Srijeda je 15.Januar .20235godine. Još samo 350 dana do kraja godine. Sekunda posla.
Ako niste shvatili danas je petnaesti dan ovog ljeta.
Čudno, dumamo mi , dani ko neke bivše babe , samo riknjavaju, a godina ni habera. Kao da nemajuosjećaj za zlatno lišće koje ugađa bojama.
Valjda misle tu ni zlatne kašike i zlatne vreće sa narodskim nakitom ne pomažu.
Ne znamo da li je godina upoznata sa činjenicom da su zlatne kašike i vreće sa zlatom garant viza za pržun. To je vrlo smrtonosna i vrlo vrela činjenična kombinacija.
Nikad dosta zlata , a opomene ne pomažu. Javlja se za otimačinu bliža i dalja familija, poslušnici da razgrabe resto zlatnih mrvica, ne hajući na preporuke očeva :
-Ni blizu zlata, djelite ga narodu, siročadima i potrebitima , inače zaglavinjaste u ovoj užasnoj vrelini kao mi.
Koji su to očevi. Oni isti koji su razgradili majku nam Jugoslaviju i pokušali dohakati Bosni , Zemlji Božijoj milosti.
Da ih lakše raspoznate daćemo vam, orjentire.
Jedan se upucao otrovom na doživotnoj robiji za genocidne radnje.
Drugog , oblokanog salvetaša pritislo zlo i povuklo ga sa sobom.
Trećem nisu pomogle ni vreće sa narodskim zlatom njegove hanume.
Što bi poete rekli:
-Zlatili se vi ili ne zlatili, pržun vas čeka.
U prevodu :
-Đematila, vlastodržačke familije ,porodice i oci i majke i djeca nijetom se pržunat trebaju.