Autor
Hajro Šabanadžović
Prozračna snenost Oda prirodi
Visovi Zelena piramida
Osebujnosti prirode Kovitlac slapova i brzaca
Kovitlac snova Blagorodna dolina
Usplahirenost Progone me njene oči
Solo koncert dominantnosti Vesna nježna kao proljeće
Proljeće kao krgkost Plišano obzorje
Neodoljiva raskođ đardina Nježno i lelujavo
Neko pljačka stan,
Neko voli alkohol,
Neko će da čini bol.
Nekome je posao
Ljudima praviti zlo.
Neko će moralu učiti –
(Time koga stigne mučiti).
Jedan vodi preduzeće,
Drugi pare prima veće.
Da ne pominjem one
Koji golubove gone.
Ova voli ples i slavlja,
Ona ruž na usne stavlja.
Neko je za novcem hud
Učeći sebe šta je blud.
Biro, brojevi, računi –
Ljudi tu su posla puni…
Dosadno je čekat kraj,
Nečim vrijeme zavaraj!
Prevod Bleki
Diže se
ode
milo moje
zaledih se
Trešnja tužno zašumi
nelagoda poče da me obuzima
ne dugo
a vrnu se
ljepša
prozračnije
snenija
Napila si se
sa izvora istine
Izvora modre rijeke
meni hudom malo vode donijela
da mi ljubav svježi
boli odnosi
sjedaš pored mene
ispod trešnjinog stabla
koje blještavo od crvenih bobica
poče sa nama da sni
Ti me zagrli mila
zagedah se u oči tvoje
boli
mnogo boli
vidjeh u njima ljubavi
ne dade mi da se sledim
samo reče
zagrli poljubi me mili
jedina ljubavi moja
ti me poznaš
reci mi
sve će biti u redu
polako sasvim tiho
zagrlih te
naslonih lice na lice
vali nježnosti zaigraše tango u grudima
osjetih mekoću usana
rumenih ko trešnjine bobe
kako poput kapljica tišine
plove kroz usne moje
a me miluju i tješe
kao poljubac cvata i rasta
što suđen je od iskona
Ah da
skoro zaboravih
ništa nije bilo u redu
tragično nikako nije bilo u redu
Šta god noćas da zapevam
vuci će na sevdalinku
usnuo sam ćobanicu uplakanu u šljiviku
grom udari, planu seno
rasturi se stado njeno
zaplete se dim na uvojku
rece da se zove Bosna
čudno ime za devojku
Nekom Drina teče desno
nekom Drina lijevo teče
ma sve da teče u dubinu
na dve pole svet da seče
znam tajni gaz, moje lane
most se pruzi gde ja stanem
sve da vuku me konji vrani
nema meni jedne strane
dok si ti na drugoj strani
Osta ovaj stari kompas u grudima
a po polju nikli zabrani
crne senke sto se gnezde u ljudima
nadleću me kao gavrani
Nekada sam putovao po mjesecu
kroz vilajet pun hajdučije
a sada me oči ljudske
plaše više nego vučije
Sto puta su prijatelji u molitvi pomenuti
da l’ će mi se radovati
ili glavu okrenuti
šta slagati, šta im kas'ti
svet ne mozeš pesmom spas'ti
njine brige me i noćas brinu
dok se spremam na put kući
na put kući u tuđinu
Svetom smo se rasipali k'o đerdani
nosili nas nebom ćilimi
da li su to stvarno bili bolji dani
ili smo to bolji bili mi
nekad smo se bratimili po pogledu
sluteći da isto sanjamo
i Bogu je prosto bilo
krstimo l’ se ili klanjamo
Autor
Hajro Šabanadžović
“Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:
A kto je ta sta je ta da prostis
Gdje li je ta
Odakle je
Kuda je ta
Bosna
Rekti
A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:
Bosna da prostis jedna zemlja imade
I posna i bosa da prostis
I hladna i gladna
I k tomu jos
Da prostis
Prkosna
Od
Sna”
Modra rijeka
Mak Dizdar
Nikto ne zna gdje je ona
Malo znamo al je znano
Iza gore iza dola
Iza sedam iza osam
I još huđe i još luđe
Preko gorkih preko mornih
Preko gloga preko drače
Preko žege preko stege
Preko slutnje preko sumnje
Iza devet iza deset
Tamo dolje ispod zemlje
I onamo ispod neba
I još dublje i još jače
Iza šutnje iza tmače
Gdje pijetlovi ne pjevaju
Gdje se ne zna za glas roga
I još huđe i još luđe
Iza uma iza boga
Ima jedna modra rijeka
Široka je duboka je
Sto godina široka je
Tisuć ljeta duboka jest
O duljini i ne sanjaj
Tma i tmuša neprebolna
Ima jedna modra rijeka
Ima jedna modra rijeka
Valja nama preko rijeke
Indexi na muzičkom zapisu nisu Indexi koji su 1978. iznjedrili remek djelo Modra rijeka.
