Nitko me ne može poznavati
bolje no što me ti poznaješ.
Tvoje oči u kojima spavamo
nas oboje
dadoše mom znanju čovječjem
sudbinu bolju nego noćima svijeta.
Tvoje oči u kojima putujem
dadoše kretnjama cesta
smisao odvojenosti od zemlje.
U tvojim očima oni što nam objavljuju
našu samoću neizmjernu
nisu više ono što su mislili da jesu.
Nitko te ne može poznavati
bolje no što te ja poznajem.
Ranije smo se svađali, ne iz milosti
prema primirju koje će poslije doći.
Sad se ne svađamo-
znači i ne mirimo se.
I žalimo zbog toga, ali bez ikakve smo moći.
Želeći sve češće i češće i češće
ponavljanje sumnji i muka,
mi ispuštamo neke riječi
kao čaše
iz namjerno olabavljenih ruku.
Ali ni tuga
ni suze
ni saučešće-
tek voda iz tih parčadi se cijedi.
Što je razbijeno slučajno-
to vodi do sreće.
Što je namjerno slomljeno-
to nikom ne vrijedi.
Lepršavo i veselo
Razigrano srce
Traži se, po svaku cenu se mora naći
jedna izgubljena ljubav
koja je stečena u mlade dane
koju su odvezle daleke lađe
a uspomena je toliko draga
da za njom bol podmukli tišti
i suza (rekvizit stari)
ipak iz srca kane
dajem koliko se ište
ako se samo nađe
Pjetao je zakukurikao
Svijeće se pale
Ruže su prigušile miris
Neko je preskočio komšijski plot
Vatra pucketa toplinom
Mirs kestena osvaja dan
Topot konja na seoskom drumu
Romantikom boji jesenju idilu
Žena strpljivo plete čarape
Mužu koji neće doći
Ona to još ne zna
Vlast upravo tipka riječi hvale
Život je za slavu države dao