postane djelo

 

Dnevni igrokazi

 

 

 

Bio pa prošao Prosinac. I opet će doći.

Ali ovaj prošli malo naopako krenuo i mi postali malo namćorasti, ap se ljutnuli.

Oni nama Prosinac, a  ništa ne prosijava , osim sunca, i mjestimičnih i povremenih jutarnjih magli u kotlinama.

Ha, izbirikali se u meteoro  riječniku. Ma nije riječ  o meteorima .  Baš ste blečci. To mi metereologiji malo po latinski  tepamo, da nam podari još hejbet lijepih trenutaka ,  prije nego zaprave počnu prosijavanja , i obilne padavine sa velikim minusima.

Mi uvijek u dilemi volimo i ovo i ono. Jošte na kraju i onu. Milsimo na početku i na kraju svih krajeva. i normalno na kraju početaka, a kako neš i u sredinu .

Nama svaki dan prelijep. Nismo vam mi neke hairlije. Jok. Mi smo samo  dobri i sretni ljudi.

Evo pogledajte ovaj dan. Zar nije prelijep. Vedar, plavetan, nasmiješen,  pun sunca i nade. Čovjek bi ga na srce privijao. Isto kao nju. Ženu. I treba. Puni su  ljepote i zdravlja.

Pa , šta ako nas  , koliko je sutra ,  zapadne  prosijavanje velikih snijegova i „strašnih“ minusa.Svake godine to proživimo. Ne treba nam u ovim takarli vremenima , skrajnut takar. Neka ga.

Suha drva, dobri stari ćumur, još uvijek najeftiniji za nahajcati peć. Tadar  se furuna  razgori, dom je topao i sunčan , ljepota jedna.  U svakom bilu osjetite tiho pucketanje vatre, cvrčanje plamenova i neku milinu,  kako vam se  kroz vene penje do srca, a toplota širi kroz damare.

Prožme vas  ta neka milina  do bubrega i dalje. Ha više , ha niže. Zakon osmoze. Prizove  osjećaj intime, pa tražite voljena biće da se intimite u ovim blagoslovljenom trenucima.

Ma,  ne znamo jel ovo zgodno pričati.  Mi smo vam plaho obrazli i stidni. Slonite sve mlađe što šteku meredu  dohvatiti, mogu nas ureziliti svojim znanjem o intimisanju.

Mi obično lupamo, pravimo se da znamo take stvari. Nisu svi mulci ko vi. Mi se ne bojimo reći da se još uvijek učimo intimisanju . I to svaki put, za sve ove decenije. A to je puno učenja. Reko bi neko da smo ponavljači.

I jesmo, serijski, sa predumišljajem. nekad iz čista mira brez predumišljanja. A kako ne bi bili. Hiljade velova obavijaju anamo onu, intimušu. Jes ,tepamo joj po vazdan. Tepamo i te'pamo po vas takarli  dan.

Kome? Joj hablečina, mamo mamice.

Jel vam sad jasnije. Nije.

To vam je boni iz one pjesme, aj crven fesić u dragana moga. Pa onda ona raspjevana i rascvrkutana  ( a kakva će boni biti  ) kaže: da ga hoće nakriviti , joj mamo mamice.

Izvoljeva ova, i svaka, ali neka tako treba. Na izvoljevanju se učimo i zato stalno ponavljamo. Najviše volimo biti ponavljači. I u krivo, i u meko i u tvrdo, normalno samo  ako je u sridu.

Joj , pobjegosmo čisto načisto od meteorologije. Neka , nije nam ža. Pa i ta meteorologija se vraća na naša ponavljačka umjeća.

Furuna dahće, biba se ko dotična. To vam je junakinja u svakoj našj epizodi, ili pomisli. Volimo se nje doticati. A bome i ona nas. Vama krv još jače proradi, ha vidite kakav je napolju minusli vakat, pa se krv jošten  jače uzbzurka, pa se zauprave pointimite sa odabranom , dotičnom i prelijepim ženskim bićem.

Joj meraka u večeri rane. Vino piju nago age, bosanske i fesiće nakrivljuju. Đah na ovu,  đah na onu stranu, ali samo nek je u sridu.  Đes vidio fesić van sride. Spao bi .

Sa glave? A šta vi mislite odakle?

