Autor
Šabanadžović
Danas je Četvrtak 10. avgust/kolovoz, 2023. godine Gospodnje.
221 dana smo potratili. Tako neuki misle. Ne moš ti dane potratiti , a da se bar nekome ne osvete.Mnogima. Zato se pazite ova slijedeća 146 dana koji nam , ako Bog da , doljaze do kraja ovijega stađuna.
To nam je lako izračunati. Zašto imamo knjigovođe i prepisivače.
A imamo i majčine sinove koji prte vreće otetog narodskog zlata. Kažu da im je drugo ime Ebu Leheb. Mi znamo da imaju mnoge sljedbenike sa usukanim konopcem oko vrata koje čeka paklena vatra. Teško njima, i teško. Jer vješti sa prstima , licemjerju i đon obrazu.
Ne mremo pričati o tome. Obrazli smo.
Ovo obrazli , aha kako ne. Pitajte mahalašice, a bome ni haustorkama nismo ostali dužni.
Svako malo ih glava zaboli kada pomisle na naše obrazli ponašanje. Neke se i rasplaču ko godine. Prisjete se crveog feskina i mamicanja: Joj , mamo mamice
Ah, nekada. Bome i sada .
Ne treba pretjerivati. Danas nije nekada, ali i danas objeleli , ćoravi pijetao neko zrno ubode. Kakvo ne pitajte, ne pita ni naš horo. Bitno je da se zrno, a koje baš i nije zrno, nego mirisni đardin, nabolo.
Znate onu narodnu , nabola se , nabola , djevojka na trn…
Ostalo vi skontajte. Ne mremo vam mi sve pripovidati. Moramo nabadat, nemamo vrimena. Sve se po planu mora nabadat.
U ovim hibridnim vremenima trnja je sve manje, i zato ruže sve češće boli glava.
A one muče , i ne jadaju se.
Čemu?
Vrmenima kao lani ili preklani , ili još daljim.
Kome?
Crvenom feskinu i mahalašim koje treba skloniti , spremiti i sakriti u hladu đardina, da bi se pojalo:
Joj, mamo mamice.
U drgana moga , joj mamo mamice.
Što bi poete rekel:
-Pojale ne pojale , znanje znaju ,nadolmile se.
U prevodu:
-Nema prevoda.
Taka se milina nije za neupućene.
Joj , mamo mamice.
Kad se iznenada u ponoć začuje
nevidljiva družba kako prolazi
sa svirkom zanosnom, s glasovima kliktavim –
sreću svoju koja nepovratno izmiče, djela
promašena i zamisli života svog
sasvim iznevjerene, ne oplakuj uzalud.
Kao odavna spreman, kao junak,
zbogom reci Aleksandriji koja nestaje.
I nipošto se ne obmanjuj, nemoj reći kako je
to bio samo san, kako te sluh prevario;
isprazne nade takve nemoj prihvaćati.
Kao odavna spreman, kao junak,
kako ti dolikuje, jer si bio dostojan takva grada.
odlučnim korakom priđi prozoru
i osluhni s ganućem, ali bez moljakanja
ili tužaljke neodvažnih,
kao posljednji užitak zvukove,
čudesna glazbala tajanstvene družbe,
te reci zbogom Aleksandriji koju gubiš.
Poete rekoše
Vrijeme teče
kao kapljica rose
na dlanu
koja se preljeva
u ocean suza
kristalnog žala
izgubljene mladosti
Danas je Četvrtak 10. avgust/kolovoz, 2023. godine Gospodnje.
221 dana smo potratili. Tako neuki misle. Ne moš ti dane potratiti , a da se bar nekome ne osvete.Mnogima. Zato se pazite ova slijedeća 146 dana koji nam , ako Bog da , doljaze do kraja ovijega stađuna.
To nam je lako izračunati. Zašto imamo knjigovođe i prepisivače.
A imamo i majčine sinove koji prte vreće otetog narodskog zlata. Kažu da im je drugo ime Ebu Leheb. Mi znamo da imaju mnoge sljedbenike sa usukanim konopcem oko vrata koje čeka paklena vatra. Teško njima, i teško. Jer vješti sa prstima , licemjerju i đon obrazu.
Ne mremo pričati o tome. Obrazli smo.
Ovo obrazli , aha kako ne. Pitajte mahalašice, a bome ni haustorkama nismo ostali dužni.
Svako malo ih glava zaboli kada pomisle na naše obrazli ponašanje. Neke se i rasplaču ko godine. Prisjete se crveog feskina i mamicanja: Joj , mamo mamice
Ah, nekada. Bome i sada .
