Bleki – Nemoj da bi mi jednom plakala

  

 

 

Kako će te Bona ovo maksumče zaboraviti

kažem ja tebi Malena moja?

Da samo oči imam vidio bi ljepotu koja se ne smije ostaviti

Da  malo uma imam

vidio bi da neizmernu dobrotu i tihu mudrost

poput sjene a nježnost sniva

treba prviti na srce i unijeti u dušu

 

Ali jok

blentovija mora častan biti

iza novog brijega ići

tamo su ažbahe koje treba tjerati

grlice nove spašavati

pa iza tog brda ima još jedna planina

puno je to dolina boli

Kako ću te zaboraviti Krhka ružo?

Tebe koju je  lako voljeti za čitav život

 

Tebe koja si nestašno lijepa

Tebe koja mojim Gradom čednošću sjajiš

Tebe kojoj cvijeće mirise krade

kao kapljica rose poslije kiše

Tebe koja samo za ljubav živiš

Tebe koja sjaj sa suncem dijeliš

Kako ću te zaboraviti Bijela damo?

Tebe koja se uranjaš u ljepotu duge

Tebe koja nevinost djeteta nosiš

Tebe koja plavetnilo neba oslikavaš

Tebe koja dubinom mora zračiš

Tebe koja u očima zvijezde nosiš

 

Ne mogu te nikako zaboraviti Princezo

Zato dođi da ti snove sanjane poklonim

Zato dođi da ti pjesme ljubavne pjevam

Zato dođi uhvati me za ruku

Zato dođi zagrli me čvrsto jako

Zato dođi meni i ne boj se više Malena

Dođi svojoj ljubavi ljubavi jedina

 

I jednom kada usnijem

nemoj da bi mi plakala

razmaženo derište moje

ljubavi jedina moja

Bolero – Jelena / Song – Lyrics

 

Mlađak   Nebo i nada  Putanje

 

Nismo svi iz ljubavi,

stigli na ovaj svijet,

proplakan u casu kad

nema niko da te zavoli

 

Jos postoje istine koje vole boljeti,

zbog mene nikad, nikad nisi plakala

 

Nikada se nismo sreli,

vremena nismo imali,

da mi oci obrises,

da mi ruke milujes

 

Jer ja sam tugu kvasio,

tudjim suzama,

ko nekad moja draga

svojim ocima

 

Ref.

Jelena, Jelena,

eh, da su andjeli,

nosili krila rodama

Jelena, Jelena,

da su bar Bogovi,

imali malo vremena

Jelena, pomisli,

da su bar ljudi svi,

rodjeni pod srecnim zvjezdama

 

Jelena, Jelena

 

A godine prolaze niz nase obraze,

vjetrove proljetne starost umiruje

da l’ za tebe postoji,

neko sasvim drag i lijep,

cije ruke tebi radost donose

 

Jer danas vise nemam snage,

da te zavolim,

danas samo moram, moram,

jos jednom da te potrazim

Jer ja sam tugu kvasio,

tudjim suzama,

zbog mene nikad, nikad, nisi plakala

 

Ref.

 

Mozda ne bi..

Jelena, Jelena.

Sutra će umrijeti pjesnik hud i lud

 

Negdje na dnu ulice strme
uvijek fenjer neugašen
crvenu svjetlost baca
ne osvrći se bekane
nije to za tebe
ti si  dukate
istrošio
svoje
na kiši
kupujuci
snove i nadu
kod  one gatare
da ti je vrati da te voli
a  ona reče ono što reče
i danas sa uvelim cvijećem
umotanim u novinsku hartiju
gledaš naslov na stranici crnoj
sutra će umrijeti pjesnik  hud i lud

Nena Ivošević – On je sam / Song -Lyric

 

Čežnja   Zvijezdice  Zima  Mali princ

On je sam

 

