Janis Joplin – To love samebody /Song – Lirics – Prevod na Bosanski jezik

Prevod – Hajro bleki

 

“To Love Somebody”

 

There's a light, certain kinda light,

Never ever, never shone on me, no, no.

Honey, I want, I want my whole life

To be lived with you, babe,

That's what I want oh, was to be

Living and loving you.

 

There's a way, oh everybody say

You can do anything, every thing yeah.

But what good, what good,

Honey, what good could it ever bring

‘Cause I ain't got you with my love

And I can't find you babe, no I can't.

 

You don't know, you don't know what it's like,

No you don't, honey no you don't know,

You don't know what it's like

To love anybody.

Oh honey, I wanna talk about love

And trying to hold somebody

The way I love you babe,

And I've been loving you babe.

 

In my brain, oh I can see your face again,

I know my frame of mind, yeah.

But nobody, nobody has to ever be so blind,

Honey, like I did, I know I was blind,

Honey, I tell you that I was, I was very, very blind.

Oh but I'm just a girl,

Can't you just take a look at me and tell,

Tell that I live, honey I live and I breathe for you,

Don't you know I do!

 

But what good, what good,

Honey, what good could ever do

‘Cause I ain't got you, that's all I've ever wanted,

And I ain't got you, babe, oh but I've been looking ’round.

But you don't know, you don't know what it's like,

No you don't, no, no, no, you don't know,

Honey, you don't know what it's like

Oh to love anybody.

Oh honey I wanna talk about

Trying to hold somebody when you're lonely

The way I loved you, baby,

And I just want you to know I tried.

 

Oh I know that there's a way

‘Cause everybody came to me one time and said,

“Honey, you can do anything,

Every little thing, and I think I can.

Oh, but what good, what good,

Honey, what awfully good can it ever, ever bring,

‘Cause I can't find you with my love,

And I can't find you babe, oh anywhere.

 

Oh, but you don't know,

You don't know what it's like,

No you don't and you never ever, ever did.

You don't know, honey,

You don't know what it's like

Oh to love anybody.

Oh honey I wanna talk about trying to hold you.

 

Oh baby, baby, baby, yeah,

But you don't know,

You don't know what it's like,

And you never ever, ever did,

I said I tried to throw my love around you

And I tried to help you darling.

But you never ever, no you never ever,

No you never ever, no you never ever,

I know that you know that

No you never ever, ever, ever,

Oh let me throw my love,

Throw my love all around you, yeah.

 

Voljeti nekog

 

Tamo je svjetlo, određena vrsta svjetla

Koja me nikada nikad ne obasjava,ne ne

Dušo, želim,želim čitav svoj život

Da živim sa tobom

Sve što želim , je bilo i biće

Da živim s tobom  i volim te

 

Postoji način,o  svi to kažu

Ne možeš učiniti ništa,ni jednu stvar, da

Ali koje dobro,koje dobro

Dušo, koje  dobro to može ikad donijeti

Zato, šta dobijam sa mojom ljubavlju

A ne mogu te naći mili ,ne mogu

 

Dušo, ti ne znaš,ti ne možeš da  znaš kako to izgleda  kako izgleda

Ne ti ne znaš,mili , ti ne  možeš da znaš šta to znači

Ti ne možeš da znaš šta je željeti

Voljeti nekog

O dušo ,želim ti pričati o ljubavi

I  iskušenju da držiš nekog

Način na koji te volim mili

i kako sam zaljubljena u tebe mili

 

U svojoj svesti,o ja mogu opet vidim tvoj lik

Znam svoje duševno stanje,da

Ali niko,niko ,ne može biti tako slijep

Dušo,koliko sam ja,znam bila sam slijepa

Dušo ,kažem ti takva sam bila,bila sam vrlo,vrlo slijepa

O ali ja sam samo djevojčica

Ne možeš me samo uzeti i gledati u mene i govoriti

Govoriti da živim,a dušo ja živim i dišem za tebe

Da li  da to činim! Ti znaš

 

Ali koje dobro,koje dobro

Dušo, koje dobro može ikad biti

Kad ja te ne mogu dobiti,

a to je sve što sam ikad željela

ne mogu te imati,mili,ali ću uvijek biti zagledana okolo

ali ti ne znaš,ti ne možeš da znaš šta je slično tome,

ne ti ne znaš,ne,ne ,ne ,ti ne možeš daznaš

dušo,ti ne znaš šta   to znači

voljeti nekog

O dušo ,želim ti pričati o ljubavi

I  iskušenju da držiš nekog kad si usamljen

Način na koji te volim mili

i kako sam zaljubljena u tebe mili

i želim da znaš kako pokušavam

 

O,ja znam da postoji put

Zato što mi  svako dolazi i govori

Dušo,ne možeš učiniti ništa

Ni jednu malu stvar a ja mislim da mogu

O,koje dobro,koje  dobro

Dušo koje strašno dobro je to,ikad donešeno

Jer ne mogu te naći sa mojom ljubavlju

I ne mogu te naći mili,o nigdje.

