Vesna Parun – Vrata ruža

 

 

I ptice, kad dođe jesen

Prošaput ću zbogom

Njemim trskama na sprudu

 

I stabla ukrste grane

Nad šutljivom rijekom

Sluteć’ rastanak od ljeta

 

A on je bez riječi otvorio vrata

Samo pogledao nebo

Mene ostavio samu

 

I ne znam da li u žurbi

Ugasio nije staru svijetiljku uz prozor

I leži na prašnom logu

I lažljivo grli neku drugu mladu ženu

 

O, ti, što imaš ruke nježnije od mojih

Ako živi s tobom, budi nježna njegovom snu

Budi nježna

 

O, ti, što imaš ruke nježnije od mojih

Ako živi s tobom, budi nježna njegovom snu

Budi nježna

 

 

 


											
Bookmark the permalink.

Komentariši