Ova hladna noć

svuda samo mi

jedan čovjek sanja jedan san

sanja jedan san

 

on je sam on je tako sam

a nema  nikog da ga tješi

da mu šapće nježne riječi

jer je dalek njegov dom

dalek njegov dom

 

zvijezde su visoko na nebu svom

ne znaju o bolu tom

ne znaju o tom

da veče gasi kapi kiše

on ih neće gledat više

samo sanja njihov sjaj

sanja njihov sjaj

 

Ova hladna noć

svuda samo mi

jedan čovjek sanja jedan san

sanja jedan san

 

on je sam on je tako sam

on nema  nikog da ga tješi

da mu šapće nježne riječi

jer je dalek njegov dom

dalek njegov dom

 

zvijezde su visoko na nebu svom

ne znaju o bolu tom

ne znaju o tom

da neće noćas niko doći

da mu sklope snene oči

jer je dalek njegov dom

dalek njegov dom

 

Testament

 

 

Nedostaješ

Prošlo je neko vrijeme

Proćiće još neko vrijeme

I odjednom ja više neću imati vremena

 

Ne znam kada je to vrijeme?

Nije baš daleko

 

Bojim se da ne ostane neispričana

poslijednja stranica moje ljubavi

 

A testament nije oporuka ako nema uvod

 

****

Priča je o nekim prelijepim vremenima

koji se neće desiti

 

Priča je o dvoje stvarnih

svjetlosnih bića koji se nikad neće susresti

 

Ne mogu i ne smiju

Vjerovatno jedno od njih

ono zaljubljenije

nema ni previše vremena

 

Priča je veoma lijepa

i skoro da čovjek poželi da se desi

Ali to je nemoguće

Jedno krhko čedno dijete bi bilo povrijeđeno

 

Mila priča je toliko lijepa

da je trebaš zaboraviti

da te ne boli

kao mene dok je živim i pišem

 

Ali prije toga prepiši je

sakrij u neku seharu koju ćeš otključati

tak kada ti čerka

ili unuka

počnu postavljati pitanja o ljubavi

 

Tada joj reci:

 

Bio jednom jedan čovjek

Bio dobar i pisao je lijepe bajke

Mnoge je meni poklanjao

da ih sačuvam za tebe

Da naučiš mila šta je ljubav

i da cijeniš život i sne

 

Ostalo će joj testament reći

 

Bajku završi riječima

 

I kao u svakoj bajci Princeza je živjela sretno

do kraja života

 

Ako te bude upitala

A šta je bilo sa Dobrim čovjekom

 

Reci joj

 

Dobri  je takođe bio sretan

jer mu je jedna Djevojčica zvana Krhka ruža

sa mirisom proljeća

svojom dobrotom i ljepotom uljepšala dane

 

****

 

Platonska ljubav

Nekad jedina moguća

Ali ništa manje savršena od prave

Neki kažu najuzvišenija ljubav

Bezuslovna

 

Satkana od davanja

Ne slažem se

Jeste sve je u davanju

 

Ali…

 

Čovjek vremenom postaje tužan…

Živo je od zemlje stvoreno biće biće

Dodira i nježnosti željno

Ljubav koja se u duši rodi

a srce je prenese

mora biti prava

Treba je hraniti

 

Držeći se za ruke

hodimo do izvora Modre rijeke

ima jedna livada sa djevičinskim ljubičicama

mirisna i pitoma nama namjenjena

 

Žena i muškarac

Savršenstvo božijeg stvaranja

I platonska i tjelesna ljubav

su Božije milsoti

savim normalno i jedino prihvatljivo

za dva bića koja se vole

 

Ima jedna trešnja na toj livadi

za nas naslikana

hladovina i crvene bobe

milina

 

Mila znam šta se mislilo kada se reklo

I ljubav onih koji su u nečijoj vlasti

A opet ako se dvoje neizmjerno i iskreno vole

zar oni nisu u vlasti jedno drugom

Zar je njihova ljubav prljavija

od prisilne ljubavi vlasnika i robinje

 

Pustia si kose

miluješ mi lice

u raskošnim skutima tvojim

opijen nježnošću tvojom snijem

 

Mila moja

Davno prije mnogo proteklog vremena

rekoh ti

 

