Odi mila samo odi
odi i gledaj
ne trebaš daleko
do stranog svijeta odit
među nama
nerazumni rovare
odi ljubavi zaviri u svijet
nježnih i krhkih ljudi
odi do gladnih ljubavi
i ruke prijatelja
reci mi šta si vidjela
odila sam mili
vrtešku gledala
odila sam ljubavi
nemoćni i lijepi
vidjela sam
dobrota sušta
prvi sa vrteške padaju
odila sam mili
licemjerne gledala
kako se smiju
dušama posrnulim i bolnim
jadu se rugaju
na parčiće čereče
odila sam mili
gledala sam
srce me zaboljelo
umišljeni
kamenjem se bacaju
odila sam mili
ja Tišina i sni
tužna bila
kako kao slijepci
nerazmni hodaju
duša mi mili ranjena
na ruku koja se pruža
milost traži
niko da je primi
utjehu da
odila sam mili
pepelom se krila
nerazumni riječi teške bacaju
i ne boje se
kam i riječ da ne dođu
Milostivom
da ga ne rastuže
a On sve vidi zna
ža mi mila
što poslah te da odiš
da jad i čemer kupiš
sve nešto mislim
biće ga manje
Gospod moj
Milostivi
mila neukim će da oprosti
nemoj više odit tamo
pruži mi ruku
bol svoj mi duši ulij
meni je lako
Tišinu i sne
sam
bolom sviko
do nestanka svog