Na slici du Indexi iz 1974. god. Slijeva na desno stoje: Enco Lesić,Fadil Redžić,Davorin Popović,Slobodan A. Kovačević i Milić Vukašinović.
Sedam veličanstvenih Muzičke akademije zvane : Indexi Mali prinčevi Bijelih dvora, a to vam je Sarajevo, Grad čednosti.
Postavu Indexa, koja nam obradila i odsvirala poeziju vanvremensku poeziju Mak Dizdara, je činila grupa odabranih maestra:
-Slobodan A. Kovačević ,solo i akustična gitara, kompozitor i aranžer 6 numera: Modra rijeka*,Brod, More,Pustinja*,More II i Modra rijeka II* Numere označene zvijezdicima Bodo je aranžirao uz pomoć Ranka Rihtmana.
-Fadil Redžić bas gitara,muzika i aranžman numera Blago i Slovo o čovjeku,
-Davorin Popović vokal
-Đorđe Kisić udaraljke i bubnjevi
-Nenad Jurin sintisajzer
-Ranko Rihtman stalni pridruženi član klavir,koaranžer Bodinih pjesama označenih zvjezdicama
– Tihomir Pop Asanović orgulje,gost
-Fabijan Šovagović recitali, gost
Hvala im na Modroj rijeci.
BAJKA SREBRENA
**
Čitaj počinjući Imenom
svoga Gospodara koji je sve stvorio. “*
Oh, moj Gospodaru
Svaki Tvoj dan je stvoren za rađanje.
Svaki Tvoj dan je savršen za življenje.
Svaki Tvoj dan je divan za umiranje.
Svaki Tvoj dan je prelijep za pjevanje.
O Tebi Bože Jedini.
O Bosni zemlji Tvoje Milosti.
O Sarajevu Tvome Gradu čednosti.
