Često vidim tvoje oči
pune suza radi nas,
ja sam mnoge tužne noći
tvoj u tami čula glas.
Majko, nemoj plakati
kada sutra budeš sama,
opet dugi rastanak
stoji sad pred nama.
Majko, nemoj plakati
jer to tako teško boli,
jednog dana doći ću
natrag u naš dom.
Svu ljepotu ovog svijeta
ja bih tebi dala sad,
no u jesen tvog života
malo dana bit će tad.
U magli započinje svetska smutnja,
po zemlji, u mraku, drveće – luta,
to u vidu grozdova beži vino sveže,
to zvezde iz kuće u kuću beže,
to reke počinju da teku ka izvorima!
Htela bih da zaspim na tvojim grudima.
Danas je 27.februar / veljača 2026. računate po Ješui Hanocriju . Odnos potrošenih i neizvjesnih dana je 58/307.
Sreća da je Petak , inače bi teoretiačari baksuzluka nešto novo smislili.
Obično , srijedom ili četvrtkom ,vrane im piju ono malo mozga što imaju.
Eto prije dvije milje godina skontali da čo'jk može vaskrnusti.
I od tada počeli godine isponove brojati.
Ako kojim naopakim slučajem neko od nas u subotu rikne,
pa u nedelju vaskrsne ,hoće li po njemu neki pijani konzilij ,
nakon 300 , sa kusurom od 30 godina skontati brojanje vremena u novim , što bi u mahali rekli – taze godinama?
Pošto ne vjerujemo ni jednom konziliju ( osim mahalskom ) , jer oni uvijek postanu vođe zlih hordi, za sada ćemo se primirti i odustati od riknjave.
Nek’ teoretičari zavjere gledaju svoga posla, nas ostave na miru
a novo vaskrnuće nek traže kod bludnice sa sedam brežuljaka.
Što bi poete rekle :
-Vatikanu slagat i genocid naručiti , ko gladnom se panje dokopat.
U prevodu .
– Mante usjrsnuća , dajte hljeba , mere i kolača i sladoleda i igara.
Ha, valja ova , narode!
Ah , to je samo još jedna potencijalno smiješna i jadna tribadija .
Dušanka Majkić!
Užas od žene.
Tu baš i ne mislimo na fizičku ljepotu.
Ali ipak , Nebo uvijek na neki način žigoše abortuse ljudskosti.
Učili nas sa ženom uvijek sa ljubavlju , nježno i gospodski.
Žao nam , ali dotična svoju ženstvenost ničim izazvana permanentno denuncira u javnosti .Molimo vas , nemojte nam zamjeriti , ali ko smo mi da sumnjamo u njenu procjenu o sebi i lični đubretarski odabir .
I sada nam jasn0 zašto ona narodna :
Izjutra mrzi sebe , a poslije čitav svijet!
Autor
Hajro Šabanadžović
Djeca čednosti Zbrkani snovi
Vrisak Razigranost
Nebo je promijenilo boju Tišina samuje
Autor
Hajro Šabanadžović
Orlovski visovi Ona budna sanja
Naše nebo Svjetlosti
Sunčano dvorište Proljetna igra
Autor
Hajro Šabanadžović
Detalji Afroditin brežuljak
Lukavica sa dva lica Njen ponos
Pogledi u požar Osvježenje
Autor
Hajro Šabanadžović
Ljeto sa okusom proljeća
Svijet iluzija
Vjesnici zime
Cvijetna tananost
Blagost predvečerja
Razboljeh se od ljepote tvojih đardina
s je ljubavlju tvoje rosne grudi obasjao
a ja berlavi
lagani sanak usnio
a razuzdane poplave
goroko more slave
O, nekad moje, drage ruke,
toliko divne i malene,
poslije zablude nesmiljene
i svih bezdušja i sve muke,
poslije svih luka i gradova,
i pokrajina i zemalja,
otmjene ko u kakva kralja,
o drage ruke mojih snova.
Ruke u snu, na mojoj duši,
znadem li što ste izvoljele
u doba podle buke vrele
reći toj duši što se ruši?
Zar lažu moje slutnje čedne,
pune duhovnog srodnog stanja
i materinskog pomaganja,
ljubavi prisne, nepregledne?
O patnjo dobra, grižnjo naša,
sni blagi, ruke posvećene,
o ruke drage i čašćene,
pružite kretnju koja prašta!
Kad ne bude mene
Princ mali
miris žutih dunja
Sanjam
Grada čednosti
pružam ruke
Zemlji Bojžje milosti
Love Love Love
Modre rijeke
i pad je let
nerazumni bivaju
obala pusta i plima
vrište i proklinju
da sam ja netko
zlo se sprema
negdje na kraju u zatišju
niko ne vidi
Džek trbosjeci znani
i ostalo zlo veliko
manijaci
opet spremaju
dan i noć
Kameni spavači
pet prstiju
kamenih cvjetova
ponizno
Nebo dozivaju
ponovo
valja nama preko rijeke
i krvave Drine