Neka nova sjećanja
zimi se jave
grad je vrlo daleko
rekoše hladno obzorje
a nije
žene su vrele
ugrijaće
dobrotom
Neka nova sjećanja
zimi se jave
grad je vrlo daleko
rekoše hladno obzorje
a nije
žene su vrele
ugrijaće
dobrotom
Boja plava i breskvinog cveta,
ljubičica i crveno vino.
Tako je cvetala,
tako je plamtela
vaša vatra u meni!
Kasno se vraćam u svoj dom
i dugo kraj prozora bludim,
osećam da san mi dolazi
a moje srce strepi.
Strepi od obilja i života.
Treperi duša u meni.
Kome da je poklonim?
Tebi, najdraža moja.
Забыто!
Забыто!
И нам не надо вспоминать,
Что прожито – забыто
Я всё что можно отдала
И в душу дверь закрыта
Я крылья обожгла,
Но улететь сумею
Прости за то, что я была
И что тобой болею
Свела меня судьба с тобой
Она и разлучила
И где то на окраине земли
Как в сказке было
Я не жалею ни о чём
И ни о чём не плачу
Я брошу в море синее
Колечко на удачу
на на на на на на на на на
Забыто!
Так словно было не со мной
От боли всё забыто
Из сердца вырвано тобой
Слезой моей умыто
Но я любила, как люблю
Иначе не умею
И возвращаясь к алтарю
Обманываясь верю…
Zaboravljeno
Zaboravljam!
I ne mogu nade da se sjetim
One što živi – zaboravljena
Dala sam sve što se moglo
I vrata duše su zatvorena
Spalila sam krila
Ali mogu da letim
Oprosti mi što sam učinila
Da boluješ
Sudbina me je dovela do tebe
Razdvojila se
I negde na kraju zemlje
Kao u bajci je bilo
Ne žalim ništa
I ne plačam ni za čim
Baciću u plavo more
Prsten za sreću
Zaboravljam!
Nije bilo po mome
Od bolova je sve zaboravljeno
Izbačena iz tvog srca
Moje suze isplakane
Ali voljela sam kako te volim
Ne mogu drugačije
I vraćajući se oltaru
Još uvijek vjerujem …
Šta sam? Ko sam? Ja sam samo sanjar,
Čiji pogled gasne u magli i memli,
Živio sam usput, kao sve da sanjam,
Kao mnogi drugi ljudi na ovoj zemlji.
I tebe sad po navici ljubim, dijete,
Zato što sam ljubio mnoge , boleći,
Zato uzgred, ko što palim cigarete,
Govorim i šapćem zaljubljene riječi.
„Uvijek” i „ljubljena” i „upamtiću”,
A u duši stalno ista pustoš zrači;
Ako dirneš strasti u čovjekovom biću,
Istinu, bez sumnje, nikad nećeš naći.
Zato moja duša ne zna šta je jeza
Odbijena želja, neshvaćene tuge.
Ti si, moja gipka, leprtšava breza,
Stvorena za mene i za mnoge druge.
Ali, ako tražeć neku srodnu dušu,
Vezan protiv želje, utonem u sjeti,
Nikad neću da te ljubomorom gušim,
Nikad neću tebe ružiti ni kleti.
Šta sam? Ko sam? Ja sam samo sanjar,
Čiji pogled gasne u magli i memli,
I volim te usput, kao sve da sanjam,
Kao mnoge druge ljude na ovoj zemlji.
Ali, ako tražeć neku srodnu dušu,
Vezan protiv želje, utonem u sjeti,
Nikad neću da te ljubomorom gušim,
Nikad neću tebe ružitii ni kleti.
Šta sam? Ko sam? Ja sam samo sanjar,
Čiji pogled gasne u magli i memli,
I volim te usput, kao sve da sanjam,
Kao mnoge druge ljude na ovoj zemlji.
pB
Danas mi ništa ne ide od ruke
pero moje se sakrilo
ispod crnog jastuka
tuguje
njegovi drugari su tužni
njih nema ko da drži
u meni bol
duša plače okačena
na raspeću
u ovom snenom proljeću
praznog hoda
muha bez glave
bez suza kam kamena
svake sekunde reže
ko mengela se steže
oko dana smrtnijeh
mnogo su blaženih
grlica mojijeh
zli ljudi nestali
ja bih samo
da ih dotaknem
Oče moj
oprosti meni neutješnom