Malena moja,
sinoć sam imao osjećaj da se dobro zabavljaš.
Bio je blagi dan , orošen ljubavlju i milošću Božijom.
Vidim ti osmjeh čaroban, u njemu bih dušu svoju mogao kupati.
Bilo mi je veoma drago uroniti u te oči boje ljubavi.
Moram sam iskoristiti tvoje raspoloženje,
da od tebe saznam ponešto o nama.
Poslije kada si morala naglo otići,
da bi mi se sa ljepotom na usnama mogla vratiti,
palo mi je na pamet da se nastavim šaliti sa tobom, kao da si tu.
Pa sam zamišljao :
Gledaš me kao dijete jednim okom ,
a prelijepa si.
Uvijek neke kamenćiće u moje misli bacaš,
a prelijepa si u čednosti svojoj.
I kad apomsilim da me voliš,
ti mi iskreno, djetinje pokažeš jezik,
ja ozbiljni jarac se moram nasmijati
i pokloniti lizalo tvojoj savršenoj ljepoti.
I nekako mi sve liči na Mjesečevui bajku.
Kojoj pružih Ruku ljubavi,
da me pomiluje Pijete u oblacima,
koje biva mojom Bijelom damom,
zarobljena Mostom i izmaglicom,
ispod ljubavno Proljetnog vodopada