Odi mila samo odi

odi ne trebaš daleko

do stanog svijeta odit

među nama nerazumni rovare

odi ljubavi zaviri u svijet

nježnih i krhkih ljudi

odi do gladnih ljubavi

i ruke prijatelja

reci mi šta si viedjela

 

odila sam mili

vrtešku gledala

odila sam ljubavi

nemoćni i lijepi

vidjela sam

dobrota sušta

prvi sa vrteške padaju

 

odila sam mili

licemjerne gledala

kako se smiju

dušama posrnulim i bolnim

jadu se rugaju

na parčiće čereče

 

odila sam mili

gledala sam

srce me zaboljelo

umišljeni

kamenjem se bacaju

 

odila sam mili

ja Tišina i sni

tužna bila

kako kao slijepci

nerazmni hodaju

duša mi mila ranjena

na ruku koja se pruža

milost traži

niko da je primi

utjehu da

 

odila sam mili

pepelom se krila

nerazumni riječi teške bacaju

i ne boje se

kam i riječ da ne dođu

Milostivom

da ga ne rastuže

a On sve vidi zna

 

žao mi mila

što poslah te da odiš

da jad i čemer kupiš

sve nešto mislim

biće ga manje

Gospod moj

Milostivi

mila

neukim će da oprosti

nemoj više odit tamo

pruži ruku

bol svoj mi duši ulij

meni je lako

Tišina i sni

sviko sam

 

***

 

Mila moja

Davno prije mnogo proteklog vremena

bila je olimpijada

na izmaku te godine

za noć badnjaka

te prelijepe i tragične 84.

sam sročio izreku

 

Dvoje se nađu pa se poslije ne nađu

 

Usnuo ne vidim suze tvoje

u njedra što ih polažeš

ka srcu plove

koža da ih upije i njemu preda

 

ni u snima ti mi ne daš nade

boli te ali čednost je preča

misliš

neće ovaj mahalaš

brati plodove mojega đardina

 

Nema bitno

 

zašto se poslije nisu našli

tragedija

smrt

čednost

odlazak

nesporazum…

 

Bitno je da nisu zajedno

To može boljeti

Zasigurno može boljeti

Veoma

jako dugo

 

Ne primjećujem suze ne vidim bol

jer u sanjara tih ljudskih poremećaja nema

samo ljubav i sni

ono kad bi se šalili

 

Mila Ti ja smo se našli

Ja sam te malo bolje našao

Ti se onda poslije nisi našla

 

sanjari su naivni

nikad ne vide kako im primiče

ono što ih čereči a ne ubija

 

Ja tu ništa ne mogu i poštujem to

Svako ima pravo izbora

kao i pravo da se kreće

 

Mila

dozvoli mi sitnu digresiju

 

Meni moje ljubavi niko ne može oduzeti

Čak ni ono vrijeme koje će doći

 

One idu sa mnom

Sve osim jedne će mene čekati

 

A ja ću tebe čekati mila

ako zaslužimem da odim na mjesto

kojem ćeš ti blagoslovljena

milošću Božijom pomilovana

sigurno oditi

kada dođe tvoje vrijeme

 

Dok ti skrivaš suze

u očaju trgaš jagorčevine

ja samo Volim te

ništa drugo

ah da

ljubim milujem

i …

 

Ne govorim ništa što ti nisi znala

Oprosti što to nisam izrekao kad sam mogao

sve one što sam trebao

 

jer ljubeć tebe

odakle mi vrijeme

moralo se sniti jedina moja

 

Volim te previše da bih te

sada riječima o ljubavi povređivao

 

one godine

kada ni sanjao nisam da ću te ovoliko voljeti

imao sam imao ličnu tragediju

Srce i druša su mi se sledile

 

ti me miluješ

dušo moja

poljubac vlažan od orošene duše tvoje

žigošeš rastankom

djetinje snove a se sanjaju

 

Trideset dvije godine sam lutao

kao ljuštura školjke

prelijepa plavetna praznina

ali skoro bez sadržine

to je ona plava školjka

ako si je ikad primjetila međ mojim slikama

 