Ne treba pretjerivati. Danas nije nekada, ali i danas objeleli , ćoravi pijetao neko zrno ubode. Kakvo ne pitajte, ne pita ni naš horo. Bitno je da se zrno, a koje baš i nije zrno, nego mirisni đardin, nabolo.
Znate onu narodnu , nabola se , nabola , djevojka na trn…
Ostalo vi skontajte. Ne mremo vam mi sve pripovidati. Moramo nabadat, nemamo vrimena. Sve se po planu mora nabadat.
U ovim hibridnim vremenima trnja je sve manje, i zato ruže sve češće boli glava.
A one muče , i ne jadaju se.
Čemu?
Vrmenima kao lani ili preklani , ili još daljim.
Kome?
Crvenom feskinu i mahalašim koje treba skloniti , spremiti i sakriti u hladu đardina, da bi se pojalo:
Joj, mamo mamice.
U drgana moga , joj mamo mamice.
Što bi poete rekel:
-Pojale ne pojale , znanje znaju ,nadolmile se.
U prevodu:
-Nema prevoda.
Taka se milina nije za neupućene.
Joj , mamo mamice.
***
Hroničari bilježe:
612.p.n.e .-Uz pomoć Medejaca, Elamaca i Skita, Babilonci su razorili glavni grad Asirskog carstva, veličanstveni Nineveh (Ninua, Ninive) koji je kroz cijelu asirsku povijest, uz Ašur, Kalah i Arbelu, bio jedan od najznačajnijih gradova Asirije.
– Tako suđeno. Kad se neko mjesto uzoholi pošalje se silna vojska da se zlo zaustavi. A sa vojskama je lako . Same sebe , kad tad unište.
1627.Francuski kardinal Rišelje je na čelu kraljevskih trupa počeo opsadu La Rošela, uporišta hugenota – francuskih protestanata. La Rošel je pao u oktobru 1628, posle 14 meseci opsade.
-Definitivno i nemilosrdno, Vatikan i Francuska u krvlju zbrisaše poslijednje francuske „nevjernike“ , otpadnike od đavolje crkve.
1792 – U Parizu je više od 1.000 ljudi poginulo u jurišu mase na kraljevsku palatu Tiljerije, gde su gnevni građani masakrirali kraljevu Švajcarsku gardu. Uhapšen je kralj Luj XVI i ukinuta je monarhija.
– U svibnju 1770. oženio se austrijskom nadvojvotkinjom Marijom Antoanetom (Marijom Antonijom), kćerkom hrvatsko-ugarske kraljice Marije Terezije. Pametna žena. Na majku. Majka joj bila haver sa Mujom, a ona narodu mislila dobro. Rakla im :Ako nemate hljeba , jeditie kolače.Narod ko narod, sve pogrešno shvata i otfikariše joj glavu.
1793.- Louvre, dvorac francuskih kraljeva u Parizu i jedan od najvećih i najpoznatijih svjetskih muzeja, otvoren kao muzej od strane francuske revolucionarne vlade.
– Sada je sa pravom dvorac umjetnosti. Uglavnom su prezetnirane opljačkane umjetnosti, ali umjetnost je umjetnost.
1842,. U Velikoj Britaniji je ženama i dječacima mlađim od 10 godina zakonom zabranjen rad u podzemnim kopovima rudnika.
– Jadne li djece . Ko da je neko i kasnije brojao godine.
1846.-U Vašingtonu je osnovan centar za naučna istraživanja “Smithsonian Institution”. Ta, danas najveća ustanova te vrste u svetu, ustanovljena je po oporuci britanskog naučnika Džejmsa Smitsona koji je umro 1829, a svoj imetak od preko 100.000 funti zaveštao SAD.
-Jes’ našo kome će pokloniti. Istraživačima zla i genocida.
1904.-Ruska flota pretrpela je u rusko-japanskom ratu teške gubitke u borbi s japanskim ratnim brodovima, pri pokušaju da se probije iz blokirane luke Port Artur.
-Da li je potpomoglo revoluciju?
1913.-Bugarska, Rumunija, Srbija, Crna Gora i Grčka potpisuju ugovor u Bukureštu, kojim završava Drugi balkanski rat.
Na vrijeme. Samo što nije kreno gori , kravaviji rat na svjetskom nivou. Neki ga oslovljavaju sa I svjetski rat. Joj im fore. Takvih ratova je kroz istoriju/povijest/historiju bilo hajebet.
1914.-Francuska u Prvom svjetskom ratu objavila rat Austro-Ugarskoj.
