Praznovjerje i Pelješki most

Kod Vignja na Pelješcu , u neposrednoj blizini novotvorenog Pelješkog mosta buknuo je požar.

Iako su nadležni objavili da je požar prouzrokovao udar groma, neuki i praznovjerni su okrivili našu stranicu da je ona uzročnik te katastrofe. Kao urekli smo most.

Naime , dan prije smo objavili osvrt pod naslovom : Kataklizme u Hrvatskoj i BiH – uzročno posljedične veze . Dio prostora zauzima opažanje o mogućim nesrećama u vezi Pelješkim mostom.

Prenosimo taj dio u cijelosti:

“I zaboravljaju ono najbitnije:

” Kinezi im gradili most, a vlastela se monetarno ugradila u izgradnju. Nema gore kombinacije za strahovanja o budućnosti mosta građenog na inatu i zlu protiv susjedne zemlje. Već se pojavili prvi rasjedi i zabrinutost izražena u uputama pučanstvu i vozačima o oprezu u vezi načina i uslova korištenja mosta ,kao i o nekim ograničenjima , da se prije vremena ne bi dogodila nesreća, izazvana vanjskin faktorom. ( U drugim državama te upute su neumjesne i neviđene u mostogradnji . Vremenom , obratite posebnu pažnju na nosač / stub NO.12 kojeg graditelji već sada zovu “ukleta dvanaestica “)

Živi bili pa vidjeli. Kad tad! “

U zapisu smo između ostalih pošasti naglasili i vatrene stihije , oluje i nevrijeme.

Slika u uvodu negira našu eventualnu umješanost i krivicu. A da li znamo nešto više i krijeme , e to ne smijemo reći . Moraju se steći uslovi i saglasnnosti za tumačenja iz domena prostorno vremnskih kontinuuma.

Zato i kažemo : Živi bili pa vidjeli.

To znači ili će neko progovoriti i nagrabustiti , ili će svi šutjeti i nevini će naje…ograisati.

Uostalo šta se mi imamo kome pravdati ili objašnjavati. Otvorite oči i mislite svojom glavom , inače vaša glava prva strada. I nemojte odmah po otvaranju sujevjerjem baksuzluke prizivati na prelijepi most.

Daj , ba Bakire , ‘ljeba ti ne sramoti se više ( Nek u paklu gori nacistička bagra i fukara )

Ovaj Alijin mali se stalno nešto kofrči . Može mu , majka sa vrećama opljačkanog narodskog blaga i babo doživotni glavni (doduše neustoličeni) reis IZ BiH , mu nemoralnom ostavštinom obezbjedili hiljade botova , sluga, robova , uvlakača , odnosno robota koji misle njegovom zadnjicom . Zato se hvali robotima. Kao i sve bh nacionalističke i fašističke vođe.

Jedan je dobio ima Mile ronhil. Za rata je iz sigurne daljine po zaraćenim zemljama , patriotski švercovao cigarete Ronhil . Da li samo njih ? Mi to ne znamo i nećemo da slijedimo neprovjerene čaršijske informacije ; da je tu bilo i šverca drugih ovisničkih ( opijatskih ) sredstava. Ono da nema mjesta ogovaranjima , ima , jer je nemoguće na cigaretama zgrnuti lovu kojom raspolaže Dodik Likvidatura & Co. . Ti isti kuloari tvrde da je u tom biznisu sada glavni boss Dodik jr. Ako je čaršijska istinita , neće biti dobro kad Lukač sazna. Garantovano eto transportera u blizini Dodikovih. Uvijek postoji strah od obračuna klanova.

Čović je čitav rat proveo u betonskom bunkeru kao upravnik nacističko-ustaškog konc logora , ili kako ustaše vole tepati : upravnik radnog logora za prevenciju i preodgoj nekatolika , sa učestalim kolateralnim smrtonosnim ishodima. Njegovi batinaši i koljači su imali glavnu ulogu u pljački i legalizaciji otimačine hercegovačke privrede. Sada su mu glavni pajdaši krimilaci i narkomani poput njega , Plenković i Milanović Narkos group & Co., Dodik likvidatura & Co, , i Izeti Ševa Group (Father , mather , Son , Seka “diploma” & rest ba . Radončića nećemo povezivati jer je on pravomoćno oslobođen dijela optužbi iz zakantačenih fioka tužioca , isto kao i Ćović. Princip ruka ruku mije.

Nećemo o herojskoj trezerskoj odiseji Jahićija Jr. , pardon Izetbegovića Jr. , deplasirano je. Nas čudi kako punoljetni , odrasli , “slobodni” ljudi mogu biti robovi , sluge i uvlakači čovjeku koji je u svojoj kući manji od makovog zrna.

Na Mubarek bajram su podanički novinari izvještavali o svečanoj bajramskoj atmosferi , ne u Bakirovom , nego u Sebijinom domu. Aminovao je da mu se kćerka uda za kupljenog licenciranog svodnilka sa inostranog tržišta , jer je mama pod hitno morala zbrinuti kćerku koja se počela naglo debljati, a interesenata , ženika na tuzemnoj pijaci nije bilo.. I eto , urođeni junferski strah od žena se pretvori u Pavlovljev refleks. Ha se žena natandari ispred njega , on se ko najveći slunto smota i bježi. I normalno šta će , iz provincijsko – svađalačke navike žena sumnjivog akademskog znanja ga mora neakademski prizemno braniti.

I vi glasate za te kriminalce , kukavice , bagru i fukaru? Svaka vam čast¨! Trebalo bi da se zapitate da li je sa vašim IQ sve u redu.

Neka im ( i neka vam ) . Nadživjeća Bosna i njih i vas , i njihovo i vaše potomstvo ; jer lopov rađa lopova , robijaš robojaša . narkoman narkomana , ubica ubicu , fašista fašistu ,bijednik bijednika , kukavica kukavicu, rob roba, pogan pogana ,…sve same putnike za pržun i zemaljski i oni gori.. Ne mogu im pomoći ni majke u recidivu, ni majke u egzilu , ni majke kafanske pjevaljke ni …, čast nam ne dozvoljava zavirivanje u moralnu nizbrdicu. .A ne mogu im pomoći ni one majke na ahiretu. Njihov prolazak na viši ili niži nivo je stopiran do daljnega . Propituju se kako su mogle takve neljude i zlo roditi , kao i vjerodostojnost očinstva ( I mahalska teorija evolucije , saobrazno sa biblijskim Lutom i Nuhom).

Pravovjerni nemaju rezervnu domovinu i zaista ne znaju šta da rade ako Bosnu i Hercegovinu podjele na tri fašističko nacistička mraka. Inostrani demohrišćanski neonacisti uveliko rade na tome.

No , Bosna je zemlja Božije milosti i Bog Mudri i silni je jedina snaga u koju se vjernik , Bosanac pouzdaje.

Ne mogu neljudi mrzjeti i zlo činiti koliko Bogu predani Gospoda Milostivog mogu voljeti.

Hvala i slava Gospodaru svijetova.

Za vjeke vjekova. Amin.

Protesti u Sarajevu , Zapad , EU , Kristijan Šmit i BH izdajice

Kristijan Šmit će donijeti odluku koju je Zapada skova0 , bez obzira na zakašnjelo dejstvo demokratske javnosti.

A Zapad je skovao sudbinu BiH još prije raspada Jugoslavije. Ni Vatukan , ni demohrišćanska Evropa ne želi muslimanske zemlje u EU .

Pitajte Ivana Pavla II , Benedikta XVI o kompletnu demohriščansko nacističko – fašističku uniju Zapada.

Uostalom , nije li ta gnjida i prtuva od Šmita , čizav vikend boravila u Herceg Bosni u Covićevim dvorima na Radimlji , prije nego se udostojila da da dođe u Glavni ured OHR u Sarajevu.

A uostalom u ustavu EZ u uvodnim preambulama je zapisano :

.-EU se utemeljuje na principima hrišćanske nauke i morala.

iIndikativna je đutnja amabasada “kvinte”. Da li to znači d ali su saglasni demojrišćanskom sa kuhinjom? Najvjerovatnije!

No , to smo znali još od prvih krstaških ratova Vatikana i Zapada protiv Kulina bana i Bosne. Većina tih krstaških carstava i kraljevstava su nestala a Bosna još uvijek živi. Šreživiće i Šmita i Milanovi, i plenkovića i Vučića i Eskobara i Orbana ( Interesantno sve sami pederi ili narkomani )

Nas ne brine Zapad. Nemaju oni moći ni pameti uništiti Bosnu. Nas brine bosanski otpad koji od prvih “slobodnih” višestranačkih fašističkih izbora , tokom i poslije rata , Izetbegovići , otac i sin permanentno prodaju Bosnu za svoj ćepenak državu projiciranu u Islamskoj deklaeaciji .

