Lijepo je ispraćati ljude
malo je sjetno
ponkad tužno
ali oni se jednog dana vraćaju
ili mogu vratiti
šta sa ljudima
koji nemaju koga ispratiti
koji nisu imali prilike da nekog isprate
jer te su samo nestali
a ih nisu pitali
šta sa ljudima
koji su voljene ispratili
davno još
u svili i mahagoniju
i ledom u grudima
šta sa ljudima
koji su jedno dijete dali spaliti
samo da nemaju otići na grob
jer bole djetinje četiri godine
i još više one neizigrane
ne vozim auto
ne treba mi
pješke mogu stići do svakog groba
a svaki od njih je dušu grada
ne oni koji ga napuštaju