O Modroj rijeci bisernoj
O Gradu srebrenom Tvojem
O nama
O ljubavi
O oprostu
J o j samo treba da krene
ova blagorodna bajka
Oh , my Lord
Oh , my Lord
**
Bajka srebrena
I Dio
**
U ovom – od svih ratova
najhrišćanskijem
Majko Srerbrenička
Sestro Sreberna
Bosna
zemlja Božije milosti
klana je
četrdeset mjeseci
dan za danom
bez prestanka
Zemlja ista
imena ista
četrdeset godina poslije
istorija se ponavlja
protagonisti ko’ drugi ali nisu
samo dvije generacije
i šest vijekova mlađi su
U zemlji srebrom optočenoj
U Zemlji Božje Milosti
Na brdovitom balkanu
deset i pol hiljada
djece-žena-ljudi
zvjerski je mučeno
pa onda ubijeno
u
jednom jedinom
najkrvavijem
od svih
monstruma danu
O Majčice draga
Majko Srebrenička
vodili su sela u potocima
sve odreda
žene – djecu – muškarce
Oj, Sejice mila
Sestro Srebrena
vodili su sela u žicama
žene- djecu – muškarce
ne ostaviše nikoga
Bijaše – nas deset i po hiljada
pod suncem
sleđenim
dođoše neki od srbalja –
ostavština homo primogeniusa
kanibalisa
oni’ sa vjekovnim ludilom
oni sa šest vjekova
tam – tam'a gusala
i kukavičluka
sa kosovskih ravnica
što prizivaju duhove mrtvih
dođoše srpske zvijeri
neljudi
Oj, Majčice draga
Majko Srebrenička
Sunce sleđeno –
kuda sa svojim hiljadama
Oj , Sejice mila
Sestro Srebrena
Sunce sleđeno
kuda sa svjim hiljadama
Ostade – nas devet i po hiljada
po putevima
krvavim
u žice vezanih
dođoše neki od srbalja–
ostavština homo primogenisa
kanibalisa
oni’ sa vjekovnim ludilom
oni’ sa šest vijekova
tam-tam'a gusala
i bijede
dođoše srpske zvijeri
neljudi
Oj ,Majčice draga
Majko Srebrenička
Putevi krvavi
Kuda sa svojim hiljadama
Oj ,Sejice mila
Sestro Srebrena
livade krvave
kuda sa svojim hiljadama
0stade – nas 0sam i po hiljada
po gorama
zelenim
dođoše neki od srbalja
ostavština homo primogenius
kanibalisa
oni’ sa vjekovnim ludilom
oni’ sa šest vijekova
tam-tam'a gusala
i jada
dođoše srbi sa kandžama
neljudi
Oj, Majčice draga
Majko srebrenička
Gore zelene
kuda sa svojim hiljadama?
Oj , Sejice mila
Sestro Srebrena
Gore zelene
kuda sa svojim hiljadama
Ostade – nas sedam i po hiljada
po poljima
Zlaćanim
dođoše neki od srbalja-
ostavština homo primogenius
kanibalisa
oni'sa vjekovnim ludilom
oni’ sa šest vijekova
tam-tam'a gusala
i čemera
dođoše srbi sa rogovima
neljudi
Oj, Majčice draga
Majko Srebrenička
Polja zlaćana
kuda sa svojim hiljadama
Oj Sejice mila
Sestro srebrena
Polja zlaćana
kuda sa svojim hiljadama
Ostade – nas šest i po hiljada
na tratinama
rosnim
dođoše neki od srbalja-
0stavština homo primogenius
kanibalisa
oni’ sa vjekovnim ludilom
oni’ sa šest vijekova
tam-tam'a gusala
i čemera
dođoše srbi sa kamama
neljudi
Oj, Majčice draga
Majko Srebrenička
Tratine rosne krvave
kuda sa svojim hiljadama
Oj Sejice mila
Sejo Srebrena
Tratine rosne krvave
kuda sa svojim iljadama
ostade – nas pet i po i hiljada
po njivama
plodnim krvlju uzoranim
dođoše neki od srbalja-
ostavština homo primogeniusa
kanibalisa
oni’ sa sa vjekovnim ludilom
oni’ sa šest vijekova
tam-tam'a gusala
i ropstva
dođoše srbi sa sjekirama drvosječkim
neljudi
Oj,Majko draga
Majko Srebrenička
Polja plodna krvlju uzorana
kuda sa svojim hiljadama
Oj, Sejo mila
Sestro srebrena
Polja plodna krvlju uzorana
kuda sa svojim hiljadama
ostade – nas četiri i po hiljade
pod nebom
plavim žalosnim
dođoše neki od srbalja
ostavština homo primogeniusa
kanibalisa
oni'sa vjekovnim ludilom
oni sa šest vjekova
tam-tam'a gusala
i vukoderina