Pojavili se SDA bijednici naslijednici fašista , na narodnom demokratskom prosvjedu. Kako ih nije stid potaju se neuki. Mi im odgovaramo : ako nemaš obraza kako ćeš znati šta je stid.

Ikebani Đaferoviću SDA slugani i uvlakači oteli od naroda mikrofon da se obrati presjedavajući predsjedništva koji svakog mjeseca , sebi i svojoj familiji guli , sa leđa gladnog i obespravljenog naroda skoro 200 tisuća KM.

Kreatura bez validnih dipoloma se ogrnula zastavom BiH , a njen muž je tu BiH velikodušno izručio u naručje Srbiji i Hrvatskoj . (Pljačke , trezori i sl nisu tema ovog zapisa. )

Šta reći nego moralna bijeda , jad i čemer?

Žao nam što se žena , koju je polupismena pakosnica zvana “sumnjivo akadamsko lice” napala jer je istinu rekla u lice njenom mužu , nije sjetila da kaže:
– Nije bitno ako sam “politički neuka ” , barem je moja diploma pravno i univerzitetski validna.

Kataklizme u Hrvatskoj i BiH – uzročno posljedične veze

Očigledno je da Hrvatska vlast nije ozbiljno shvatila istinu da je Bosna Zemlja Božije milosti.

Od kada su agresivno okrenuli destabilizaciji i devastiranju Bosne krenula je lavina pošast na Hrvatsku.

Par godina razornih zemljetresa i vatrenih pustošenja koji ne prerstaju.. Korona u najžešžem i najsmrtonosnijem obliku među zemljama EU. Plimni valovi , poplava , vremenskih nepogoda , pomori pčela , majmunska kuga , antraks i sve moguće bolesti (i stočne i ljudslke). 200.000 aloholičara , minimum toliko narkomana, milioni u inostranstvu , masovna odricanja od hrvatskog državljanstva , twmlja u recesiji , privreda u kolapsu , turistička privreda (sezona ) u očaju i rasulu na strani beznadežnog pučanstva. Za to vrijeme kriminal , narkomanija nasilje i nemoral se uvukli od predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića do svih nivoa vlasti.

I u takvoj situaciji oni se bave Bosnom i Hercegovinom i ona im predstavlja preijetnju po nacionalni interes. Kojih li urokanih luđaka , majko mila!

I zaboravljaju ono najbitnije:

” Kinezi im gradili most, a vlastela se monetarno ugradila u izgradnju. Nema gore kombinacije za strahovanja o budućnosti mosta građenog na inatu i zlu protiv susjedne zemlje. Već se pojavili prvi rasjedi i zabrinutost izražena u uputama pučanstvu i vozačima o oprezu u vezi načina i uslova korištenja mosta ,kao i o nekim ograničenjima , da se prije vremena ne bi dogodila nesreća, izazvana vanjskin faktorom. ( U drugim državama te upute su neumjesne i neviđene u mostogradnji . Vremenom , obratite posebnu pažnju na nosač / stub NO.12 kojeg graditelji već sada zovu “ukleta dvanaestica “)

Živi bili pa vidjeli. Kad tad!

Da bi zabašurili svoja (ne) djela i zamazali oči hrvatskom pulanstvu , bez ikakvog pravnog, ljudskog , historijskog ili božanskog zakona se okomili na nevinu Bosnu i Hercegovinu .

Neka im. Nadživjeća Bosna i njih i njihoovo potomstvo , jer lopov rađa lopova , robijaš robojaša . narkoman narkomana , ubica ubicu , fašista fašistu , bijednik bijednika…Ne mogu im pomoći ni majke u recidivu . (Dio iz I nahalske teorije evolucija ( dio ) , suglasno sa biblijskom epizodom Mojsije / Faraon.

Žao nam pučanstva i strahujemo za njih. Naše molitve su uvijek sa nevinima , ali ipak oni biraju svoje nadrogirane i kriminalne fašističke i ustaške vođe.

Galerija Bosna zemlja Božije milosti / Blistave Modre rijeke sjećanja I Dio

 


Blistave rijeke sjećanja





Ljepota rubinovog    predvečerja 

okupanog mirisama proljeća

poput kristalnog vodopada

uvijek nosi sjenu tuge

one umilne

kada snovi polako u

tišinu klize

i ne pitajući um

raduju srce

usnulom nevinošću





tada

 snovi biserno trepere

kao nestašni leptir

i zastanu

tamo

gdje najviše boli

i onda

moja tišina očima sni

zadivljujuću svjetlost

u blistavim rijekama

sjećanja

Bajka o Galeriji Bosna zemlja Božije milosti u Sarajevu Gradu čednosti – V Poglavlje

V Poglavlje – Ponekad nije onako kako se čini

One večeri kada su ga kao izmrcvarenog meita donijeli , svi su imali nekog posla ili se pravili da ga imaju . Niko ni jedne jedine da progovori šta se tamo negdje desilo , ili bar šta  se njemu desilo . Shvatih da sam se našla ispred ponora šutnje .

I moj Eso muči . Kažem moj ,jer radi za mene . Pitam ga šta je bilo , on ne spušta pogled kao lažovi . On diže pogled nebu kao da se moli za oprost :

-Ne znam . Ma , oni mahalaši navalili sa klipačama , malo se popilo i ja zadrijemo .

Znam da laže , ali opraštam mu . Spasio ga je i donio .

Poslije , mnogo godina  poslije , kada su lutanja i traganja nosila boli , Lela Jela Jelena mi ispričala šta je bilo . Vjerovatno ne bi ni ona . Slamala se ,  jer joj je Herco slomao srce . I dijete koje je izgubila. Ta priča je bila njena osveta Bjelavskim mahalašama . Poslije kada se sabrala , reče :

-Draga moja , ovo što ti ispričah , samo je mahalski trač . A znaš ti mahalu . Od slona pravi muhu ili obratno . Ja baš ne vjerujem u tu priču . Nekako mi nije sa ovog svijeta .

Ja je zovnula , nisam imala mira . I bila sam strašno usamljena . Nedostaje mi Dobri , nedostaje mi toliko ,  da mi  život izgleda kao zemlja bez svjetla , ili noć bez mjesečine i zviježđa . Golo , tamno i prazno .

Bilo je predvečerje kada je došla . Iznijela joj kafu i hurmašicu . On malo nakiselo peči lice  i hladno kaže :
– Nisi morala . Barem da je tulumba . I nešto ljutice . Težak vakat . A lijepa noć. Biserje se prosulo , miris zviježđa nas kupa , a u nama pelin je , a blentovija nema . Tvoj će se vratiti , i obasjati i ispuniti i tebe i tvoj đardin . On se uvijek vraća . A moj je za mene mrtav . Neka ga Gospod  poživi , dobar je on .

A priča ti izgleda ovako :

-Onomad , kada si dala privesti Dobrog , nije se bunio . Znaš to . Samo se smješkao .  Slutio je da će to da se zbude . Ne pitaj me kako znam .

Onaj Mojsije je kao nekakav Prorok .

Oni Oma je kao neki  zloguki slijepi vidjelac.

Deba je neki ludi uskotračni filozof .

Lenjije fatalist , koji svijet pokreta vidi iz svog udobnog ležećeg ugla mirovanja .

Baška Baša se dijeli svijetu onako kako najbolje zna . Ljubavlju , uglavnom fizičkom . Ali ljubav je uvijek ljubav .

Moj Herco nije toliko slab koliko se čini . Samo je njegovo srce trošno . Tako rođeno . A u tom srcu samo vizije , ljubav i snovi .

A Dobri ti ima djetinje srce koje sve osjeti i spaja , i povezuje sve njih . Nekom autističkomi računicom vidi i zbraja onu ukupnost svega postojećeg . I voli Boga svoga Jedinog .Ne sjećam se da je ikad rekao : vjerujem Ga . Samo kaže : Neizmjerno Ga Volim . Za njega je ljubav sve. I vjerovanje i milost i bezuslovlje . Odakle mu znanje ?  Ti izaberi  i nećeš pogriješiti .