-Tako je ponovo krenulo. Glad , bol, tuga , neljudskost ,umiranja.
1920.-U Sevru, predgrađu Pariza, potpisan je posle Prvog svetskog rata mirovni ugovor Turske i članica Antante kojim je Turska lišena mnogih teritorija Otomanskog carstva. Ugovor je izazvao veliko ogorčenje u Turskoj čija Skupština je odbila da ga ratifikuje.
-Mnogo su nam naivne te skupštine. Misle da su one vlast. A babama nacije se klanjaju i sebi suču pakleno uže.
1945.- Japan u Drugom svjetskom ratu ponudio saveznicima predaju, pod uslovom da car Hirohito zadrži prijesto.
Car je najpreči. Ko šiša milione narodskih jedinka poškropljenih fisijom atoma. Poklon genocidne SAD.
1964 – Papa Pavle VI doneo je svoju prvu encikliku o pomirenju sa ostalim hrišćanskim crkvama, nehrišćanskim verskim zajednicama i o spremnosti na dijalog sa svima koji to žele.
-Aha kako da ne. Vatikanskavijer nikad ne spava.
1983.- Umro je filmski režiser Vojislav Nanović, jedan od pionira jugoslovenskog filma poslije Drugog svjetskog rata. Snimio je nekoliko dokumentarnih i osam igranih filmova, uključujući “Tri koraka u prazno”, “Ciganku” i “Čudotvorni mač”.
1990.-Počinje još jedan NASA-in uspješan projekt – Megallan. Bila je to robotska svemirska letjelica, sonda, koja je mapirala površinu Venere i mjerila planetarnu gravitaciju. Cijeli projekt trajao je četiri godine, dva mjeseca i tri dana.
-Bilo je to puno posla. Ali se jopet moralo ponoviti. Nova tehmika nikad ne spava. Samo nadolazi.
1990.- Šefovi arapskih država su većinom glasova (12 za, osam protiv) osudili iračku okupaciju Kuvajta. Irački predsednik Sadam Husein pozvao je muslimane da počnu “džihad” (sveti rat) protiv stranih trupa i korumpiranih arapskih vođa.
-Osilio se čovo. Bilo mu malo tlačiti svoj narod. Sila mu dohakala.
1999 – Islamski gerilci proglasili su rusku pokrajinu Dagestan nezavisnom državom i pozvali na “sveti rat” (džihad) za oslobođenje.
-Šta bi poslije? Dagestan je republika u Ruskoj Federaciji smještana na istočnom dijelu Sjevernog Kavkaza.
2001.-U napadu pobunjenika iz pokreta UNITA na putnički voz južno od Luande, ubijeno je 250 ljudi. To je bio jedan od najkrvavijih incidenata u građanskom ratu u Angoli.
-Krv i glad je sudbina (izgleda) Afrike. Tako im nameće bjelačka, Zapadnjačka , arijevska pogančerska rasa.
2003 – Uz pomoć specijalne veze između Zemlje i Međunarodne svemirske stanice, venčali su se ruski kosmonaut Jurij Maljenšenko koji je bio u orbiti, na oko 400 kilometara iznad Novog Zelanda, i Jekaterina Dmitrijeva koja je bila u svemirskom centru u Hjustonu. To je prvo svemirsko venčanje u istoriji čovečanstva.
-Mi moramo primjetiti da je to bilo prvo polusvcemirsko vjenčanje u istoriji čovječanstva. Mlada i svjedoci su ipoak bili čvrsto na zemlji.Mladoženja kao i uvijek, negdje u sviom optimističnom filmu.
2004 – Libija je pristala da isplati 35 miliona dolara kao kompenzaciju porodicama oko 160 žrtava ne-američkog porekla koje su poginule u bombaškom napadu na jedan noćni klub u zapadnom Berlinu1986. godine.
-Znači Gadafi postao popustljiv. Ma nije to. Imo petro dolara ko halve, pa htio siromašnim načiniti sadaku.
2007.- Umro je američki fotograf Džo O’ Donel (85), poznat po fotografijama Hirošime i Nagasakija posle eksplozije atomskih bombi 1945.
-Njegove fotografije su svjedočanstvo najgroznijem svjetskog genocidu počinjenom od strane bezbožničkih pogančera : SAD ( Sjedinjene američke države)
2011.- Ulične nemire u Londonu uspelo je da suzbije 16.000 policajaca, a pljačke, paljenja i izgredi proširili su se i na druge gradove Velike Britanije: Mančester, Liverpul, Birmingem, Notingem i Salford. Tokom četiri noći uličnog divljanja zbog vladinih mera štednje i siromštva, uhapšeno više od 1.100 ljudi od čega 768 u Londonu. Glavnina izgrednika bile su raznolike grupe mladih ljudi.
