Eugèn Ionesco – Elegija II

  By Magazin, Umjetnost

Zaplačimo, prijatelju:
Jedna suza nek bude za list žuti,
Jedna za precvalu ružu,
Jedna za mrtvu djevojku,
Jedna za svakog čovjeka bol.

Jedna suza za svaki kamen,
Za svako drvo,
Za svaku zvijezdu
I za Ideal.

Beskrajne su duše, kamenje.
Strah me je da hodam: da ih ne zgazim.












											



					

						Bookmark the  permalink. 											

				


				

				

	

		
Komentariši