Aco Šopov -U snu crne žene

 

Tijelo je tvoje crna maslina,

najtamnija bronca,najdublji  zvuk,

zvuk tam -tama tvojih predaka,iz njihovih starinskih kora.

 

Nebom tvog tijela ore nevisljivi plug

i iz crnih brazda

munjevito izviru sve potopljene zore.

 

Tijelo je tvoje neumitan ritam,

krvotok oceana,

Svjetlost tamna što vodi me stazom upasnom i  uskom,

                                                                      

od djetinjstva što me progoni

od ranije,

još od majčine utrobe,

od prvih začetaka,najnesvjesnijih.

Sada znam zašto ti nisam uspio ispjevati nijednu  pjesmu,

                                                                       

jer sama si pjesma nad pjesmama.

 

Uplašen i strašan

stojim pod nebom tvoga tijela

tvojom crnom magijom skamenjen.

Ti si moja boljka i ti si moj lijek,

i kažeš mi: ja sam tvoja noć i tvoja vječna luna,

budi spokojan,tu ćeš vjekovati,

moj san je strašniji i od najstrašnijih buna.

 

Luno crna luno

tvojom magijom skamenjen

nemam riječi da ti protivriječe,

Nemama snagu da ti se suprostavi.

Luno,crna buno

nezarasla,neizliječena rano,

neosjetno padam i tonem u tvoj san

kao afričko sunce u ocean.

 

 


											
Bookmark the permalink.

Komentariši