Brodica plovi lagano
Vjetar se zapleo u jedrima
Orkan se diže iznenada
Molitva odi Bogu Jedinom
a misli lete tebi
o jedina
Brodica plovi lagano
Vjetar se zapleo u jedrima
Orkan se diže iznenada
Molitva odi Bogu Jedinom
a misli lete tebi
o jedina
Odletjela si, pobjegla
kao golubica
i nestala si, tamo, prema istoku.
No ostala su mjesta koja te vidješe
i časovi naših susreta.
Pusti časovi,
mjesta, koja su za mene postala groblje
na kojem stražarim.
Raduj se, iako stradanja beskrajnog će biti,
U polju Zodijaka – zvezda će večito biti:
Cigla, što od praha tvog napravljena će biti –
U zidine tvrđava tuđih – ugrađena će biti!
o pjesniče, nastoj da sve sačuvaš
pa i ono najneznatnije
što se od prolaznosti spasiti može –
vizije onih tvojih ljubavi!
potajno ih upleti u riječi svoje.
pjesniče, nastoj da sačuvaš,
kad se u tvome razbude duhu
po noći il` u blistavo podne.
jubavi mojoj
ženi sa suncem u očima
poklanjam
životna radovanja
nježni plamen ljubavi
i još nježnije
snove
na otoku sreće
o kome sanja
oblacima zamagljena
naša kućica u cvijeću