Nikad ti on nije maknu iz tvoje kućice . Osim u dvorište i najčešće u baštu. Cvijeće ga smiruje. Umoran ti je on , bona. Tamo se odamrao , radeći oko cvijeća i sanjajući ljepotu i dobrotu na ovom dunjaluku. Želio je da svijet bude jedna cvijetna simfonija.

Kada mu je nešto trebalo , nazvao bi  me i ja bih mu obavila posao i donijela .  Ne pitaj zašto je mene izabrao ,  jer to ne znam . Bilo koju  od nas   da je bilo šta zamolio  , bilo bi mu učinjeno . Možda je to zbog mojih anterija i moga ukusa , jer znao da su one moj odabir . Svaka koja je zaplesala pred očima naših blentovija je moj rad .

Joj da samo znaš koliko su blentavi i dobri . I kako srce ženi mogu svezati u čvor , pa ga onda Damoklovim mačom presječi. Da ti mozak stane , a srce ne prestaje da krvari . Svaku anteriju , koja je tebi poklonjena , ja sam uradila onako kako je on to zaželio . Svaku unešenu stvarčicu ja sam mu izabrala i donijela . Preko bašči , jer nije želio da tvoji kerovi išta vide i da se zabrinu .

No , oduljih , taki smo ti mi mahalaši . Razvezemo priču i nikad kraja . I u onom drugom , najljepšem nikad ukraj ne možemo stati . Vjerovatno i ne želimo .

On je znao da će se ono zlo desiti . Da li mu je Mojsije nešto reko ili je on pozvao njega , Debu i Lijenjeg radi društva i pomoći ne znam .

Omu nije zvao jer slabo vidi , i često mu se zlo prisniva . Hercu nije zvao jer bez mene nije znao disati , a ženskim tu nije mjesto . Baška baŠa ? Njega nikad niko nije mogu uhvatiti ni stići .

Nikad prije nisu bili u Brezi , to ti mogu garantovati . Niti jedan . Kako su znali gdje će se parkirati , to ni ptice ne znaju . I zašto su fešatali ? To je bar lako odgonetnuti . Oni od svega prave cirkus .  Kažu tada su život i zlo podnošljiviji , a ponekad ih ta nelogičnost zna zavarati..

I njima je sve lako . Imaju zavodljivo i bolećivo oko . Žene na to padaju ko mala janjad . Kad oni feštaju , to je poj slavuja i let grlica u đardinu ili barem bašti . Tu mozgu nije mjesto . I obavezno mora biti trešnja . Da li je prije njihovog dolaska ispred te trokatnice bila bašta i trešnja ne znam , ali je tog dana na prelijepoj bašti , đulama mirisnim okupanoj  trešnja drugi put rodila . Odjednom preko noć . I mještani se ibretili . Ali i uplašili . Drugo sazrijevanje uvijek priziva neko zlo .

Organizovali oni pravi teferić , samo se Dobri malo izmako . Žao mu , ali ne smije teferičiti. Mora biti spreman .

Pitaš zašto ?

Joj ,  jesi nestrpljiva i naspi'der jednu bona . Onaj njegov hlađeni Kurvoasier , znam da je uvijek spreman . Može nalećet . Tko mu ga zna ?

A i  život je nekad prava kurva . Nisam došla samo da ti pričam . Hoću dušu da ti  isplačem . Kome ću ako neću tebi ? Treba ti učiteljica . Letjeti može svako i to je barem lako . Ali pasti i krhotine skupljati ? E , zato ti treba nauk mila moja . A ja sam tako pala , slomila , da se nikad  više neću sastaviti .

Gledam je . Nije okusila ni kafu ni slatko . Jesam luda . Dobri kaže : Slatko i kafa se pristave na kraju , da insan ima čime predahnuti i ruke zabaviti , jer najčešće poslije kafe i slatkog dolazi ono glavno , najslađe. Ili sluti sikteru .

Prije bih bila u čudu i mislila , vidi glupače , ne zna šta zbori . Ili je pijana ili je luda . Vidim nije pijana , a znam da nije luda . Barem do juče nije  bila .Više nisam kao prije i nisam u čudu . I u pravu je . Ne može se na prazan stomak pričati . Uz priču ide piće . Uz piće meza i krug nikako da se zatvori . Donesem nam piće , tri četiri tanjurića meze i  zrnastog voća .

Dobri me naučio :

– Piće bez meze je otrov . Sto bez voća sluti bolest . I flašu obavezno stavi pored stola . Može zatrebati,  a insan nije ringišpil da se svaki čas diže .  Flaša na stolu  bez veze smeta .  Ljudi vole mahati rukama , može se proliti i sluti na nekontrolisanu žeđ . Skontam priča će potrajti , da ne bih ponovo ustajala , vrnem se i donesem čitavi flašu .

Ona podiže čašu u visnu očiju , čeka da je ja podignem , nasmiješi se , povučemo po gutljaj, nasmiješimo se i coknemo .

-Poznato , zar ne ?  Došla bih ti ja prije . Dobri me zamolio . Kad god uzmogneš , kaže , ti joj odi . Trebaćeš joj . Krhka je ona . Ne daj da mi se slomi . Ja kontam šta on to zbori ? Bedevija od , haman dva metra da se slomi , zbog bale od metra i dva žileta . Hajd’ , nemoj facu motat u papirni fišek pun vode . Samo se šalim . Čovjek bi ga na srce privijo. A bogami kod tebe veliko ,  ima se na šta priviti.

Dobri se osamio ,  okrenuu  leđa drugarima i bulji u jedan balkon na drugom ili trećem  spratu i dva prozora sa strane . Nikakav mig , zvuk ili bilo šta da se javi . I njemu ne smeta , jer on postaje kip u čekaonici života..

Mojsije drži harmoniku   pored sebe , sa lijeve strane . Da je Zlata tu , on bi je teška srca prislonio na desnu butinu . Malo je zamišljen , nadrko onu desnu filozofsku obrvu. Deba kao i uvijek neke mahalaštine prosipa . Ženske koje su se primakle valjaju se od šege , muškarci su malo dalje , ne smiju priči , jer ih niko ne zova . Čini se Deba je samo dekor , koji treba popuniti prostor ,  jer Lenji   ne mrda i ne diše samo ponekad mrdne palcem i izusti :

-A – a.

To daje znak da je živ . Ja razgulila priču ko hodža teraviju , a ženama se žuri večeru  na sofru pristaviti . Ti ko na iglama . Takve smo ti mi mahaluše . Volimo haustorke mezetit i krv na slamčicu batrgati. Jes da si naša postala , ali uglavnom njegova i to te vadi . Inače ni riječi ne bi čula .

Organizovao Mojsije kadu , vodu , šlauf mjesto šadrvana , mezu iz aščinice i jedan teferički hastal . Baš ko da su rođeni u Brezi . Jedna mu djevojčica i dječak nabraše sve trešnje sa grane . Ispadoše dva puna sepeta . On sepet na leđa , ode do rječice , zagazi do nasred nje , onako u haljinkama i mokasinama  i butum sve tršnje izli u rijeku . Potom i drugi. Ljudi se čude zašto to . On kratko :
-Otrovne su i da zlo ne zazivaju u insanima . A ribe ih neće . Pametnije su od ljudi. Osjete bolest . Otplivaće do mora . Tamo će so zlo izjesti .

I samo što su se oni razmjestili dođaše oni tvoji drotovi . Parkirali se sa strane. Deba ih ne gleda , nema dobro iskustvo sa organima  . Instiktivno bubrege gladi . Mojsije zove jednog čovjeka , dade mu tri pive i reče :

-Dvi za one plave , jedna za tebe .

Dođe i mjesna policija , ali brzo odoše . Tvoji ih otpraviše . Kažu :

-Luca naredila bez intervencije , njeni su , ili belaj.

Ženske moljakaju da se malo zasvira . Jok kaže Mojsije , nemamo klarinet . Lenji malo živnu ali se brzo vrne u besvjesni položa . Deba ga pita šta je sa tarabukom .Mojsije se okreće damama i bespemoćno širi ruke.

– Eto , nemamo ni tarabuk za ovog blentovana .

Donesoše i klarinet i  ogromni ciganski doboš , nije bilo tarabuka  . Deba zino , rasplako se ko dijete na tuti kada ima tvrdu stolicu i kaže Mojsiju .
-Hvala ti brate i gdje čuo i gdje čuo . Otkako sam se rodio , sanjam da bubam i hekam u cigansko ćemane i slatke cigančice . Joj što uh volim Bože mili .

-Da znaš što ne znaš , bježo bi od njih  ko gušter od poplave .