Mila moja

Tri mjeseca sam bio plava biserna školjka

ispunjena svejetlošću i ljubavjju Mala Velika djevojčica

ne znadoh ni godine tvoje

krhka ruža me obasjavala

Hvala ti mila

 

Poslije toliko godina sam osjetio život

Punim plućima sam disao i nisam mogao da dišem

 

Ljepota

milina

zanos

ushićenje

 

dok si me nagrudi povijala

ko maksumče

ko dijete željno sise

na tvojim sam nestašan bio

 

Zbog ljubavi jedne

Mile djevojčice

Krhke ruže

Laneta

Anđele

može i tako

 

ali prvenstveno Čarobne Žene

Labudice

što sa mnom se rađa

 

u plaveti duše

tvoje i moje

nalik oceanu u koji zaranjam

i utapam se

da bih ljubavsa tobom vodio

 

Mila

Nisam ti ništa tražio

osim da ponekad sa mnom doživiš

ushite moje

 

u Testamentu želja odlazećeg

se bez ustručavanja može reći

ljubav moju

 

Od prvog dana sam svjestan mogućnosti ograničenja

držao se toga

Nije mi opadalo na pamet da se konkretno iskažem

predložim

dame biraju

uglavnom sam uspijevao

 

a ti si se nagnula

ruku mi u grudi uvukla

mjesec je glavu sakrio

zviježđe je vrisnulo

srce si mi iščupala

 

nisam ni jeknuo

nisam ni osjetio

nisam više bio

 

ponekad

Tango bi cimnuo na svoju stranu

čast je bila čvršća

 

To mi nije smetalo da sanjam

drugačije snove

srcu prihvatljivije

o biserju koje u nisku ljubavi nižem

 

Sjećaš li se slike o Bijeloj dami

 

Nikad do kraja ne objasnim svoje slike

Ne želim da im skinem sve velove koje imaju

ako ljubav neću da vodim

tada su samo slikarski zapisi

 

Na domak ruku mlade žene

se nalazi lik čovjeka

nalik meni

 

On vidi pružene ruke

ali ih ne gleda

Tvoje su ruke u vazduhu

 

na livadi od izvora Modre rijeke

ti si me grlila i vrštala

videć da se u svjetlost pretvaram

 

molitva

 

da mila

zato okrećm glavu

od pruženih ruku

 

Ne želim da povrijedim krhku bjelinu

Ona to ne zaslužuje

 

Mila

Sve je to u redu i sasvim časno

Ali ipak umjetnik stavlja do znanja

gdje god se Bijela dama

krhka djevojčica djenula

onaj zaljubljenik

ona dobrota tvoja

će uvijek biti na korak od tebe

 

podržana u molitvi

ne osjetiš kako ti kradem dušu

uspomene

na srčane zaliske privijam

 

Mila

a ne znaeš mori mome ubava

zaista sam volio da te dodirujem

milujem

 

Koliko mi vremena prostaje

godina

pet

deset godina maksimalno

 

bio bih monstrum kada bih pomislio

da dijetetu uskratim pravo na život

 

Ne znaem mila

još uvijek je sve svježe

Mislim da možemo još neko vrijeme družiti

časkati

Nikad ništa nečasno se ne bi desilo

 

A opet možda si u pravu

trebaš krenuti dalje

bez prtljaga

tražiti ono što misliš da trebaš naći

 

Osjetila si koliko te volim

To je datost koja se ne može izbrisati

 

Vjerujem da tako nikad nisi voljena

kako sam te ja volio

Žalim onoga

što će poslije doći

 

jalov posao

 

mislio sam ti mnogo toga reći mila

a opet to bi bilo zamaranje

a valeri onoga što sam već rekao

 

Ne boj se života mila

Hrabra si jaka

Izborićeš se sa svim nedaćama

 

kao onda kad bježala si

a ja

baksuz

zadrijemao da san u snu snijem

 

Borim se mila sa osjećajima

ne mogu nastaviti da ti pričam

šta je ovoj hartiji

vlaži i žuti

 

