Bleki – Lomiš stakla snova mojih

 

potraži me

nikad ne bježim

biću tu

u galeriji

što

uvijek slikama

sniva

tvoj djetinji lik

svilene prstiće

a gradeći je

stakla lome

iza kojih

snove moje

nevinije od kristala

tražiš

a bježiš

kada svi do jednog

kroz krv ručica tvojih

u kojima moje srce

drhtulji

nevinosti tvojoj vode

Bookmark the permalink.

Komentariši