Uto , nasta škripa kočnica , i tvoje drotove probudi . Izleće Oma iz fiće ljut ko dva- tri šiptara kada se vrnu kući , a ne prodaju sve košpice i kikiriki na tekmi . Prilazi policijskom autu i dere se :

-Jebo vas pas , niste nas zvali da dođemo sa vama .

Za njim stiže Herco i vuče ga za ruku :

-Oma bolan polako , ohani nalo , zar ne vidiš da su to Lucini drotovi . Vozdra Eso , kako je sinoć bilo u Mrakuši Donjoj . Ne vidi vam Oma dalje od nosa . Smotala ga ćoravost . Hoće on zlo viđeti na sve strane , pa ga zlo po očima poklopilo . A možda mu se refleksija baterije kada je tražio crvuljak o mozak obila .

-Pa kako ste stigli dovde kad ništa ne vidi ?

– Jako dobro . Ja mu navigavo . Samo vozi desno i ne brini . Kad se umoriš ti opet skreni desno i vozi desno . Ni za živu glavu nemoj lijevo . Odosmo u helać .

– U Arijanu ?

Ma ne u tu ljepotu blento ; ono osevapili bi se , ali gdje ćeš sa slijepcem u taj zijan. Valjda se držo uputa . Ja se malo uspavo odmora radi  , da me srce ne strefi . Lud je kad vozi , a ništa ne vidi . Samo otvori prozor i viče:

-Sklanjaj te se spute ide zima ljuta.

Normalno da mu niko ne vjeruje . Đe ćeš polovinom avgusta zazivati zimu .  Ajd  da je prtkraj avgusta to i nekako .

-Jes ,  kada bi ja znao gdje je desno .  Odakle ćoro zna gdje je desno. Za lijevo je lako. Nemaš pojma gdje je i kako god voziš ideš u lijevo. Ovako ja vozio na ćoravo , ko ruski rulet . Ništa ne vidim i kontam  , jebo ga pas , sad je mora zaspati . A ja niti vidim , niti znam gdje je desno, a ni kočnice mi ne rade .  Sreća da sam to znao , inače bih se nervirao što ne rade .

Prilazi Mojsije . Deba neće , ljut na drotove .

-Vozdra Eso , kako je sinoć bilo u Mrakuši Gornjoj . Jel’ ti se posrećilo ? A , smješkaš se lijo.  Vidim da si omastio brk .

Herco protuvriječi . Mora radi istine . Srce je u pitanju . Ako rikne svaka istinita će mu se gore kantat :

-E nije bio u Gornjoj nego u Donjoj.

-Kako znaš ?

-Što će se penjati u Gornju nije lud . Bliža je donja i normalnija . Očas su uniđe u nju .I što će se penjati u Gornju kada se može finu spuščati posred Donje.

-Kako će se spustiti kada je Gornja ispod Donje?

-Iz Budakovića , konju jedan , eto odakle će se spustiti.

-Joj ,  ta ti , valja . Ti ko neki prorok sve znaš . I gdje  treba  spustiti , gdje ne treba .

-Ne baljezgaj . Nego Eso , nemoj onoj zaćorenoj ništa više javljati . Počeće paničariti .  I nikad ni jene , tako ti je suđeno . Akšam će uskoro . Muzika i belaj počinju .

Tu Jela Lela  Jelena zasta , duboko uzdahnu i dignu čašu , zaboravila da se i meni pije , i popi je naiskap .

-A onaj moj slunto samo se za srce drži i ode kod Lenjog i prileže . Reko bi čovjek meit do meita se slažio . Nego bona ima li neke muzike ovdje. Samo pet minuta da ohanem . Nisam ovoliko pričala , još od kako me Herco prvi put zvekno . Najčešće  sam jaukala ; Joj , mamo mamice. Znaš onu našu :

-Što ćeš pričati . Odakle ti vrijeme  frajerko.

Šta ću , ja pristavih gramafon , dodadoh joj ploče . Ona odabra jednu . Neka pakost joj se javi u licu , poče da savija ploču kao da će je prepoloviti , ali onda se naglo raznježi , poljubi je ,  suza joj iz oka kanu i prošapće :

-Bleso blesavi , natakareni smo i ja i ti .

Stavi je i  prosu se glas :

O Jelo Lelo Jelena…

Jela Lela Jelena muči zatvorenih očiju. Stišće ih , neda suzama da probiju trepavice. Lice joj blijedi , grči se , zubi škripe , bolni jauk iz grla jeca: Joj mamo mamice, šta ću ja bez njega. Boli me , skakala bih i vrištala , ali ne kunem , srecan mi bio.

A onda se Lela Jela Jelena u trenu sabere i zavali u jastuke na šiltetima , pogleda me i pita :

-A šta te ova priča interesuje ?  To nije tvoje i od ovog svijeta . Bitno je da je on tvoj . A ono što i zašto prije tebe , zaboravi . Čak i ono što će biti . Uživaj dok jeste . Zaviri u nutrinu svoju . I pogledaj . Dobro pogledaj . I ono što vidiš razluči na prije i sada . Ono prije zaboravi . O onome poslije i ne  pomišljaj . A sada je samo ovaj tren važan i ako ga propustiš , razmišljajući o onom prije ili onom poslije neće izaći na dobro . Otrovaćeš se i nećeš život živjeti . Uhvati tih nekoliko   trenutaka,  koji se sada zovu ,  koliko više  možeš , da ti bude dostatno za uspomene i sanjanje , dok ga nema ili čekaš da se vrati .

Evo moje srce je ranjeno i skoro da se skrši . Ali ga lijepe uspomene , onih prošlih dana, drže ga  na okupu , da se ne prospe na milje komadića . I zato je dio mene ponosan i sretan . Dio mene svaki dan umire , ali ne crnilom nego nježnom tugom , koja me budi i miluje . Hercino srce je raspršeno na hiljade djelića , a on to ne zna .  Tek kasnije , dok ga zanos novine prođe , će  shvatiti svoje sada , biće dockan i hvatat će se za glavu : šta učinih .

Nije on ništa učinio . Nisam ni ja . Tako se desilo . I to je najgore od svega ,  ta bespomoć . A ja mu ne mogu oprostiti njegovu bespomoć . Mahalaš je trebao znati kako da mi pomogne . I sebi .  A ne da se tješi sa drugom .

Nešto krene po zlu , dvoje to znaju . Misle sve će biti u redu i prepuste se iluzijama prošlih dana , misleći da će sutra biti bolje . To sutra ne dođe . Ne njihovo . Jer njihovo sada im je bez riječi pobjeglo , i ono poslije su samo snovi i boli . Boli su dobre. Svjedoče da je čovjek još uvijek  živ i da je volio i bio voljen .

Ti si sada voljena . To je ono što valja živjeti . Pusti magiju prošlosti , bilo čiju . Mogu ti ja pričati i slagati ako želiš i misliš da će tebi biti lakše . Ti ne možeš i ne moraš , obavezno , znati da li je to istina . Jer nije tvoja . Ni ja ponekad ne vjerujem svojim mislima . Pitam se da li je nešto bilo ili mi se samo pričinilo .

A mahalaši uvijek tako . Baljezgaju . To ih spriječava da misle . Jer neće da misle .   Drugi ih uče kako da misle . Od malih nogu . Praoci , oci , škola ,  učiteljice i ljubavnice, komšiluk , društvo , vlast , policija. Svi ih uče . ne daju im mira . I samo čuju : vako , vako , vako i ovako . To,to,to i to . I nikako drugačije. I još  –  Nemoj , nemoj , nemoj i nemoj. O daj , daj , daj i daj. I oni prestali da misle ,  jer bi se pitali :

-A gdje smo tu  mi ?

Znaju da su  nigdje i da ih nikad  ne bi pustili da misle svojom glavom . I onda samo belaj . Ludara ili pržun . A među normalne im se ne ide . Puno su ozbiljni i previše učeni . A to nije dobro . Tako se ne živi.

Dok oni baljezgaju i Esi mozak mute , akšam pada . Svi zasjedoše ispod trešnje i muzika poče . Bez poja . Neki lagani sevdah , nešto od srca i samo njima znano . Toplo , nježno i tužno . Nisam bila prisutna , ali kažu žene su plakale , muški su sakrivali suze , a mahalaši se u pauzama smijali . Deba je primjetio :

-Ovo je dobro . Mi takarimo muziku , a dunjaluk rida . Valjalo bi nam češće među svijet . Bolje vako da suzu puste , nego da nad životom kukaju.

