Ako ovaj mjesec ne bude žujao , kao što prethodni nije veljačao , loše nam se piše. Mi bi voljeli da se ožujak bar malo zaveljača.
Veljača u ožujku. Što da ne? Ako fukara može biti na vlasti i propovjedati religiju ,zašto mi ne bi prozvali malo takara u žujanje. Uostalom zima joj traje.
Mace i kuce su ovog stađuna nervozne. Tankosava minusa , tankosava takara.Njima se to desi , ali životinje to nadoknade.
Oni na vlasti nemaju šta nadoknaditi. Njih zanima samo pljačka i pakao/džehenem. Tamo će im sve biti potaman. A i ne brinu se. Imaju mahalaše , hamale , borce koji njihovim ženama redovno nadoknađuju nedostatak crvića njihovih muževa.
Reciprocitet.
Sve vam je u reciprocitetu
To vam je onaj vrlo bitan elemenat u životu i univerzumu.
Manjak nečega stvara višak drugoga.
Višak nečega izaziva manjak drugoga.
Reći ćete isti k….
Mi nećemo biti nepristojni. Vjerovatno ste mislili na kupus. Ali i u kupusu ima mnogo vrsta i , bome , zečeva.
Reciprocitet.
Stalno reciprocitet. K'o nepodnošljiva , užasna , životinjska rika sa minareta.
A primjeri, reći ćete.
Ih ,ko da ih ne znate!
Što više tetovaža , vulgarozama, trofrtaljnih pantalona i prepisivanja , to je umnost u većem pličaku neumlja.
Što više baza podsjeća na metalni trokrilni ormar , mnogo veća je mogućnost da u nadogradnji struji pupa hava.
Što vam majka šalje više vreća narodskog zlata , potpuno se smanjuje mogućnost ljudskoga, oliti insanskog. Sve se više liči na zvjerinje iz vatrenih dubina.
Što ste veća nacionalistička bagra i fukara , šanse da izbjegnete glavnu ulogu u pržunu su vam minimalnije i beznačajnije.
Što se više zbijate u prve redove bogomolja i u nacionalističke brloge , manja je mogućnost da vas dotakne Njegova milost.
Što bi poete rekle:
Kad tad!
U prevodu:
Kuku li vama majka koja vas je neljudskošću dojila.
(engl. Edgar Allan Poe; Boston, 19.januar 1809 – Baltimore, 7.oktobar 1849)
Za života gotovo nepoznat, postao je jedan od najutjecajnijih pjesnika, kada su vrijednost njegovog djela otkrili francuski pjesnici Bodler, Malarme i Valeri.
U spisu “Filozofija kompozicije” Po je analizirao pjesnicki postupak najčuvenije poeme “Gavran”.Ali to je najsveobuhvatnija filozofija poetike , koja se može sažeti u jednoj rečenici tog manifesta:
„Većina pisaca naročito – pjesnika – više voli da svijet misli kako oni stvaraju u nekoj vrsti plemenitog ludila, podsvjesnog zanosa, i oni bi nesumnjivo zadrhtali od straha kad bi pustili javnost da baci pogled iza kulisa, na ono mučno i nesigurno sazrijevanje misli, na pravi smisao koji je shvaćen tek u posljednjem trenutku, na one nebrojene misli koje su samo sinule u glavi a nisu dospjele do pune zrelosti i jasnoće, na one potpuno uobličene predstave koje su u trenutku očajanja odbačene kao neupotrebljive, na ono oprezno odabiranje i odbacivanje, na mučno brisanje i umetanje – jednom riječju, na kotače i zupčanike, na sprave za pokretanje pozornice, na ljestvice i pod koji se otvara, na pijetlovo perje, rumenilo i vještačke madeže što u devedeset i devet posto slučajeva sačinjava književnu pozornicu.“
Poovu poeziju karakterišu osjećanja duboke sjete i tuge , milozvučnost i muzikalnost ,katkad čudesno onomatopejskih stihova.
Tvorac je kratke pripovijetke strave, iz koje je nastala moderna horor, kriminalistička i detektivska priča.
