Jednog snenog poslijepodneva
doleprša anđeo .
Tepah joj:
Mila djevojčice.
Ona se ljutila.
Meni je to bilo vrlo zavodljivo.
Mirisalo je na grijeh.
I neposluh.
U vatri svoje nevinosti
bila je prelijepa.
A ja voilim ljepotu.
Ne znam da li to ima veze
s tim što volim ženu
nebesku milosnicu.
Kada se prestala ljutiti
znao sam da se zaljubila
više je nisam zvao Mila jevojčice.
Postala je Dama,
šta god mu to značilo.
Nije da mi se nimalo nije sviđalo
to njeno novo ime
Samo, bilo je falično
Nedovoljno da opiše njeno ozračje
samo njoj svojstveno
blještavo od nekih novih
tek otkrivenih velova.
Mistična , raskošna, cvijetna
a razigrana ,tajanstvena, puna nježnosti
uz to dobrota i ljubav
Nadasve čedna
U potrazi za snovima…
Uvijek je odisala jednom uzvišenom bjelinom
nalik na svjetlost anđela.
Prozvah je Bijela dama.
I takva , nedodirljiva
u čednosti i milini svojoj
ostaće Mila Djevojčica
u mome srcu
za čitav život.