Dobri živnu . Upališe se svjetla na balkonu  na drugom spratu i dva prozora oko njega . Okrene se , pogleda u Mojsija i klimne mu glavom . Ovaj mu otklima .

Muzika ne staje , ali postaje tiša i sasvim usporena . Tarabuk je nijansu jači  , ali jednoličan . Tam , tam , glasnije tap tap  i reskije tapa , tapa , tapa , tap . Pa klarinet samo povuče akord , zericu tuge izbaci , zastane , ali se akord i dalje razlijeva . Harmonika lagano titra kao da prati nevidljivu pjevačicu  , koja tek treba da pusti umilni glas čežnje i nesrećne ljubavi .

Ja ti to ne mogu opisati .Takve tonove ja često čujem , ali nikad nisu isti i jednako tužni . I uvijek se razlijevaju kada nekog nešto treba  zaboliti ili ofuriti . Nikad prije . I nikad poslije .

Ova veče je bila izuzetak . Ništa se ne dešava , a muzika kao bauk neki priziva tugu i bol . Svi se zagledali u svirače . Deba je u centru pažnje . Nikad ozbiljniji nije bio . Sav je ton , on je prim , njegov tarabuk , veliki ciganski doboš daje patos koji zove  neumitnost .

Krneta gudi , Lenji kao preporođen . Živ,  živahniji nikad nije bio , osim…kad mu je , nekad godinama poslije , jednogodišnja kćerkica umrla . Herco našao neki dugački čaršav , omoto ga oko grudi i stegao . Misli dobra preventiva da ga srce ne prekine . Boli ga ta muzika . Osjeća da priziva njegovu zlu kob.

Oma stalno skida i briše naočale . Dioptrija deset minus i deset plus . Skoro . Još nije , ali biće .  Brisanje ne pomaže . Naočale su ili  vlažne ili suze liju . A i njegovoj ženi sumnjive te dioptrije . Nije Oma razrook  i mahnit da ne zna koje mu je koje oko i da nije moguće imati kod jednog insana minus i plus deset u isto vrijeme. Ali Oma je mahalaš, a oni pojma nemaju o medicini, ako ona nema veze sa ženskom filozodijom i fiziologijom . Osim onih koji je završe. A među doturima ima najviše mahalaša. Tako se čini.

Mojsije svakim akordom sijedi i blijedi . Lijeva obrva mu više nije nadrkana , već ponizno u dubokoj molitvi ka zemlji pogledava . Naglo dignu glavu i u Dobrog gleda . Dunjaluk za njegovim pogledom muči .

Dobri klekne , prisloni čelo zemlji . Jednom pa drugi put . Ruke ka nebu pruža i ustaje . Ćebe ispod sebe polako , poravnava . Jedan kraj , pa drugi , pa treći . Četvrtom prilazi i polako ga diže u visinu grudi . Zastaje još jednom u Mojsije gleda , opet mu klima . I diže pogled ka balkonu .

Vrata se se otvaraju izlazi djevojka sva u bijelom , vrane , svjetlucave duge kose je raplela , svjetlost je vilom nestvarne ljepote čini . Na desnom oku joj nacrtana plava suza vjernosti . Na lijevom oku crna suza beznađa .

Duboki uzdah probi se ka nebu .To dunjaluk ljepoti čast odaje . Znali su je , ali nikad nisu mogli shvatiti zašto je tolika ljepote jednom biću darovano .

Ljepota polako , jako usporeno , skoro pospano prilazi ogradi balkona i pogledava dolje . A dolje , Dobri u bijelom , ruku na srce stavio , kroz ruku mu krv probija , odjeću rosi , mirno je gleda i šuti .

Ona preplašeno uzmakne kad ga njeno srce  prepozna :

-Šta ćeš ti ovdje ?

-Meni je mjesto tamo gdje me srce vodi . Ti bar znaš .

-Miči se , nećeš me spriječiti .

-Znam , ali ni ti mene ne možeš spriječiti da pokušam. .

Skida ruku sa srca . Krv ,kao voda sa izvora, curi mu niz ruku . On joj se smješka :

-Evo ti opet nudim violetnu ljubav svoju .

-Idi molim te , tvoje čarolije mi više nisu potrebne .

Dunjaluk je zaibrećen .Nije mu jasno šta se dešava i ne čuju kako Mojsije šapuće Debi i Lenjom :

-Sada .

Njih trojica spuštaju ćemane iz ruke , lete ka Dobrom i razastrtom ćebetu  i hvataju ga za tri slobodna kraja . Svaki po jedan . Čebe se zateže . Na vakat  .

Ljepota sa suzama na licu plavom ispod desnog , crnom ispod lijevog oka , sa rasplatenom kosom koja leprša , na vjetru koji naglo zapuha iz sve snage , penje se na zid balkona . Zastaje , gleda u nebo . Bljesak munje se razli u hiljadu zmijica . Zagrmi , kiša potopom  pljusnu  i ona   samo zakorači i kliznu dole . Savršen let sa nogama naprijed .

Zapravo klizanje  niz bujicu kiše , koja u tren smoči njenu samrtnu vjenčanicu , kroz koju se probi nagost i ružičastost savršeno skladanog tijela . Prisutni odaslaše u kišu jednoglasno i uskomešano:

-Joj !

Nesrećnica udari o ćebe  ,  ko željezni klofač u tepih , zateže ga , pokosi trojicu , ono popusti . Čebe je odbaci   na onog , četvrtog sa krvavim srcem u  rukama , što joj ljubav u dockan čas nuđaše .

Njih dvoje postadoše svjetlost i nestadoše .

Mojsije je ljut i zaviruje se ispod ćebeta , iako zna da nisu tu .

-Koji od vas dvojice konjina nije držao kako treba ?

Lenji molećivo gleda u Debu , ko veli , ne mogu još i govor držati .  Deba se cereka i sa smiješkom odgovara :

-Ih , kaki si . Vazda na nas dižeš neku frku.  Nismo ti mi ništa krivi . Ona je . Ko je tjerao da leti . Pod jedan . Nisi vidio da je ona u poslijednjem trenu naskočila na Dobrog . Pod dva .  Kao da je htjela da ga povede sa sobom . Pod tri . Jes ga vala naskočila .  Ko jahačica u finišu takara . Pod četiri . On ništa , samo ja zagrlio i čvrsto je drži , ko najveći levat . Pod pet . Ja bih ludaču namah zvekno , sve  da je sa petog ili jedanaestog skočila . Pod šest . Joj , jes dobra , pojo bih joj nešto ko sjeckani burek , bar tako razmišljam  , ali ona heknu po njemu i nema ih . Hava . Pod sedam . Načisto puhnuše . Pupa hava . Pod osam . Jes , vala ovo žensko , prava koka zraka . Taka ljepota da nam ubije havera. Nema tu nikakve poetike licencie. Neka mu. Hoće on mutiti na sve strane.

-Daj ba ,Deba  uduni , matere ti . Nije ti ovo nabrajalica o anamo onoj ili capinu .

Tišina bi bila mukla , da kiše ne lije , munje nebo ne paraju , zmije grme i Mojsijeve oči ne sijevaju . Sve se u kišu zavilo, oni ne miču. Očekuju nešto, dunjaluk sa njima. Neko bi rekao , vidi hablečina ne umiju se sa kijameta skloniti.

Nedugo potom , Mojsije se prenu.

-Eso pali makinu . Idemo. Znam gdje su .

Okreće se Omi i Herci .

-Vi ste krivi za sve . Da ne dođoste , sve bi bilo u radu . Prorijedili ste havu svojim udisajima . I poremetili  sekunde svojim sljepilom i umorom . Eso vozi nas našem gradu , polako i pažljivo ,a najbrže što možeš . Kiša lije , on je na rukama nosi . Oboje su helać i dibidus mokri . Ona manje , on više . Ali uskoro će se to promijeniti . Ako odocnimo najebali su . On misli da je spasio . Nije ga briga za sebe . Možda uspiju , ako stignemo na vrijeme . A vidim da nećemo.

Eso htjede da upita :

-Kako znaš ?

Lenji mu prstom šareti :

-A-a, i a.

Deba neodređeno prevodi :

-Ništa ne pitaj , luda , takarli bez takara noć. Sve ti je Eso moj zapisano u onim zvjezdama što se nikada ne vide . Ove što ih insan svako veče kuži su navlakuša . Oblanda . Da se insanski hajvani zablenu u tu ljepotu i da ne vide dalje od nosa . Nego uključi brisače do daske , možda nas poguraju . I ne znam što tegarimo ovu mrcunu sa sobom . Evo ga hrče , a ono dvoje riknjavaju . I to je  njaka poetika scientia .  Mrtvac hrče , ljepota se gasi . Da nismo u žurbi sad bih ti reko da samo zeru prikočiš , da Lenjeg isprcam kroz vrata , da se riješimo balasti i brže plovimo po ovom kijametu.