Uticao je na francuske simboliste , nadrealiste , engleske pjesnike Kristinu Roseti, Aldžernona Svinberna i Roberta Stivensona.
Zapravo modertna književnost bi bila vrlo suvoparna i nemušta da nije bilo Poove riječi.
-proza: “Priče tajanstva i mašte”, “Avanture Gordona Pima”, “Filozofija kompozicije”…
Prethodno je kroki bigrafsko predstavljanje preteče suvremene poetika.
****
Bjelavski konzilij je imao mnoge učitelje. Sa nekima su družili , sa nekima ne. Nisu prostor i vrijeme problem. Problemi su malo tananiji.
Recimo Edgar Alan Poe. Napisao je mnogo toga lijepoga i suptilnoga.
Nešto ezoteričnoga i transcedentnog.
Sve što je pisao skrojeno je savršenim stilom,veoma teškim za prevođenje. Lošiji poznavaoci engleskog su uskraćeni za ljepote njegovih stihova i riječi.
Sve Poovo nam je tako blisko i dopadljivo.
Valjalo bi nam sa njim podjeliti i porediti iskustva. I neke od nas su dotakli velovi smrti i nestajanja.
Nije bilo teško dočarati susret.Pitanje je kako se susresti.
Po nije imao vremena za bilo šta,osim za traganje za mrtvim ženama svoga života.
Oca Davida je izgubio kad je imao godinu dana. Majku Elizabeth sa dvije godine. Malene, sestru Rosalie i Brata Wiliama nedugo zatim. Oca i brata nikada ne pominje.
Rođakinju Virginiu Klein ženi kada je ova imala 13 godina.Da li je bio dobri samarićanin koji je htio da je spasi bijede ulice i teške bolesti? Mnogi su se to pitali.
Mi ostajemo vijerni ljubavi i kažemo da je Edgar Alan Poe svim srcem volio malu Virđ koja je umrla u 24 godini.Toliko je imala i Poova majka kad je umrla.Tada počinje njegovo tragičko i samouništavajuće lutanje.
Pred nesuđeno, novo vjenčanje nestaje na tri dana. Nađu ga skoro mrtvog i umire pod narazjašnjenim okolnostima.
Mi smatramo da Po umire u od tuge,jer se mrtvi ne vraćaju,a živi ne mogu dospjeti i njihov svijet. On to dobro zna. Svoj život je posvetio traganji za putevima koji vode u onostrano.
Kratko pred smrt,sluteći kraj, je napisao jednu od najčuvenijih oda ljubavi:
Anabel Lee
“U carstvu kraj mora to bi,
Djeva je živjela koju su zvali
Imenom Annabel Lee;
S tek jednom je živjela mišlju:
Da voli i da se volimo mi…”
Opičen čovo bio.Kako i ne bi pored tolikuh tragedija.Ali ipak nove ljubavi tražio ne mireći se sa usudom.
Simbolisti ne bi ni počeli da nije njega bilo.
Valeri je pokušavao dostići perfekciju njegovog stila,ipak nije uspio dospjeti nigdje do u strogoću stiha ,koje kod Poa nema.
Nadrealisti ga svojatali dok se nisu “proslavili”, pa ga se odrekli.
Teška je , veoma teška i stroga Poova sjena.
Sartr ga uvijek zvao u pomoć kada je nekom pokušavao glavu otfikariti.Borhes je svoje ” carevo novo ruho” pokušao obići u Poovu poetiku, ali je dospio do vrata, na kojima imaju samo dva prazna slova ili dvije okrugle cifre.
Nama žao što Eđi nije stigo na naša druženja.
Mi bi ga posjeli kraj šadrvana što lagano hladi flaše sa pićem .
Na sofru iznjeli ,daj nam svega Maro bona.ba.,i rujjnog vina.Napose kutjevačke graševine in , oh , ui kurvoazije.Iako je bio tanak na klopi zadeverali bi ga bubrežnjacima i brizlama.Popili koje piće,pa mu izrekli kompilaciju pisanija,znajući da ne pije vode:
-Imaš jedan život i ludo ga bacaš,jer ne vrijedi plakati.Moraš samo sanjati da novu grlicu trebaš i ona će dolepršati, da se volite vi. A jednoga dana kada kreneš na visoke pute,mogao bi svijetu,testament sa osmijehom ostaviti;tih godina sam sve volio,a Bogami su i one voljele mene.