dođoše srbi sa žicama bodljikavim
neljudi
Oj, Majčice draga
Majko Srebrenička
Nebo plavo žalosno
kuda sa svojim hiljadama
Oj, Sejice mila
Sestro srebrena
Nebo plavo žalosno
kuda sa svojim hiljadama
Ostade – nas tri i pol hiljade
Kraj potoka
Bistra krvava
dođoše neki od srbalja
ostavština homo primogeniusa
kanibalisa
oni’ sa vjekovnim ludilom
oni’ sa šest vijekova
tam-tam'a gusala
i sluganstva
dođoše srbi sa žicom bodljikavom
neljudi
Oj, Majčice draga
Majko srebrenička
Potoci bistri krvavi
Kuda sa svojim hiljadama
Oj , Sejico mila
Sestro srebrena
Nebo bistro krvavo
kuda sa svojim hiljadama
0stade – nas dvije i pol hiljade
na polju ljiljana bijelih
krvlju orošenih
dođoše neki od srbalja
ostavština homo primogenius
kanibalisa
oni’ sa vjekovnim ludilom
oni'sa šest vijekova
tam-tam'a gusala
i mržnje
dođoše srbi sa tri prsta u ime krsta
neljudi
Oj, Majčice draga
Majko srebrenička
ljiljani bijeli krvlju orošeni
kuda će te sa svojim hiljadama
Oj , Sejo mila
Sestro srebrenička
ljiljani bijeli krvlju orošeni
kuda će te sa svojim hiljadama
ostade nas još hiljadu i petsto
žena i djece
kraj izvora
krvlju okupanih
dođoše neki od srbalja-
ostavština homo primogenius
kanibalisa
oni’ sa vjekovnim ludilom
oni'sa šest vijekova
tam-tam'a gusala
i bijede
dođoše srbi sa testerama čeličnim
neljudi
Oj , majčice draga
Majko srebrenička
o izvori krvlju okupani
kuda ćete sa svojom hiljadama
Oj Sejice mila
Sestro srebrena
o izvori krvlju okupani
kuda ćete sa svojom hiljadama
Ostade petsto djece – Majčice draga !
Pet stotina nevine djece – Sejica mila!
Na mirisnim đulama – Majčice voljena!
Na djevičanskim ljubičicama – Sestrice voljena!
Dođoše neki od srbalja-
Ostavština homo primageniusa
kanibalisa
oni’ sa vjekovnim ludilom
oni'sa šest vijekova
tam-tam'a gusala
i zlobe
dođoše oni’ – neljudi
zakrvavljeni srbi od serbalja
dođoše zvijeri sa lomačama
dođoše sa kamama
i
poklaše djecu nevinu
djecu blaženu čistog srca
Aj,Majčice mila
Majko Srebrenička
Aj , Sejice mila
Sestro Srebrena
Đule mirisne
Ljubičice djevičanske
Kuda sa svojim dječicom nevinom?
Kuda sa djecom blaženom čistog srca?
Svo to vrijeme sunce se bolno kretalo
Zatim se pojavio rasplakani mjesec
Zatim su zvijezdice izbezumljene plutale
Zatim se mjesec sakrio
Zatim je Sunce jaukalo
Zatim su se zvijezde izbezumljene vrištale
a oni neljudi
zakrvavljeni srbi od serbalja
zvijeri sa lomačama
monstrumi sa kamama
zakrvavljeni srbi od serbalja
dođoše zvijeri sa lomačama
dođoše sa kamama
u ime krsta sa tri prsta
su klali klali klali
klali klali, klali
bez prestanka
Oj , Majčice draga
Majko Srebrenička
O Sejice mila
Sestro srebrena
svijet pretvoren u noć
nebo dolina suza
oblaci zid plača
vaseljana oaza boli
Pod suncem sleđenim
Na putevima krvavim
Po gorama zelenim
Po poljima zlaćanim
Na tratinama rosnim
Na oranicama plodnim
Pod nebom plavim
Kraj potoka bistrih
Na poljima
Ljiljana bijelih
Đula mirisnih
djevićanskih ljubičica
neutješnih
ne osta više niko
– Majčice draga
sve ih nestadoše
– Sejijce mila
sve do jednog nestadoše
Zverinje ih pokla
Ko bijesni vukovi
– krv
usred ljudskog zbijega
– im popi
Ništa ne osta
– Majčice draga
Niko ne osta
–Sejice mila
Samo praznina
Bol – tišina
Muk – tuga
I prokletstvo
Veliko – najveće
Božije – vječno
Za vjeke vjekova
Kraj I dijela
Bajka srebrena
*
11.jula 1995. Vaseljana je zanijemila i zaledila se. Okrenula se jedinstvenoj Plavoj planeti i svojim dahom okovala je ledom.
