Suton okupan mirisom behara
Srce krhkog proljeća
Violetna ljubav
Plišano svitanje
Duša jeca
Sutonima mirisnim tebi što hode
jezovito sićaćeš se mene bezglasno voljenoga
krikom nevino umorenog za tobom neprobolnog
sa dnu mora plavetnoga mora jadranskoga vapućeg
uvik i zauvik
svakog plišanog svitanja prazninom
violetne jjubavi bojene našim tijelima
stiskaćeš uši u bunilu vrištećeg krika
ljubavi a ponoru ludila zove
za vike vikova
bačen sa litice nerazuma
ubijen hladnim srcem krhkog proljeća
tačno u ponoć gledaću te
usnulu i tužnu l'jube mila
uvik i zauvik
ah šta ti je ljubav pusta
u maslinama sanjana
zapretenih bolom nepresahle duše
jarbolima brodice naše plovi
za vike vikova