-Zamorila me ta priča i grlo mi osušilo ,   morala bih malu pauzu napraviti .–Tebi grlo suho , a šta misliš kako je meni budali, koja ti o budalama pričam.

-Ne reče mi što ti i Herco više niste skupa ? Kakav je belaj napravio ?

-E vala ne sazna šta je bilo . Ne ove ture . Ti bi da ja glasnice trošim , a valja mi na kraju večeri zapjevat jednu . Samo za nas dvije . Ili neću , nego pustiti jednu što mi se godinama mota po duši i rovari ko lud kamen ili sihre .  Što ti ne bi ispričala kako te Dobri zvekno ? Hajd’ , dobro , ispravljam se ; što ti ne bi ispričala kako te ubro ili kako ste vas dvoje vodili ljubav prvi put . Prvi put je epopeja ili vehto lipsanje . Nema treće . Vidim po tebi da je to bilo ovo prvo i malo pride toga . Osjećam to i dobro znam , kako to sa Dobrim ide.

Ja je gledam , malo sumnjičavo i zaprepašteno . Ona i Dobri ko bi reko . Zar mu  Herco nije jedan od dražih mahalaša . Skoro da sam uvrijeđena .

-Ne budi , blesa . Ja i Dobri odakle ti to ? Šta aneće hudoj ženi pasti na um?  Znam da mu se sviđam i da me poštuje . Ali ja sam mu samo ženski drug . Uvijek me je pomalo izdvajao . U početku sam bila počašćena . A onda kad sam skontala šta radi , bila sam ljuta . No , brzo me prošlo . On mi je stavljao do znanja da ono što ne mre biti , neće biti . A tako je i  bolje . Nemam ja srca viška i za bacanje , pa da ih svaki mahalaš , pomalo ledi i svoj dio leda nosi , a meni sante ostavlja . I nikad ne mislim šta bi bilo kad bi bilo . Jer znam kako to sve izgleda . Harco me naučio . Svemu i preko toga . Jedino mu srce u takaru jako , a prema meni slabo . Bilo . I biće . Njegovo je proklestvo neprebol . Moje mirenje sa bolom .

Zagledam se u nebo . Mjesec   plovi , zviježđe žmirka , povjetarac lahori , đule mirišu , dušeci su mekani i udobni . Lela Jela Jelena i ja merakljiski zavaljene , pijuckamo kurvoazije , žmarimo slatko i pušimo život . A njih nema , pa nema.

Ne proklinjemo jer nam nije dato . Dato nam je da imamo , pa nemamo . Ja imam neka nadanja , Lela Jela Jelena je izričita . Kaže :

-Nisam ga ja prekrižila , ni srce moje ,  ni duša . Ljubav naša je prejaka . Nikad on  neće odseliti iz njih . Tu je njegov dom . Ali ponos je sve zakapijo lancima i katancima i u čeličnu seharu turio , a ključ u vulkansko grotlo bacio . Gorimo , ali ne dosežemo ključe , da se oslobodimo .

Ponekad mislim da je mnogo puteva Gospodnjih , koji ka nama vode .  A mi najčešće  biramo upravo onaj pogrešni , koji nije naš . A od nas samo jedan put vodi . Ili dva , ako bolje raztmislim . Jedan vodi u život , drugi u smrt . Trećeg nema . Zapravo ima , ali taj dođe poslije smrti i zavisi od činjenja ova dva prva puta .Samo ponekad pomislim da ovi tvoj mališa ,  ima mnogo više od dva puta kojim hodi . Nemoj misliti da je to dobro . Ni tebi , još manje njemu .

Gledam ga ovih pet godina koliko se znamo . Nije on tužan , osim poneked kada se zagleda iza zviježđe . Rekao bi čovjek da  ne gleda , već čeprka iza , kao da nešto traži . I čini se , kada to nađe da postane tužan .

I odluta . Jedini od mahalaša on nekud stalno luta . I vraća se . Sekund pogrbljeniji . Tren tiši. Dlaku umorniji i upravo za tu dlaku bjelji . Ne sijedi on . Samo ja vidim kako mu se dlake  boje. Po povratku sa tih svojih puta , od Jedinog datih , samo nam  kaže :

-Dobri ste vi , najbolji .

Blesane potapše po ramenu , nas grlice , tako nas zove ,  primi za ruke , stavlja ih na usne , pa na čelo  i opet tako . Njih ne gleda . Znam da to nije dobro i da on zna ono što oni ne znaju . Nas sa nježno gleda i kaže :

-Život je lijep , grlice mile . Saznaćete jednom . Sakupljajte lijepe uspomene . One su danas rijetkost .

Sa tih lutanja bi nam uvijek poklone donosio . Ništa skupocjeno , ali uvijek osebujno . I uvijek bi donio i nakoliko kašeta kurvoazijea i ž'tanki .

Navikli se mi na njegove rituale i mirnoću . Izgurao bi barska bife kolica . Na njima iće i piće . Znamo on ih spravlja ili priprema . Znao je kako i šta ko voli .

Prvo bi uzeo  flašu kurvoazijea , zagledao je , obrnuo , okrenuo i nasuo   svima prst srednji , položeni , do pola visine i nasuo u  kristalne čaše . Prvo one lijeve do srce  za naša srca .  Zatim bi nasuo onu izdvojenu , desnu desnu čašu ,  nevjernu , lutaličku . Uzeo bi kutiju žtanke , blago bi pomilovao celofan do se Ciganka probudi . Onda bi nježno , sasvim blago odvojio celofan . Ciganka bi mu zaplesala . Otvorio bi kutiju , svakome ponudio , pripalio ih . Podijelio pića i  sjeo . Podigao bi čašu i ciknuo gutljaj . Đardin bi zapojio milinom od coktaja 

-Molim vas grlice mile , pristavite sofru , blesani su vam gladni , a ja sam zeru umoran .

I kako da ga ne voliš malena . Svakom od nas   je davao sve i više od toga . I svi smo mu značili sve . Zapravo kad bolje razmislim nije nikoga imao osim nas i svih onih grlica , nama poznatih i nepoznatih.

Nikad ništa nije tražio za uzvrat . Ne za sebe . Za druge jeste . Kad god bi taj neko trebao pomoć ,  on je   stizao davati i moliti se .

Ti se sigurno pitaš zašto ti sve ovo pričam ?

Misliš da sve znaš . Nešto znaš , ali mnogo toga ne znaš . Kada pomisliš da si sve naučila , i počinješ da žališ , dolazi kraj . Zato   ne srkleti ,  ni u čemu . Sve će biti onako kako treba da bude . Pa voljela ti to ili ne . I polako sa učenjem . Neznanje pa spoznaja je najljepša moguća stvar .  Mnogo spoznaja i život postaje neiznenađujući i dosadan .

Pričam ti bona , da mu oprostiš , sve što misliš da mu možeš zamjerati . Olakšaj mu . Težak teret je njemu nanijećen . I samoća , mila , mnogo samoće u koju tek djelići tvoje svjetlosti u nju mogu prodrijeti .

Eto i ovu nesrećnicu je on spašavao .

Imao je šesnaest godina kada je upoznao. Ona dvadeset jednu. Bila mu je velika ljubav i sebična postala . Htjela je sve , a on tek dijete u odrastanju i pri nauku . I već duboko usamljen , na stazi koja vodi do mnogobrojnih puteva koji bježe jedan od drugoga , a svi su njegovi i svima mora proći .

Nakon godinu i po, dvije ona je njega napustila , jer je težila nečem višem , Nije imala strpjjenja , Dobri joj je bio nezreo , previše je vjerovao u bajke i ljubav. Suviše djetinjast i sanjarski zagledan u nebo.

Slutim da bi on podigao ruke u visini ramena , okrenuo dlanove prema nebu , zatresao malo ramenima ,pustio jedna suza u desnom oku , da visi a crvena je i nikada ne pada .

-Oprosti mi . Pokušavam , trudim se ali mnogo toga ja ne znam . Naučiću ,  Mila . Valjda , ako mi je suđeno .