-Šteta što neredi nisu prepasli u revoluciju. Britanska runa je to zaslužila.
2014 – Na prvim direktnim predsedničkim izborima u Turskoj pobedio je dotadašnji premijer Redžep Tajip Erdogan.
-Sugeriraju nam da upišemo: Novi doživotni babo i diktator turskom narodu. Nismo ludi da ih poslušamo. Ima on ovdje u bosni za prijetelja sina drugog babe . Onog sa vrećeam sa zlatom.
Milina je
lipo mi je
La vita è bella
prekrasan dan
se krade
za mir
za snove
za lijevu ruku
onu od srca
da je desna
ona od ljubavi
primi
tada srca uzdrhte
duše se smire
i tango
ili bilo koji drugi ples
izborom muzike mora početi
ljubav je sve
što ovaj dunjaluk treba
Iz sna svoje majke upadoh u Erar,
U utrobi mu se sklupčah, smrznuta vlažna krzna.
Šest milja od zemlje, odsječen
od njenog sna o životu,
Probudih se u svijetu crnog flaka
i sablasnih lovačkih aviona.
Kada sam umro, iz kupole
isprali su me šmrkom.
Pogibe pesnik, rob svoje časti,
Pade pod kletvom jezika zlih,
S metkom u srcu, odmazde žedan,
Sad i dušom ponosnom spi.
Pesnička duša ne podnese
Sitnih uvreda sram;
Ustade protiv celog sveta
I pade boreći se sam.
Pogibe! I čemu plakati sada,
Hvale i suza izlišan je hor,
I čemu žalost i pokajanje
O smrti njegovoj zbor!
Zar niste nekad baš vi gonili
Njegov slobodni divni dar,
Iz obesti raspirivali
Tek ljubomore zapreteni žar.
Radujte se! Poslednjih muka
Podneti nije mogao jad.
Ko baklja utrnu božanski genije,
S vencem na čelu svenu mlad.
Ubica podli srca tvrda
Prekide njegov plemenit dah
I bez milosti na nišan uze
Genija živog – ne bi ga strah!
I nije čudo. Iz tuđine
Ko mnogi, jurnu i on u lov
Za srećom, čašću, činovima,
Zabasa k nama na sudbe zov,
I smejući se, prezirao je
Svetinje naše i sve nas,
Čak i genija božanski glas!
Pojmio nije na kog se digo
U taj krvavi kobni čas ! . .
Pogibe i sad je samo sen,
Podoban onom sanjaru blagom
Što ga opeva s iskonskom snagom
Kako ko ljubomore plen
Ko i on pade pod rukom svirepom.
Zašto ostavi domaće radosti
I prijatelje iskrene, časne,
Sa žarom duše slobodne, strasne,
Što stupi u svet prepun gadosti?
On koji poznade ljude u ranoj svojoj mladosti,
Zašto je verovao njima i njinim lažnim maskama?
Oni mu skidoše venac, na čelo staviše novi,
Uvijen lovorima, al‘ venac patnje trnovi;
Skrivene igle naneše
Svirepo njemu ranu
Krva sa čela mu bleda na crnu zemlju kanu.
Otrovaše mu mučki poslednje njegove dane
Plešuć i šireć spletke o njemu na sve strane,
I on zatvori oči, duboko žedan osvete
I gnevan zbog prevarenih nada sa ovog sveta krete. . .
Prekrasnih pesama zamukoše zvuci
I nikad se neće razlegati više,
Onemela lira u njegovoj ruci,
Divna mu se usta navek zatvoriše.
Vas ja žigošem, nadmene potomke
Podlošću strašnom čuvenih dedova
Što ropskom petom zgaziše odlomke
U igri sudbe propalih rodova !
Vas koji oko prestola puzite,
Slobodi, Geniju, Slavi kobite !
Zakon vas štiti silni, svemoćni,
Sud su i pravda pred vama nemoćni !
Al‘ ima Boga, vi čeda razvrata !
Sudija strašni vas će dostići,
Nepokolebljiv pred sjajem zlata,
Vaše će misli, dela pronići.
Ništa vam neće tad pomagati
Pred njime padati, podlo lagati !
Svu vašu poganu krv uzalud ćete dati
Al‘ krv nevinu pesnika nećete njome sprati!