A sigurno već znate da većina insana nisu insani.
Već mulci.
Ne poštuju i ne obazire se na nježnost i krhkost proljeća i ljepotu đardina.
Mi se raznježili , ko Maksumče u polju djevičanskih ljubičica.
We are zabezeknuti i opčinjeni ne m'remo maknuti.
A moramo.
Naružiće nas i reći:
-Sanjajte i volite kada vam drugi plate za to. Mi samo uvodnik plaćamo.
Neuki prepisivači!
Ne znaju da nam niko snove i ljubav ne može ni platiti, ni oduzeti.
Osim one koje volimo i sanjamo.
A Ona / One , to krhka bića, ta uzvišena ljepota to nikad ne želi učiniti.
I ne stignu sve da hoće!
Mi konjine uvijek nešto zabrljamo i poslije samo kukamo i pizdimo.
Izvinite .
Najusrdnije molimo .
Potkrala nam se jedna ne baš dobra riječ. Ali nemamo bolje.
Oprostite.
Nećemo više ružnih riječi.
Obećavamo.
Zamalo postadosmo mulci kojima je u ustima uvijek neka prostota.
A nama nije, već uglavnom smjerna ljepota.
Volimo blagu , krhku, uzbibanu … riječ . Dakako.
Mulcima zadriglih u verba obscene , u inat.