Siva veza slijepih časova
opkoljava nas i lovi,
kao talasi, kao oblaci,
zlokobni, teški,
kao tuge,
kojom nas darivaju.
Gdje smo?
Šta hoće ove tuge?
Zašto nam se primiču,
i kuda vode…
Uvijek iste,
na isti način.
Nagost im tolika
da to više i nije.
Nenajavljeno i nenadano
na lice, i na stud,
koji ništa ne nudi,
i ništa ne čeka.
Ne ubijamo ih,
niti nas ubijaju!
Samo rastu, bez stanke,
u ne znano šta,
bez ičeg u šta bi zurile,
i slijepe…