A ondaker  sanjkanje i grudvanje do pred sabah , dok je mjesec srebren i u vama ljubav buru nježnih osjećanja prosijava. Ne treba vam više.

Pa šta ako se malo u tom ćejfenisanju malo promrznete. Jošten bolje. Eto prilike za novo intimiusanje. Međ jorgane i dušeke  se zavučete i  jopet se jastučiti. Vako i nako. Da se zagrijete. kad krv navre , nema druge nego dobro zagrijavanje.

Joj što se mi volimo jastučiti i vako i nako. I zagrijavati i ugrijavati.  Skoro ko dotična. Ma šta skoro. Nismo mi levati. Moramo isto, ako ne i više se voljeti jastučiti  i ugrijavati. Vako i nako. Inače nikad više ne dobili šansu da budemo  serijski ponavljači.

Repeticio est mater studiorum. Jel tako?

I u proljeće i u ljeto i u jesen i u zimu.

Ljubav uvijek pobjjeđuje.Mora.

Zato mi volimo sva godišnja doba. I svaki mjesec, dan , i svaki sat, minutu i sekundu naših života. Što bi rekli svaku dekiku. Sada se ponavljamo.

Stvar navike. Svako nosi svoju ljepotu i milodarje. I takar. Vaki i naki.

I zato je nama  svaki dan je prekrasan i mirisan , pletvean i suncem obasjan.

 

Što bi poete rekle:

La vita e bello.

 

U prevodu :

Život ovaj jedan jedini prelijep, nažalosst  tu nema repete.

Šta ako nam se u  prefiksu nepitano natakarilo viška riječi. Nemamo ništa protiv, možda se i prevodilocu posrećilo , pa se i on jastučio. I ponavljač bio. A u školi imo  sve petice.

Tko da zna?

U Božijim mubarek danima svaka ljepota je moguća i očekivana.

 

Karolina Goceva ~ Begaj begaj

 

 

Begaj, begaj (Бегај, бегај)

 

Бегај бегај
лудо младо
од мене
Јас сум пусто
срце мажно
што само венее

Бегај бегај
кај што сонцето грее
мојто сонце зајде
душа ми изгоре

Ај нема лек
ај нема лек за мене
не знам како
друг да љубам без срце

Бегај бегај
тоа ми е судбина
јас да љубам
а без љубов да живеам
најди жена да ти роди дечиња
барем кај вас
да е полна куката

Ај нема лек
ај нема лек за мене
не знам како
друг да љубам без срце

Ај, ти си цвет, ај јас не
цветот в коса не га носам
само вел на лице

Ај нема лек
ај нема лек за мене
не знам како
друг да љубам без срце

Ај, ти си цвет, ај јас не
цветот в коса
не га носам
само вел на лице

Цветот в коса
не га носам
само вел на лице

Američke fobije

 

 

 

Od Debe i mržnje,  oliti fobije , do snješka bjelića

 

Imamo jednog vrlog prijatelja. Zovu ga Deba.

Možda ga znate?

 

Vi mislite deb'o čovjek. Jok , nikako, mršav je ko girica.

Onda pomislite da je debil.

Ma jok , odebljo mu mozak od nesuvislih misli.

 

Dobar je on , jalijaš  i mahalaš , a to mu na istu deređu dođe.

Blesav ko jednosmjerna struja i opičen k'o konj koji naganja zebru.

Znači misli u crno bijelom , jednoličnom ,  vijugavom koloru.

 

Išli mi jednom ulicom. Žemskom.

Pitate kako znamo da je žesnka ili otkad se to ulice djele na muške i ženske.

Ako se ulica zove Rave  X. ili  Lepe ZaZe Y. šta vi mislite je li muška ili žernska?

I nemojte da bi sad nešto implicirali.  U smislu i mi volimo curvoasier.

 

 

Volio se  Deba zagledati u izloge.

Vi mislite hoće nešto da kupi. Ma jok, boni.

Uglavnom je dekintiran. Sve potroši na grlice .

I da znate nije na one čaršijske, što se lomataju i od insana  se grebu  oko šadrvana, već na prave orvacate  đardinske grlice.

 

On se zagleda u staklo da vidi koliko je lijep i imali koja pametna da mu iz čela niče.

A ružan ko glista kad je zgazi auto  i nikad ni jene za vas cijeli život nije procuclo.

