Krajolik snova
Mjesečeva bajka
Plavetni đardin
Rijeka rastanka
Bolna praznina
U krajoliku snova što ludilom nijemi
i u maslinama pustim neobranim
okupana mjesečevom čarolijom
spavala si osmjehom anđela
umilna od ćežnje najdublje
snena od dodira nježnijih
u plavetnom đardinu
ne sluteći neveru
a rastanak nosi
i kada me prekriju kristali snijegova bijelih
bojeni sleđenim virovima rijeke rastanka
zaborav nećeš videjti u plaveti praznine
smiraj neće doći tirkiznom moru suza
bjegi ti neće otvoriti pute mire
nijemim suzama očaja
mili moj dragi moj
zašto i zašto
ne shvatam
a toliko si
me volio
do boli
a boli
boli