Ko nije gubio, nije spreman
Da krunu otkrije!
A ko nikad nije žeđao –
Pehare i hlad Pinije!
Ko se umornu milju nikad
Ne uspe – zar takva noga
Da istraži purpurni prostor
Žala Pizarovoga?
Koliko Legija pobjeđuje –
Je li vladaru znano?
Koliko je na Dan Prevrata
Boja izvojevano?
Koliko kuršuma nosiš? Da li
Kraljski ožiljak imaš?
Anđele! Piši „Unaprijeđen“
Na čelu Vojnicima!
Moj jastuk me gleda svako veče
Prazan kao nadgrobni kamen znadoh da ce toliko da peče
Kada ostanem sam
Kada nema tvoje kose da poljubac joj dam!
Sam ležim, potpuno tih je dom
I kandilo ugasilo
Ispružam ruke ka telu tvom
Da zagrlim te strasno
Pa naginjem ka tebi vrela usta,
Al ljubim samog sebe i soba je pusta
Kada se naglo prenem –
Svud samo muk je noći ledene,
Zbezda na nebu podrhtava –
O gde je tvoja kosa crvena
Gde su ti slatka usta?
U svakom veselju sad bol znam,
U svakom vinu jad moram piti;
Ne slutih koliko će gorko biti
Kada ostanem sam,
Sam i bez tebe kad moram biti!
Ne slušah zapovesti, nisam na pričesti bila.
Sigurno, dok nada mnom opelo ne odrade –
grešiću – ko što grešim, ko što sam grešila –
strasno, sa svih pet čula koja mi Višnji dade.
Družbo u krivci! Vi čiji nagovori su vreli!
Svi prestupnici! Vi najnežniji od učitelja!
Junoše, deve, stabla, sazvežđa, oblaci beli –
na Strašnom sudu skupa odvratićemo: Zemlja!
Pod porušenim stubovima,
na ivici ništavila i sna
vrte se moje budne ure,
u slogovima tvoga imena.
Tvoja duga kosa cvena-
odsjaj leta-
sa jarkošću blagom titra
na leđima noći.
Uobičajena tama sna
što izvire iz ruševina
i stvara te od ničega.
Teške pletenice zaborava,
vlažne noći obala
gdje se širi, gdje udara
slijepo more – mjesečara.
pB
Stari Rimljani su bili vrlo strogi i krvoločni osvajači na svim prostorima do kojih je dopiralo carstvo. Bili su višebošci koji su po uzoru na helensku religijsku mitologiju napravili isti sistem / skalu božanstava samo sa drugim imenima.
U političkom , vojnom i religijskom smislu su bili krajnje netolerantni. Dopuštali su da domicilno stanovništvo ima izvjesne ovlastice u smislu ikebana koje će doslovno biti poslušni slugani i robovi rimskoj imperiji i njihovom imperatoru.
Tijekom historije Izraelci su se navikli na smrt. Ni vlastiti , ni životi protivnika nisu im značili ništa. Bili su apsolutno ubjeđeni da su božanski odabrani narod.
No , historija ih je uvijek , iznova i iznova demantovala. Smjenjivali su se periodi ropstva , sužanjstva , smrti i razaranja sa periodima blagostanja , prosperiteta i uzleta Izraelaca. Objektivni tumači starog zavjeta su utvrdili da su Izraelci sebi pridavali više pažnje , moći i ugleda nego su ih ikada u stvarnosti imali.
Čitava historija Izraela je faktografija prevara , izdaja ,ubijanja , strahobalnih pokolja i razaranja.
Ima jedna opteprihvaćena istina. Kada su se Izraelci vraćali izvornom vjerskom nauku Zakona sa ploča koje svom narodu donio Mojsije , slijedilo je blagostanje, i napredak. Umnožavao se porod i blagodeti. Izrael I Judeja bi napredovali. Bogastvo nosi zamke pohlepe, oholosti , raskoši i svih negativnih odlika koje novac nosi.
Novac kvari ljude. Ta istina se kod Izraelaca uvijek potvrđivala . Zapadali bi bezbožništvo, grijeh , blud , škrtost . Jednostavno , zanemarivali su Božije zakone koje su prihvatili i zavjetovali se na njih.
Nova era je donije pismenost i historijasku dokementarnost . Zbog toga ima sve više autentičnih i dokemntarnih svjedočanstava o Izraelu ,njegovom narodu , njihovim patnjama i stradanjima.Zbog toga ćemo davati uopštene podatke , o događajima koji su slijedeli jer se sve može pronaći na mrežama savremenih mas medija.