 

A izgleda veoma pametno. Ko Rodenov mislilac ili dijete na tuti ,  kada ga grčevi muče.

 

Odjednom , skoro zakuka, ko sinja kukavica.

-Oni me mrze.

-Ko to bolan?

-Evo ovi. Natandarili veliki plakat o meni u izlog.

 

Neka američka dobrotvorna organizacija.

Jes kako nije.

Amerikanci pa dobrovtorci.

Mogu oni maglu i bijele  bubrege prodavati kome hoće.

Vidima,  Ameri zaista jesu, natakarili plakat. Čitamo:

 

If you are Racist,

Seksist,

Homophobics or an Asshole

Don't Come im

 

-Kako znaš da baš  tebe mrze.To oni sebe opisuju.

-Znam sigurno, evo piše plavo na crveno!

-Ma hajde bolan ,  to se tebi samo čini.

 

– Nije meščini , već sam siguran. Idem rješiti problem. Ne volim da me iko mrzi.

-Nemoj bolan belaja. Šta te briga da te taki mrze? Bitno je da ti misliš da si u pravu.

 

Namah uđe. Mi nemamo kud ,  i mi , čoporativno  za njim.

 

Kultura prije svega.

Mrak dama, ne po tamnijem tenu, njih ne zapošljavaju američki “humanitarci”. Već po fizici  . Diše po metra ispred sebe i trepće očima.

-Izvolite šta ste trebali.

 

Deba se zableno i  unezgodio. Znamo šta mu  na um pada.

 

A opet mu ,  anglosaksonski naglasak  srednjeg zapada , ne miriše na dobro. Kju – klux – klan je tamo još uvijek gravnii. Koliko on zna. A on ako nešto zna , onda ga beli zna.

 

-Mi ništa, ali našeg druga mrzite , kao da je crnjo. A vidite da nije. On je samo originalni bijeli  mahalaš.

-Zašto misli da ga mrzimo?

 

– Hajd’ Deba pričaj.

 

-Evo ja sam rasist. Volim žene svih rasa. I seksist  sam jer se volim seksati sa njima.

-Ma nije to rasizam i seksizam , dapače to je veoma pohvalno sa vaše strane.

-I ja mislim da veoma povalno sa naše strane. I hvala vam i  što me vi povaljujete.

– A dalje?

– Mislio da ćemo se zaustaviti kod povaljivanja, ali idemo dalje.Nisam  homofob jer mrzim pederčine,  ali  volim lezibejke. One mi milina,  valja se mnogo pomučiti , a tanka fajda. A to se neutrališe.

-E to je veoma nezgodno, jer jedno ne opravdava drugo. Mislim da se  jedno drugim ne može izbrisati. .

-Pa i ja sma istog mišljenja. Đe ćeš pogan porediti sa miomirisnim đardinkama. Evo ,  molim te reci ti meni , šta bi ti radila kada bi ti se kojim slučajem jedan peško počeo motati oko sjedalice.

-Molim vas nemojte biti tako lični. Hekunla bih ga stolicom posred glave. Ili pištoljem u čelenku. Tako oni kod nas na srednjem zapadu  rade.

– Ti si prava. Vidim ja ti si za brisanje sodomlija i gomorlija sa mape zemaljske. Kako neću biti ličan bona. Vidiš kakva je ta stolica. Vrtoglava, a ja ljubomoran na nju. Sami pliš i kadifa se u nju zavalio. Ne može da diše.

– A ovo zadnje dobri moj čovječe. Asshole .Šta sa njim?

-Nisam ja baš dobar, nikako nisam. Ali to je malo duža priča , a i za ovo  nisam siguran šta ste mislili?  Morali bi to uz neki zalogaj i vince protabiriti, okano moje. Rodi čiko okice lijepe.

 

I protabirili su. Debelo.  Taki je Deba. Bilo je tu mamicanja. Hejbet. Možda ga zato zovu kako zovu.

 

Poslije devet mjeseci ona kjukluksklanovka  se u sebi smješka i privija  malog mahalaša na grudi. Pljunuti Deba. Samo bi dojkio i dojki se prifaćo. Kada odraste , garant i još štošta..

-Joj levata majko mila.  Kako bih u Americi  zatrudnila , a da budem sto posto  sigurna da će mi dijete biti bijelo ko snješko bijelić.