Imam jednu priju
Neda se zove,
gori iza Klisa
prema Sinju i Rudi
di je polje veliko i plodno
Zoron ranon , sa prvin jutarnjin zvonon
sa crkve
i cvrkuton ptica,
moja se prija diže
jer vridne ruke
ne mogu mirovat,
Bogu pomoli i posla uvati,
ili u polju.
ili oko blaga,
ili kruve peć za pazar
nikad se prija ne žali,
bilo lito i žega,
ili zima mrazi,
uvik joj osmih na licu
pa kad se javi kroz smješak pita
” šta je s vama kako ste
jeste li svi dobro
kako si spavala”
i razvezemo priču biće
oko po ure u šali i
dnevnim događanjima
prije dvi tri godine
u žaru posla
prija slomi nogu
Pitan je ” kako je draga moja”
Veli ona
“dobro, fala Bogu proće i ovo
kako si ti”
A bilo ružno vrime
minjalo nakišu
bole zglobovi , trnu, gnjave
al diš kukat priji
Ona nogu lomi i jopet jon dobro
Rekupertala se prija , s ton nogon,
prošlo biće i godinu dana
kad jedno jutro
digla se prija ka i uvik
na uranku
oko blaga
spremat za pazar
a,
bila jaka zima i
sledila vodu
u priši
sklizne prija na komad leda
i opet slomi nogu
ovaj put drugu
E ljudi moji žene,
ko stina jaka
ma kad bolje promislin
kažen ja njoj
“Znaš šta
lani slomila jednu nogu
ove godine drugu,
fala Bogu sad si mirna
nemaš više nogu za lomit”
a prija se smije
poslali priju u toplice
nogu rehabilitirati,
na moru
A tu priču
O buvelu , šeširu i plivanju
ću ispričati drugi put…