Bez obzira što te medije kontrolišu cionisti istina se ne može saktiri . I pored redovnih i permanentnih korektura, friziranja, ublažavanja ili pojaćavanja kontrasta i ostrašćenosti prema datoj stvarnosti zavisno od potreba Izraelskog lobija., osnovne faktografske činjenice se ne mogu izbrisati.
Smjennjivali su se vlastodršci i porobljivači u Palestini ) od Rimljana već udomaćeni i opšteprihvaćeni izraz za teritorije kojima se šitila zla kob naroda bez zemlje i domovine.
Rimljani , Što Zapadni , što istočni Bizant bili su vladari do četvrtog stoljeća. Izraelićani su dizali ustanke koji su gušeni u krvlju. Da bi na kraju 135.g.n.e. godine n.e. poslije Drugog ustanak pod vodstvom Bar Kohbe, svi jevreji bili protjerani iz Jerusalima , a zemlja dobila nativ Sirija Palestina.
Do šestog stoljeća Vizantija , posebno pod vlašću cara Justinijana I. (527. – 565.) počinje masovno naturanje hrišćanstva , izražena u gradnji crkvi , bazilika i drugih kršćanskih religioznih objekata , ali i pokršćavanje stanovništva.
Jevreji gube sve povlastice , čak je zabranjena upotreba hebrejskog jezika u sinagogama. Jedno kratko vrijeme Siriju Palestinu osvaja perzijski vladar Hozroje II. Parviz idinastije Sasanida osvaja 614. Jeruzalem.U tom pohodu porušene su sve crkve, osim one u Betlehemu.
Heraklije na kratko vraća Jerusalim u posjed Vizantije . U to vrijeme na scenu stupaju arapi , muslimani , koji su na temeljima renesanse nove / stare monoteističke religije Islama postali veoma jak , istorija će pokazati odlučujući faktor u tom regionu.
Drugi Muhamedov nasljednik, kalif Omar nastavlja s osvajanjima ovih dijelova Bizantijskog carstva.636. godine poslije sedmomjesečne opsade pada Jerusalim , a potom i sva Sirija i Palestina . Ove teritorije su ostale pod neprekidnom muslimanskom vlašću više od četiri stoljeća, sve do 1099. godine.
Za slijedećih 100 godina muslimani postaju većinsko stanovništvo u odnosu na Jevreje i Hrišćane. 691. godine podignuta je znamenita Kupola na stijeni u Jeruzalemu, danas svjetski poznata džamija Al Aksa, nakon Mesdžidul-harama i Poslanikove džamije, treće najsvetije mjesto u Islamu
1099 godine nakon četiri godine I križarskog rata križari zauzimaje Jerusalim i uz opovremene gubitke vlasti uspijevaju se održati do 1187.godine . Tada je križarsku vojsku u bitci kod Hatinskih rogova, nedaleko od Galilejskog jezera, porazila muslimanska vojska koju je predvodio Saladin.
Bilo je još križarskih ratova ukupno devet .
I još jedan – Dječiji križarski rat .
Strahota , bol , očaj i Vatikanski grijeh do Neba, do Boga milostivog.
Dječji križarski pohod (1212.) u kojem su sudjelovali njemački i francuski dječaci. Koji li je to ljudski izrod, maloumnik pomislio i odlučio da će nevinost male dječice ostvariti cilj koji organizirane križarske vojne nisu uspijevale postići.
Poslati neuku, malu , nevinu djecu u lavlje grotlo. Koje li bezumnosti i tragike.
Pohod je sasvim normalno tragično završio skoro bez ikakvih borbi.Mnogi dječiji sudionici su zarobljeni i prodani u roblje. Veliki broj jadne dječice koji su krenuli kopnenim putem su izginuli od gladi, studeni i različitih krvoločnih napadača i ne stigavši do odredišta .
I još jednom:
-Strahota , bol i grijeh Vatikana do Neba, do Boga milostivog.
Iako Vatikan i Zapad pokušavaju da minimiziraju, ublaže i zamagle dječiji križarski rat ,ova strahovita stradanja djece njih 50.000 ( minimum ) prema izvornim podacima , neko će u paklu gorjeti za sva poznata i nepoznata vremena.
Od tada do kraja I svjetskog rata 2018. Sirijom i Palestinom su vladali muslimani ,bez obzira kako se oni titulirali: Arapi , Ajubidi ,Memluci , Turci ili Otomanska imperija.