Kada je dostigla to više , ono je odvelo iz njenog , našeg Grada čednosti i srce joj je napuklo . Ostalo se naslućuje .  Ono što je dostigla bilo je ozbiljno i dosta vodnjikavo i nije bilo  njenoj duši dostatno . Srce na jednoj strani , čezne za dvorima , Malim Princem i njegovom nježnošću , ljubavlju i djetinjim čarolijama , a ponos je preči da mu se vrne . I tone ona . I tone on . I tone svakog dana sve dublje i sve dalje . Niko nema da joj ruku pruži . Dobri je par puta posjetio , kada je kući bježala i u njihovim mahalama mir tražila .

Pravila se da je sve dobro i  da joj nikada nije bolje . Oboje znaju da lažu , ali im njen ponos ne dozvoljava da prave riječi kažu . Ona ne želi da se ponizi i moli pomoć , on ne želi da je ponizi i ne nudi joj pomoć , samo kaže :

-Ako ti nekad bude trebala neka pomoć i ljubav samo zovi , ljubavi moja jedina , ja ću ti doći . Ti nemaš drugi domosim ljubavi u srcu mom .

Nikad ga nije nazvala . Doli jednom , veče prije nego što se ovaj belaj desio . Nije ništa progovorila . Bio je to huk mećave bez tona . On je znao da je to ona i zato je odletio u pomoć, i mene zamolio da mu mahalaše pozovem u pomoć . I zato nije spavao sa tobom , da te ne povrijedi.

Htjedoh da pitam…

Ona mi stavlja prst na suta i kaže :

-Ne žuri sa pitanjem . Insan je stvoren od žurbe . Kada ti sve   ispričam biće ti jasno , da je on samo  dijete,  koje ima svoje poimanje časti .

Uze viljušku , žustro udari i razgrnu tulumbu , pa je prepolovi, pa je učetvrti i uosmini, stavi zalogaj u usta i kaže :

-Upravo onakav kakav treba da bude . Sočan, nabrekao i sladak. Kolač mislim , da ti mozak ne bi krenuo stranputicom.

Takva su vam mahalska djeca . Samo se igraju.

-Nije samo da se igramo , bona. Svašta nešto radimo . Samo lijepe stvari . I čuvamo tajne koje nas najviše bole . I nikome ih ne pričamo . Imamo mi neki blesavi kodeks šutnje .

Daj pusti nam  ovu kasetu , ja je ponjela , znam da ti nemaš vakih  za plač , nešto što miriše na naše blentovije .

Pustim , slušam skamenjena i plačem…

Sačuvaj tajnu ljubavi moja…

Ovi iz mahale baš umiju da rasplaču .

-Oduljila ja ko Šeherezada , a i srce me počesto boli od kada sam djevojčicu i Hercu izgubila . Ispričava se Lela Jela Jelena .

-Evo sada će ponoć , a oni tvoj baš u ponoć ,  veče prije nego će belaj  biti , sanjo san da ona jadnica leti i pada . Da , on ruke pruža da je uhvati , i lomi ih , iz ramena mu ih čupa , ali ne može da je zaustavi . I ne boli ga . I on sa njom pada na travu , i ona na jedan jedini kamen kilometre ukrug se nabija glavicom lijepom i u krvi umire na njegovim skršenim  rukama .

On se budi u znoju i suzama , ne može ruke pomaknuti . Slomljene su . To se samo njemu čini i on sam sebi prijeti:

-Nemoj je pustiti bleso jedna , da ti opet kroz ruke klizne .

Razmišlja šta da se radi . Nema se tu puno šta mudrovati . Ispod pendžera , ispod balkona gdje će letjeti neku zamku treba postaviti . Ali ne može sam . Treba mu pomoć.

U to telefon zvoni , javlja se Mojsije i reče mu :

-Znam šta si sanjo . I ja sam . Samo u mom snu je nas četverica u ćebe faćamo i sve će biti dobro , mada će nečijom greškom ukrivo odskočiti i ti ćeš najebati. Dibidus . Skoro pa skroz , bezbeli , možda i naskroz , ako te ta drotulja ,oko koje se natežeš , ne spasi . Ako to ne učini , onda ti mogu reći da si tek tada najebo ko žuti . Eto tako ti stvari stoje . Pa ti vidi šta ti je raditi . I da znaš , ni mi te ža . Hoš ti mnogim stolicama svoju jednu kičmu poklanjati .

-Dobro , dobro . Zaslužio sam . Nego samo onu dvojicu , najblentavijih  pozovi . Nikog drugog . Grlice pogotovu . Nije to za njihove oči . A i kako ćeš se , ba , pored njih koncentrisati .

Ti se to jutro uspavala ko mlada poslije takara , samo što ga ti nisi fasovala , već se u našeg merhuma zaljubljivala i sretnila. Taki ti je on . Ni jedne o ljubavi ne govori , a ti se do za vrata zaljubljuješ i pizdiš . I čekaš da te mlatne .

Kad si ono vidjela da taksi za ugao zalazi i kad si kavonoz vode preko praga , ko da je veliko ribanje , zalila , oni su već bili na po puta . Ti si mogla samo sjesti na beton , plakati  i moliti da ti se Dobri  vrati .

A on negdje po kiši , sav slomljen sa nesrećnicom luta . Onaj tvoj Eso juri da nesreću spriječi. Mojsije navigava , Deba konta kako da Lenjeg isprca iz auta ,  jer je zalego i spava ko da se ništa ne dešava .

Posrčući odmakao je Dobri par kilometara . Sredinom ceste , najsigurnije je , da ih nešto ne satare i vodi malenu nazad , domu svome,  u Grad čednosti . Tamo im je mjesto i lijek . Ne zna se da li je to svjesno ili nesvjesno mislio , ali je uporno bez zastoja , nogu za nogom vukao .Teturao se i klecao , a nju je čvrsto u rukama nosio , na srce je naslonio , da joj ono pjesme ljubavne pjeva. Tepao joj i govorio :

-Ništa se ne brini Mila , sad smo zajedno . Sve če butu dobro.

Nemoj me ništa gledati , kaže mi Lela Jela Jelena , Tada još nije bio tvoj i još ti nije dao da ga ubereš . Sada valjda i znaš zašto . Mahalska čast i poštenje .

-Gotovo  je  – kaže Mojsije – kasnimo pola minute , iza prve su okuke , sada na njih auto ide . Okerapit će ih ,  iz voleja ko Musa keseđija Miloša Obilića. Džaba on ide sredinom džade ; okuka je , kiši i klizavo je.

Dobri vidi auto i zna da neće moći zakočiti i da ih neće  mašiti . Okreće mu leđa , da zakloni ljubav , da auto njega spuca .

I Eso vidi , okuku su upravo prošli , na cesti dvije pokisle sablasti stoje , njima okrenuti . Oboje su bijeli i mokri ko da su oni kiša . On stoji , svjestan da vremena za bilo šta nema , čvrsto je zagrlio i ne pušta . Pogrbio se . Auto škripi i koči . Malo kasno , ne uspijeva , posklizava i udara Dobrog postrance .Klasični bodiček . Ovaj pokleknu , ali se ne da , jer u ruci blago od kristala  ima . Neće mu se sada polomiti . Ne dok je on  živ. Auto zastade , na nogama i leđima , prilike u bijelim , sada već u  ritama.

Dobri kleči , vidi se , jedva . Onda sjede . Na auto se naslanja , ljepotu u rukama drži , čvrsto i šapuće joj nešto . Jedino Mojsije zna , to je njihova davna , ljubavna pjesma , što su je skladali dok su prvi put ljubav vodili .

Polako izlaze iz kola . Eso hoće da odleti ka nesrećnicima , Mojsije ga priječi . Kaže mu :

-Ne diraj ih . Njima je tako ,  kako je . Ni dobro , ni loše . Ako ih dotakneš , prekinućeš ih ko grančicu , zauvijek . Sada oni ljubav vode . Anđeosku .

Deba ga pogledom pita :

-Jel je  stvarno takari ?

Mojsije odmahuuje rukom ko veli :

-Nikad ti pameti nećeš doći .

Deba ramenima sliježe ko da mu odgovara:

-Šta ima ako se malo natakare . I ja , kad bih trebo mrijeti , volio bi sa takara na pute gornje  krenuti.

Uto se  Lenji iz auta izvlači i pita :

-Ko koga takari .

Osjete da ih Dobri gleda , smješka se , usne mu se razmiču i kiša im donosi :

-Hvala vam .

Sklopi oči i usni .

Spavaju dva insana , dvije ljepote u bijelom blesave , krvave  i mile . Nije im to trebalo , po ovoj kiši ; konta Eso .

