Lijepe riječi nikad nije kasno zapisati.
Mitropolit Mihajlo je poglavar Crnogorske pravoslavne crkve. Tu crkvu, srpska pravoslavna crkva ne priznaje. I ne samo to, svako malo kidišu na poglavara; linčom i drvosječkom sjekirom mu se prijeti.
Srbaljska crkva mnogo toga ne priznaje:
-Da su Turci pobijedili na Kosovu 1389. Godine
-da su srbalji šest vijekova bili robovi svojim plemićima
-da su srbalji šest vijekova bili stranjski robovi
-da su klali sve koji se ne mole na tri prsta od 1878. Godine ( po nekim izvorima i pole vijeka prije) do današnjih dana
-da Crna Gora nije Srbija
-da su tokom klanja imali glavnu ulogu u genocidu
-da je počinjen genocid u Srebrenici i Bosni
-da je Kosovo članica UN
-da Kosovo nije srpsko
Guslarske mitomanske kučke bili , to i ostali.
E sada im ljudina Mihajlo svako malo ukaže na njihove zablude i ne priznavanje očitih i poznatih stvari.
Čovjek iskren i pravdoljubiv. Zalaže se za Crnu Goru u kojoj će Crnogorska pravoslavna ,Srpska pravoslavna crkva, Islamska, Katolička i Jevrejska religija biti ravnopravne u slobodnoj i savremenoj Crnoj Gori.
Normalno je da se kosmopolit ,a mitropolit crnogorski zgražava na neka dešavanja tokom rasprava o religijskim odnosima:
„-To što se desilo bio je pravi užas koji se ne može opisati. Pjevale su se razne nacionalističke pjesme, uzvikivale se parole da je Crna Gora Srbija i srpsko leglo. To su naopako vaspitani ljudi.Kao da su htjeli obnoviti Srebrenicu, Pale, Vukovar ili Dubrovnik. Ili događaje iz Crne Gore iz 1918. godine. Isti zločin kao u Srebrenici samo u manjim brojkama. ( Cifre nam se debelo ne slažu,ali nećemo kvariti ugođaj Op.a.)
-Oni ( srbi /op.a.) žele da sve ostane kako je sada. Da sve zemljište, manastiri i objekti ostanu unjihovom vlasništvo. Neće da priznaju postojanje Crnogorske pravoslavne crkve, kao ni državu Crnu Goru.
-Aspiracije postoje. Ne samo prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi nego i prema Islamu. Znate li da je srpski Amfilofije ovdje islam nazvao lažnom vjerom. Zamislite to. A aleksandruijski patrijarh je rekao da je islam vjera u Velikog Boga. I to se u Crnoj Gori poštuje. Postoje tri velike vjere. Allah je u islamu što je nama Bog. Abraham, Avram ili Ibrahim. To je, znači isto, samo drugačije zovemo.
-To ne čudi. Vi znate da je srbima Dobrica Ćosić otac nacije. On je rekao da su srbi sve dobili lažima, a malo toga junaštvom. Trebali bi znati da u Rimu, u vatikanskom arhivu, postoji materijal, građa na Bosančici. I to treba poštovati. Jezik je jezik jednog naroda kako ga on zove, čita i piše.“
Poslijednji pasus veže za odluku genocidne srpske akademije nauka i umjetnosti da se negira postojanje Bosanskog jezika.
Ova četiri pasusa smo preuzeli iz ljetonjeg intervjua Mitropolita Mihajla listu Dnevni avaz. Rekao je on još mnogo toga afirmativnog i dobroga u ovom kaharli vaktu.
Našim čitaocima su sve ove stvari poznate. I mi o njima redovno i na sličan način pišemo.
Kad te riječi čujete iz ustiju prvog čovjeka crkve koja je koliko juče bila pod okriljem one genocidne crkve nekako to ne zvuči loše. Čini nam se da postoji mogućnost da u jednom dijelu krvavog Balkana počinji da duvaju miroljubivi vjetrovi, nalik Bosanskim.
Hvala mu za sve lijepe riječi i na posjeti Srebrenici i odavanje počasti senimahpoklanim ljudi.
Mi nismu ušli u njegov um i prokužili iskrenost.
Zahvaljujući krstaškim ratovima i klanjima u našoj nam Miloj Bosni zemlji Božje milosti mi smo uvijek i pomalo skeptična. Skontali smo da danajaca ima još živih.
A Troju prije tri milenijuma podmuklo natakarili i insane njene poklali.Tajko vam svi danajci rade.