Svaka riječ

svaki zarez

tačka

bili su iskreni mila

Od srca

iz duše

 

ne odi na livadu ljubičica

zaboljeće te

tamo moje pjesme umiru

 

Ponekad pročitaj šta sam ti pisao

riječi se ne mjenjaju

 

Ti si bjelina mila

Ti si život ljubavi

 

Ti si obojila moje dane prelijepim bojama snova

nevinosti što si mi poklonila

čednosti što si mi u dušu utkala

 

radosti kojom si me grijala

miline što me je ubijala

ovo je moj testament

 

Mila

nisam dovoljno lud

da priznam da je original pisan krvlju

ali tko ga zna

sanjar je sanjar

Magazin / Ljiljana Nikolovska – Kako sam te voljela / Song – Lyrics

  Mila Moja  Ljubav je u tebi neizmjerna

 

 

Niko ne zna kako sam

te samo voljela

a sad u snu slusam

pjesmu tudjih svatova

 

I umjesto glas da pustim

probudim se i zaustim

niko ne zna kako sam

te voljela

 

Kao da me zive nema

ja se pokrijem

i sve moje, sve bih dala

da ne osvanem

 

Jer u meni dan kad svane

sve sto kuca k'o da stane

niko ne zna kako sam

te voljela

 

Ref.

Bog neka ti prosti grijehe

sto si mene varao

ti, ti nikad znati neces

kako sam te voljela

 

Niko ne zna kako sam

te samo voljela

a sad u snu slusam

pjesmu tudjih svatova

 

I umjesto glas da pustim

probudim se i zaustim

niko ne zna kako sam

te voljela

Langston Hughes – Dok sam stario

 

Bilo je to davno. Skoro zaboravih svoj san.

Ali tada, on bio je tu,

Preda mnom,

Kao sunce sjajan –

Moj san.

A onda se podiže zid

Polako,

Polako,

Između mene i mog sna,

Podizao se polako,

Zatamnjujući,

Zaklanjajući,

Svetlost mog sna.

Podizao se sve do neba –

Taj zid.

Senka

Crn sam

Ležim u senci

Svetlosti mog sna više nema preda mnom,

Nada mnom.

Samo široki zid.

Senka samo.

Ruke!

Moje crne ruke!

Srušite taj zid!

Nađite moj san!

Pomozite da ovu tamu razvejem,

Da uništim ovu noć,

Da razbijem ovu senku

U hiljadu sunčevih svetlosti,

U hiljadu uskovitlanih sunčanih snova!

Adamo Salvatora – Tomba la Niege / Song – Lyrics – Prevod na Bosanski jezik

 

 

 

 

Pada snijeg

 

Pada snijeg

Ti večeras nećeš doći

Pada snijeg

I moje srce je obučeno u crno

Ova svilenkasta procesija

Sva u bijelim suzama

Ptica na grani

Žali čaroliju

 

Ti večeras nećeš doći

Viče mi moj očaj

Ali pada snijeg

Bezosjećajna vrteška

 

Pada snijeg

Ti nećeš doči večeras

Snijeg pada

Sve јe bijelo od očaja

Žalosna izvjesnost

Hladnoća i odsustvo

Ova mrska tišina

Bijela samoća

 

Ti večeras nećeš doći

Viče mi moj očaj

Ali pada snijeg

Bezosjećajna vrteška

 

Tombe la neige

 

Tombe la neige

Tu ne viendras pas ce soir

Tombe la neige

Et mon cœur s'habille de noir

Ce soyeux cortège

Tout en larmes blanches

L'oiseau sur la branche

Pleure le sortilège

 

Tu ne viendras pas ce soir

Me crie mon désespoir

Mais tombe la neige

Impassible manège

 

Tombe la neige

Tu ne viendras pas ce soir

Tombe la neige

Tout est blanc de désespoir

Triste certitude

Le froid et l'absence

Cet odieux silence

Blanche solitude

 

Tu ne viendras pas ce soir

Me crie mon désespoir

Mais tombe la neige

Impassible manège