Ovo se područje obično u službenoj muslimanskoj korespodenciji naziva Arz-i Filistin (Zemlja Palestina),
Od Rimljana ,Muslimana,Križara, Muslimana i Turaka do Prvog svjetskog rata Izraelci su bili narod bez zemlje , bez države . Postali su potlačeni narod prognanika. Lutali se poznatim svjetskim prostorima . Nigdje nisu imali mira ni zaštite. Bili su proganjani , ubijani , silovani i mučeni.Zatvaranji u geta.Narod nižeg reda. Uvijek su bili na ivici gladi i nestajanja. zato su se raspršili širom Bliskog istoka i Evrope.
Možda je to samo zbog imena njihovog:
Izrailj – koji se bori sa Bogom.
*
871* Svaka žena je grlica , ptičica malecka , koja radi ljubavi umire pjevajući.
872*Univerzum je beskonačan i taman , baš kao i ljudska glupost.
873* Treba se za pjesmu roditi i kako nebo zapovjeda zapjevati
Teško se to uči ,još teže upjevava.
874* I pad je let poručuje pjesnik. U padu leta je ljubavi i bola svijet ,
dodaje ljubavnik
875* Kad nešto previše želite ,u snu to nećete nikad uspjeti.Život ponekad prevarite i uspijete.
876* Ne vjeruj slutnjama.Slutnje ponekad naopako krenu i počnu da griješe.
XXX
XXX
Sretoh putnika i rekoh
– Povedi me sa sobom
On me pita:
– Zar misliš
da ja mogu da te odvedem
tamo gdje ti želiš da stigneš?
Ja samo slijedim zov iznutra
hodam putem da shvatim svijet
i život u njemu
Šta spaja nit
od prošlosti do današnjih dana
Šta to ima u čovjeku?
I ima li kakav izvor i rijeka
gdje može da se utoli žeđ svijeta
i da se smire čežnje ljudi
mučeni različitim nedostatkom?
Odgovora ja još ne nađoh
pa mi duša još luta
jer mi je tako živjeti lakše
Rekoh:
– Pa meni treba neka ruka
da mi upute da
da klizim životom
neću da me sve na putu zaustavlja
jer hoću parče slobodnog neba
uslijed ovog umornog tla
Danas je Četvrtak 12. Oktobar / Listopad 2023. godine .
Po brojaču dana trebalo bi biti okruglo 285 dan. Laički gledano , do kraja godine bi trebalo da se šteli 80 nenametljivih dana.
Kako se dani uštele, tako će i nama biti. recimo , nenametljivo.
Jal vako ‘ jal nako.
Jal berićetni, jal kokuzni.
Ipak po nekoj logici historije učiteljice života, više od polovina dunjaluka će biti totlani, ili kako mahalaši vole podcrtati frontalni kokuzi.
Ovo frontalni nam je nekako upečatljivije od totalni. To mu kao dođe da su kokuzi isprednjačili ispred nekokuznjaka, što je u biti vrlo logično , ali gledano sa humane strane , nekako nam se čini vrlo nehumano da kokuzaneri u nečemu prednjače , pogotovo u kokuzluku.
Vidjeće se na kraju balade , da u kokuzluku uopšte nema nikakve, pa čak ni potske pravde,niti je ikad bilo. A demokratije pogotovu.
Tome nazoče dvi tri pučansko narodne poslovice sročene u mahali:
-Demokrata potiče od demosa, kokuz iz kokuzluka.
-Sve demokrate lovom ponikoše i glasačima kokuzluk uvališe.
-Glaso ne glaso , ako nisi na listi ,izglaso si sebi kokuzluk.
-Kokuzluk vremenom postaje nasljedna osobina,zato se raja od pamtivjeka rijetko buni.
-Živ čovjek može sve, osim ako je kokuz.
Što bi poete rekle:
-Ko im kriv kad su kokuzi pod demokrati.
U porevodu:
-Kao kokuz natakeren si i vako i nako. Pitajte neuke.
Crno bijelo
Color
Kraj tanana šedrvana
Gde žubori voda živa
Šetala se svakog dana,
Sultanova ćerka mila.
Svako veče jedno momče
dolazilo tu da šeta,
Kako vreme prolazilo;
Sve je bleđe, bleđe bilo.
Pitala ga jednog dana
Sultanova ćerka mila:
„Kazuj robe, odakle si,
iz plemena kojega si?“
„Ja se zovem El Muhamed
iz plemena starih Azra
Što za ljubav život gube
I umiru kada ljube.“
Ovdje uopšte nije putanje : Šta je starije kokoš ili jaje.
Ovdje je samo pitanje od koga je Hajnrich Hajne posudio stihove.
Kraj tanana šedrvana ili arapska pjesma čije su riječi poslužile i Hajneu i bosanskom narodnom pjevaču kao uzor.