A opet razumije ih . Mladost ludost . Valjda će izić na  dobro .

Spavaju dva anđela , svuda kiša oko njih , a na njih više ni kap ne dolijeće . Prelijepi su . Iako su usnuli , ima se osjećaj da bi svaki čas mogli poletjeti . Toliko u bjelini i vlažnosti liče jedno na drugo , da Eso mora da pita :
-Jesu li njih dvoje brat i sestra ?

Mojsije i ne  progovara , ali svi ga razumiju

-Eh , što ti je život . Bili su jednom toliko bliski , ko što ni jedan brat i sestra nikad neće bit .

Dođe hitna , Esin kompanjon u njoj . Eso u Mojisija gleda , ovaj odmahuje glavom i prilazi mu:

-Samo još deset minuta . Nego jami se gitare , idemo im praviti društvo.

Uto stiže fićo . Herco vuče Omu za uho i prijavljuje Esi :

-Nije htio da vozi sredinom džade . Kaže boji se da ne naleti na Dobrog i onu padavicu . Zna da će ih neko spucati , ali ne zna jal’ on , ti ili neko treći . Kako su njih dvoje ?

-Vehto , on malo vehtiji , iako se smješe .To o ljubavi sanjaju , koju više nikad niko  neće moći skrpiti . A možda ni njih .

Izgovara to Eso , iako ne zna odakle mu te riječi izviru . Zna nisu njegove . Da nije mahalaš postao?

Eto to je to. Ostalo znaš bolje od mene.

Ne znam šta je sa njom bilo. Ništa i svašta. Tvoj drugi drot , Oma i moj nesrećnik je drito u Sarajevo u Koševsku bolnicu , na Plastičnu hirurgiju odveli. Da li radi prekih potreba ili zato što je ona nekad tu bila glavna sestra , to ti ne bih mogla reći. U svakom slučaju mislili su da će oni na plastici naći najbolje rješenje za Nesrećnicu.

Ostalo pitaj Dobroga. Ja znam neke mahalske priče koje su iuvijek i vake i nake, dibidus oprečne. Ili još bolje pitaj Frku Frkicu. Ona sve zna. Bojim se da će ti Dobri nešto smuntati i neodređeno kazati, bojeći se da te ne povrijedi.

Da je bila pametna , a bila je prepametna; da je bila strpljiva , e to vala nije njena odlika, Ti i ja se ne bi nikad srele, ne bi balavile i ne bi pričali o ovome jer se ne bi zbilo. Htjela je sve i to odmah, a to rijetko kome bude dozvoljeno. Valja to zaslužiti. Eh , taki su ti ljudi, bezrazložni.

Tisuću ena biser Bjelavskih mahala 691*- 696*

691* Ima levata i ljubavnika. Levati misle da mogu, pa nagraišu. Ljubavnici uvijek harmonično povezuju riječi , djela i učinak.

692* Insani žele sve i to odmah, a to rijetko kome bude dozvoljeno. Valja to zaslužiti. Eh , taki su ljudi, bezrazložni.

693*Ne moraš učiti od mudraca da bi bio mudar. Moli se Bogu , budi dobar i bićeš nagrađen razboritošću.

694* Ne bacaj kam na djecu i žene , kojima se vrijeme Božojom milošću , u nježnosti njihovih čednih duša ne inati .

695* Prelijep i jednostavan je život po zamisli  Stvoritelja. Samo prihvatiš milodarje koje  ne presušuje ,neizmjernu ljubav ,  milost i dobrotu i ne treba vam ništa više. Dveri raja su vam širom otvorena.

696*Govore neznalice da bol vremenom gasne i umire prije nego mi umremo ! Eh da je tako , ali nije ! Svakim danom sve jače bije i oplemenjena odlazi sa nama na nebo na prosudbu.

Tisuću ena biser Bjelavskih mahala 685* – 690*

685*Mahala radi neukih od slona pravi muhu ili obratno .

686* Sve je zapisano u onim zvjezdama što se nikada ne vide . Ove što ih insan svako veče kuži su navlakuša , oblanda . Da se insanski hajvani zablenu u tu ljepotu i da ne vide dalje od nosa .

687* U mahali od slona pravi muhu ili obratno . Prvi zakon teleportacije.

688* Mahalaši pojma nemaju o medicini. Osim onih koji je završe. A među doturima ima najviše mahalaša. Tako kažu-

689* Mnogo puteva Gospodnjih , koji ka insanu vode .  A on najčešće  bira upravo onaj pogrešni , koji nije njegov .

690* Piće bez meze je otrov . Sto bez voća sluti bolest .Akšamluk bez žene pijanka. Uz ženu idu ljubav i muzika. Pa vi vidite šta vam je raditi?

Iskopano iz zaboravljenih sehara ex. Yu

Zetska olimpijada

Prema dostupnim podacima Zetska olimpijada je nastala po uzoru na Sportsku olimpijadu koja se održala na Cetinju 1914. , čiji je kontinuitet u samom začetku prekinuo I svjetski rat.

Zetska olimpijada ( kao vjerovatna nasljedica Sportske olimpijade ) je organizovana po uzoru na savremene Olimpijske igre , a radi popularizacije i omasovljenja sporta i jačanja sporstke kulture u Zetskoj banovini.

U takozvanoj kraljevini Jugoslaviji Crnoj Gori je oduzeta državnost i političko-pravna suverenost i svedena je na nivo banovine.

Zetska Olimpijada je održavana tri godine uzastopno : 1925. , 1926. i 1927. godine. Međutim usljed nazinteresovanosti , slabog odziva i sportista i gledatelja , nedostatka finansijskih sredstava i organizacionih problema igre su se naprečac ugasile.

Zbog spriječenosti i vremensko-prostorne udaljenosti , ali i nesređenosti relevantne arhivske građe i literature pored opštih podataka ,uspjeli smo pronaći samo nekoliko zanimljivosti koje se mogu svrstati u dvije kategorije .

  1. Žene na Zetskoj olimpijadi

U takmičenju na 2. Zetskoj olimpijadi, koja je održana 1926. g na Cetinju, prvi put se žene pojavljuju na javnim sportskim takmičenjima . Među imenima pobjednika na ovom takmičenju pojavljuje se i ime jedne žene: u discilplini trčanje (70 metara) pobjednica je bila Smiljka Ivanišević (JŠK “Crnogorac”, Cetinje). Naredene godine, na 3. Zetskoj olimpijadi, u disciplini trčanje – žene (97 metara) najbolja je bila Olga Popović. (1*)

2 .Fudbalski klub Lovćen je bio učesnik na Zetskoj olimpijadi 1925., 1926., i 1927. godine.

1925. FK ,„Lovćen“ je nastupio na prvoj Zetskoj sportskoj olimpijadi, Eliminisan eliminisan je u prvom kolu od kotorskog „Primorca“ (2:4).

1926. – „Lovćen“ osvaja drugu Zetsku sportsku olimpijadu. U polufinalu, bio je bolji od „Crnogorca“ (4:2), a u finalu od nikšićkog „Onogošta“ (2:0).

1927. – „Lovćen“ je odbranio pehar na trećoj Zetskoj olimpijadi. U četvrtfinalu, „Lovćen“ je savladao tim „Njegoša“ iz Berana (7:0), u polufinalu „Onogošt“ (4:2), a u finalu „38. pješadijski puk“ (4:0).

Izvori :

1* -Muzej žena Crne Gore .

Inače ovaj muzej je malo poznat javnosti Crne Gore, a osnovan je redi objedinjavanja i sabiranja dostupnih , rasutih ili zanemarenih podataka i dokumenta o životu žena u prošlosti Crne Gore.

2* Istorija ex yu fudbala /Lična karta Klubova – Fk Lovćen Cetinje

Tisuću ena biser Bjelavskih mahala 679* – 684*

679*Kad neko dobro i ljepotu činiš , napose djeci i ženama iz njih sjaj rajski dveri vri . Srce se  rodošću njihovom hrani i cvjeta.

680* Žena bez anterije je kao cvijet bez mirisa . Žena u anteriji je kao pupoljak ruže .

681* Letjeti može svako i to je barem lako . Ali pasti i krhotine skupljati ? E , zato treba nauk.

682.Ako u nečijim očima nešto vidiš , to je odraz tvoje duše ili tvoje pomisli da to trebaš vidjeti.

683*Neuki tvrde : samo jednom se ljubi.Nevjerujte , odakle neuki mogu znati bilo šta.

684* U polumraku je pametno sjediti . Misli su sporije i ne vide se .