O ti ne znaš

Ti ne možeš   da znaš

i ti nikad saznati nećeš

Ne ti ne možeš da znaš,dušo

Ne možeš da znaš šta je to

Voljeti nekog

O dušo, želim da ti pričam dok pokušavam da te držim

 

O mili,mili,mili da

Ti ne znaš

Nikako ne možeš da znaš

Ti ne možeš da znaš šta je to

Ti nikad saznati nećeš

Šta govorim pokušavajući da prostrem moju ljubav ispred tebe

I pokušavam da ti pomegnem dragi

Ali ti nikad,ne zaista nikad

Ne ti nikad,ne zaista nikad

Ja znam da to znaš

Ne ti nikad, uvijek,uvijek

O dopusti mi da položim moju ljubav

Položim moju ljubav svuda oko tebe,da.














												

Raymond Craver – Strah



Strah od policijskog auta što se zaustavlja pred mojom kućom.
Strah da ne zaspim noću.
Strah da ne ostanem budan.
Strah od nadiranja prošlosti.
Strah da sadašnjost izmiče.
Strah od telefona koji zvoni u gluho doba noći.
Strah od gromova i oluja.
Strah od čistačiće s mrljom na obrazu.
Strah od pasa za koje mi je kazano da ne grizu.
Strah od tjeskobe!
Strah da ću morati identificirati tijelo mrtvog prijatelja.
Strah da ću ostati bez novaca.
Strah da ću imati previše, premda ljudi u ovo neće povjerovati.
Strah od psiholoških profila
Strah od kašnjenja i strah da ću stići prije ostalih.
Strah od kuverata na kojima je rukopis moje djece.
Strah da će ona umrijeti prije mene, i da ću osjećati krivnju.
Strah da ću morati živjeti s majkom u njenoj starosti, i mojoj.
Strah od zbrke.
Strah da će ovaj dan završiti u nesretnom tonu.
Strah da ću se probuditi i naći da si otišla.
Strah od nevoljenja i strah od nedovoljna voljenja.
Strah da će se ono što volim pokazati pogubnim za one koje volim.
Strah od smrti.
Strah od predugog života.
Strah od smrti.
To sam već rekao.

Marko Vešović – Ars Poetica

1.

Pred pisanje
dobro je pojesti jabuku

Jabukina svježina
sprečava provale privatnog čemera
i podstrekuje
(dokazano je naučno)
životni elan, optimizam
a njeno biblijsko rumenilo
profiniće ti čulo
za izgnanički miris
ljudske sudbine

Pripališ cigaretu
(istina, možda ne bi trebalo
lovac u zasedi mirisom duvanskim
da se odaje)
Al ipak te povijuše
te omče plavičaste
ti kolobari što sliče trbušnom plesu
te burme od dima
kojima se verava nutrina tvoja sa svetom!

Zirkaš u zidni časovnik
zirkaš u zidni kalendar
setiš se irskog biskupa:
Bog je iz ničeg sazdao svet
23 novembra 4004 godine pre nove ere
u devet sati pre podne!

2.

Pred tobom na stolu su
tipke pisaćeg stroja
poredane u stepenice što vode
u jezičke orgazme
ili do rajskog konopca o kom vise
svilene gaćice Beatričine

Sklapaš oči
kao u zubarskoj stolici
Sebi deliš savete:
Pazi dobro
Svet treba iskosa hvaliti
Ne proslavljaju se stvari kao rođendani
nego kao uspomene
na krvava istorijska zbitija
Pesma je čopor kurjaka a ne litija
I obavezno pucaj u uglić
jer i udarac u stativu
digne na noge gledalište
I ne zapitkuj nikad
čemu nepristrasnost
u svetu sačinjenom od samih navijača

Kao domaćica u rernu
svaki čas virkaš u rečnik
Oh to klijalište munja
O taj krokodil u pet tomova
Taj špil karata sačinjen od samih asova

To leglo basovskih soprana
i sopranskih basova
Taj megafon kojim odvajkada
pesnici opkoljenu suštinu
da se preda
dozivlju.

3.

Prve reči slete na hartiju
u čas kad sve na zemlji
počneš gledati u parovima
Svet biva ogromna plesna dvorana
gde su smrt i rođenje
tek figure u kadrilu
Stvar mužjak oko pojasa ščepao
stvar ženku
i sve pomalo opominje
na sadržaj Nojeva kovčega

Vasiona je velika životinja
s tvojom pisaćom mašinom kao srcem

Vreme mili kao sprovod:
u jednom trenu ruše Troju
a u sledećem se mnozi arheolozi
satiru dokazivanjem
na osnovu iskopina
da je rat zaista bio vođen
Jedno po jedno ljudsko svojstvo s tebe spada
a ono što preostaje
manje je nego da i ne postojiš
I svaka metafora
na obema zemljinim polutkama
uspostavlja dan!

Bleki – Ko mi krade proljeća snena

Često ćelom naslonjen na stablo lipe

koje u mom parku cvjeta i miriše

mislim na proljeća snena koja mi se kradu





Tiha bol u malom mozgu se javi

Ne proljeća snena mi se ne kradu

Ni ovo ni bilo koje zapisano u kalendarima

proljeća kradu prebudni ljudi

činjenjem i ne činjenjem





Proljeće se uvijek vraća

veselo , beharli , cvijetno ,

sa nadom da će ljudi shvatiti

da je ljubav sve što imaju





Kada vidi suze i bol na ovom dunjaluku

proljeće nema izbora

povlači se, stopu stopu

tiho i plačno poput uporne kiše

što nam tugu umjesto proljeća stere