Danas je četvrtak 16. jul / srpanj , visoko pozicionirane 2026. godine .
Ubijeđuju nas da i ovaj mubarek i hajirli dan , kao i svi drugi takvi dani , traje do 24 00 oliti ponoći. A vele i da nastaje 00 00 časova. Vala , baš su jako pametni.
E , sada nam nisu jasne samo dvije malecke stvari. Nije da smo odveć glupi ili tako to. I ne pravimo se toše , ali eto voljeli bi kad bi nam neko , ko biva pametan , napriliku ilmija, pop ili fratar , neko svešteno lice , a mere i i malo veći rang tih džabalebaroša i narodskih gulikoža, pa čak i “umnih” (nado)budnih prepisivača pojasni kako to funkcionira. Za kaj ne?
Pod jedan ; kako uopšte mere biti oo oo časova ? Ajd’ to moramo nekako prežvakat. Ali baš svaku veče! To je već dosadno. Valjda po nekoj višoj integralnoj računici. Ko da dani imaju časovnike pa se navigavaju po njima?
Pod dva ; oklen oni znadeju da poslije 24 00 dolaze neke četiri nule? Zašto ne bi bilo recimo pe'šest ili sedam/osam nula. Tako da svaku veče dani budu milioneri. A zaslužili su. Svaki dan pokupe koji milion zloća. Dobro, omakne se i koji dobri. Šta se može? Kolaterala.
Mi bi predložili da se za svakog zloću ili monstruma danima plaća bar 3 US $ , ili bolje švicarca. (Inflatorna svjesnost.) Obeštećenje za urednost i sadaku. Jedan za promptno eko djelovanje čuvanja zemljinog okoliša, dva za porobljenu i gladnu djecu i silovane žene. Šta će nam ekologija ako nam ljepote i nasljeđe ubijaju?
Dužni smo vam ostali prepisivačku informaciju:
Danas je ko biva 197 dan ove godine, a preostalo ko đoja dostatnih 168 dana do kraja te iste, dotične godine. Volimo doticanje bilo kakve fele, e pa to vam je. Bez doticanja nema života. Pitajte pčele i pelin. A i ticala.
A meremo i podijeliti dilemu , tek toliko da ni vi niste rahat:
Baš su Dani sekundarno kratki , brzoprolazni a čudni. A jopet , za nevjerovati je kako se svake godine obnavljaju. Neuništivi su. Godinama , decenijama , vijekovima , milenijima je tako. Otkako ih pučanstvo broji i recka. Ne mre ih se čovjek ni čestito dodirnuti , ali ni dohakati im. Ne nisu ko ljudi. Prolazni i pakovani u nepovratnu ambalažu za jednokratnu upotrebu.
Što bi poete rekle:
Panta rei. Ipak, jednom će vas jedan dan uvesti u svoj tok i nema vas. Ne cirkulirate više. Ni manje. Poklopile vas one četiri nule sa početka besjede.
U pevodu:
Svaka rijeka svome toku teče, poneka se izlije , a hajvanima nigdje kraja nema. Ni hercikop tu ne pomaže