Autor
Hajro Šabanadžović
Nebeska trpeza Sunčev sjaj
Mjesec sija nad Bosnom zemljom Božije milosti Mjesec obasjava Sarajevo grad čednosti
Svjetla grada čednosti Ljubav i žar
Nježno Nježnije
Okus ženskog tijela Zvizdan
Davno nekad bijeh mlađan ljiljan bijeli
iznebuha zagrlila me Tišina i sni
dugo sam joj tražih smisao
i nađoh ga Joj rahatluka
nježna crtica o potrazi i susretu sa sobom
me uvela u prelijepa vremena mladosti ,
u kojima je svaki nepatvoreni susret sa sobom,
tek jedno osvješćenje u učvršćivanju neraskidivog prijateljstva
ta susretanja oplemenjena i bez imalo narcisoidnosti,
su svojevrsna čuda koji traju do zadnjeg daha
a kao okosnica prelijepog života nastavljaju se iskonom
Danas bih mogao…
voljeti te kao jucer,
kao sutra,
kao svaki dan.
Danas bih mogao..
otici daleko…puno dalje
no sto je vrijeme,
puno dalje no sto oci dosezu.
Danas bih mogao
pruziti ruku
niz krizaljku zbunjenog
srca
i dotaci zlatnu ribicu za srecu.
Danas bih napokon mogao
probuditi se sretan
kad sam vec tebe sanjao
i tvoje usne snom ljubio!
Sve bih danas mogao
jer danas je dobar dan :
za herojski zivot obicnog tempa,
za ljubav i poneki poljubac
sto ga tamo daleko
na tvoje celo
smjesta povjetarac
usuljavsi se izmedj´ zavjesa
nosen mojom zeljom…
i srebrnom trakom mjeseca
Nemoj likovati, nemoj da se smiješ,
ja sad volim drugu, do tebe mi nije.
Ta i ti znaš sama, priznaj makar sebi,
niti tebe vidim, niti dođoh k tebi.
Samo prođoh mimo, pa sam usput htio
zirnuti kroz prozor, otvoren je bio.
Koju boginju ide
Najviša hvala?
Ni s kim se prepirati neću,
Ali ja je dajem
Vječito pokretnoj,
Svagda novoj,
Čudesnoj kćeri Jupitera,
Čedu mu najmilijem,
Fantaziji.
Jer njoj on dopušta
Sve ćudi,
Što ih inače
Zadržava sam za se,
I uživa u svojoj
Nestašnoj kćeri.
Srce i duša moja
ljubavlju okupani
lebde
za tragovima dana
kada sve je bilo san
muzika ljubavi
Grlica let
milina
nestajanje u plaveti
moje pjesme