“Malo vi znate o ljudskoj duši.
Znanje o njoj je u Boga Jedinog.”
*
Uz Božju ljubav, milost i pomoć,u sjećanju mojih predaka , nevinošću djetinje duše, u bojama tražim refleksije mojih snova i emocija , pokušavajući da otkrijem djeliće tananih tkanja o duši.
Nastojeći da ubodem koji valer , titraje duše najčešće osjetim i prepoznam u pogledu djeteta i žene. Ponekad i životinje.Ljubav , milost i neizmjernu nervinost koju vidim u tim prelijepim čednim očima , punim ljubavi i milosti pokušavam da prenesem na platno.
Vremenom , naučio sam da svijet oko sebe posmatram očima radoznalog djeteta , koje skuplja ljepotu impresije doživljenog i viđenog . Protok kalendara te ljepote asimilira , dodajući ima patinu emocija i plemenitosti.
A onda , nenadano poteče bujica ekspresija , koje poslušne, a razigrane boje, iz denotativne postavke pretakaju u nježne , prozračne i koloritne konotativne kompozicije . Tada svako platno postaje nadrealni svjedok stanja duše u datom vaktu.
Bože Milostivi , molim te ne dozvoli da i jednog momenta zaboravim da ti se zahvaljujem na blagodatima koje me darivaš.
Neću da sudim kakav dojam ostavljaju moje boje na posmatrača.Ipak je to stvar njihovih ličnih opservacija.
Ali kao svaki subjektivitet , nadam se da će moje mazalačke osobenosti , kod eventualnog posmatrača, bar malo pospješiti uzajamnu, sulkus vetrerbralnu , konspirativnu korespodenciju srca i mozga.