Led se uranjao u uzburkane vode iskonske rijeke Stiks , odvajajući je od užarene,vatrene rijeke Flegeton.
Bježeći od Flegetona Stiks se stapa sa Aherontom. Postadoše uzburkani Ocean. Flegije i Haron ,veslači brodice koja prenosi seni mrtvih u napokon, ujedinjenim rijekama , odlučiše da se smiluju Zemlji i da je prevedu u vječno boravište Had.
Plavet i svjetlost. Bjelina i nevinost. Beskraj i vječnost. Duboko usječeni visovi i doline bola i tuga, stapaju se u Ocean Bajka sreberena. Sve je iskon. I nijemo svjedočanstvo Božijoj Milosti i ljubavi.
Gospode Milostivi hvala Ti . Oprosti nam grijehe naše.
Na samoj ivici bezdana , gdje rijeke poniru u svijet mrtvih ,glas Ja jesam, Moćnog i Mudrog zaustavi brodicu:
-Zemlju sam stvorio radi ljudi.Nije joj vakat sada.Zbog dobrih iskrenih , predanih ljudi, radi nevino ubijenih , neka Plava planeta živi do dana određenog , kojeg samo Ja znam. Blažene čistog srca , predane iskonu mom, ću primiti u svoje dvore. A ostali,nečisti i zli ,ogrezli u mržnji i zlu , za kaznu nek vijeke vjekova žive i strahuju na ivici vatre i leda , patnje i boli. Anđeli, nebo i zemlja su svjedoci Moje riječi.Amin!
Neba i oceani Vaseljane slave čudesnu djecu ubijana su samo zato što su iskreno vjerovali Boga Jedinog.
I otad se Zemlja talasa i strahuje. Na obalama Kokitusa kleči pred prestoljem svoga Gospodara, nadajući se Milosti Boga Ljubavi .
Rastrzana hridinama zla, boli, mržnje,vatre, leda, smrti ,jecaja i jadikovanja, Plava planeta oprost za zlo neljudi i bešćutnog svijeta – nanešenom Srebrenici i Bosni zemlji Božije milosti , danonoćno moli.
Umor iza rešetaka
Snovi o ženi
Zviježđe i raskoš
Sanjao sam more plavetno
more Jadransko
lagani vjetrić pirkao
talasiće stvarao
sve se nježilo od bjeline
pomislih to je moj život
moja duša
u kojoj ljube spava
odjednom sve se zacrni
diže se talas strašni
mrak
svuda tama
neko me nasred mora gurnu
u hladni bezdan bućnu
umoran sam ti mila
ni sviće nemam
tapkam u tmini
i čekam ruku
da mi je pružiš
talasi me lome
vali ječe
i dok tonem
čujem nestašni smijeh
oće oće
neće neće
neće neće
oće oće
mora oće
ženo čudesna
šapuće zviježđe
Bosno moja, mila, divna
lijepa, gizdava, haj
u tebi je Sarajevo
puno sevdaha
U tebi su gore mnoge
Gore visoke
i studene izvor vode
Bosne ponosne
Bosno moja, mila, divna
lijepa, gizdava
u tebi je Banja Luka
uzdah momaka