Horacije – Dragoj Piri

Piro, koji te nježni mladić grli u spilji lijepoj obilno namirisan u
na ležaju punom ruža? Za koga si počešljala

svoju plavu kosu, o krasu naivni? Jao! koliko puta taj ce
e obmanut plakati zbog olujnih vjetrova burnoga mora,

što te, o zlato, naivan cjeliva pun nade, da ćeš mu vječno biti vjerna i
ljupka, jer on ne zna promjene vjetra. Jadnici

svi su ljepote tvoje poklonici! Zavjetni će stih na zidu hrama reči da
moćnom bogu mora darovah togu još mokru.