On bi klimnuo glavom,a u sebi ćutio bol i mislio da li postoji staza na koju nije kročio ,u potrazi za izgubljenim senima.
Edgar Alan Po je znao da bi mu to bilo priopćeno na našem zajedničkom druženju.
Zato nije dolazio,a i vremena nije imao za trošiti ga sa zgubidanima koji , doli žena i đardina , ne vide šume( ono ko fol).
Konceptualni motiv izložbe, ali i cjelokupnog umjetnikovog opusa je bijeg od surove stvarnosti u vesele, iskričave i čudesne svijetove slikarstva, karikature, humora, iluzija, realnih i nadrealnih događaja i likova. Od cvijetnih, svijetlih i suptilnih krajolika, nježne i vrckave, skoro nestvarne Maze, do ilustracija i junaka iz svijeta stripa, ali i apokaliptičnih naznaka otrgnute od svakodnevnice, kao reciprocitet svim vremenima.
Radovi su skoro stvarni, bojeni probranim, nježnim bojama svih nijansi i valera, od svijetlih skoro veselih i razigranih tonova, do onih koji to nisu. Izuzetno oplemenjeni iskričavim tonovima bosanskog duha, jezika i smisla za humor, satiru i realnost govore o svestranom i kompletnom umjetniku, kome su svi segmenti umjetnosti, poetike i osjećaj za stvarnost do u tančine poznati.
Čak i kada njegovi crteži nijeme ,govore sve jezike svijeta.
Tri generacije pod jednim krovom
Galerija Bosna zemlja Božije milosti persistira tri i pol godine. Tu ste mogli vidjeti radove dva zaljubljenika u umjetnost.
Sada im se pridružuje i treći, Vedad Šabanadžović često nagrađivani učesnik međunarodnih izložbi i konkursa.
Nećemo reći koincidencija, ali ipak, malo je neobično da su autori istog prezimena i da su rađani svakih 30 godina:
Hajro Šabanadžović, slikar i pisac 1951. g.
Vedad Šabanadžović, komparativni književnik, bibliotekar, slikar, pop art i strip umjetnik, ilustrator, karikaturista, 1981. g.
Vanja Šabanadžović, budući mladi slikar i ilustrator, 2011. g.
Dođite i posjetite izložbu stripa, karikatura j ilustracija Vedada Šabanadžovića u galeriji Bosna zemlja božije milosti.
Tri generacije pod jednim krovom, vrlo rijedak i neobičan događaj.
Prizor iz crtanog filma “Bajka o kralju pacova”(Sekcija za strip, animaciju i film JU “Deseta osnovna škola”, voditelj: Vedad Šabanadžović; godina: 2017). Izgleda da nam maske trebaju spadati u standardnu opremu. U spomenutom crtanom filmu (ekološkog karaktera) uzrok je bio smog. Čuvajte se i ostanite kući!
Izložbom Vedada Šabanadžovića danas je galerija “Bosna zemlja Božije milosti” ponovo otvorila vrata za javnost
Objavljeno: 31.10.2020. u 22:02
Galerija “Bosna zemlja Božije milosti” smještena u sarajevskom naselju Dobrinja, danas je nakon duge pauze zbog koronavirusa, otvorila vrata za javnost. Predstavljena je izložba slika, stripa, karikatura i ilustracija autora Vedada Šabanadžovića.
– Konceptualni motiv izložbe, ali i cjelokupnog opusa je bijeg od surove stvarnosti u vesele, iskričave i čudesne svijetove slikarstva, karikature, humora, iluzija, realnih i nadrealnih događaja i likova. Nešto što nam je potrebno baš u ovom današnjem svijetu punom strahova i borbe za zdrav razum – kazao je Šabanadžović.
Vedad je jedan od polaznika nekadašnje Sarajevske škole stripa, koja je djelovala od 2006. do 2008. godine, s ciljem oživljavanja strip – scene u gradu i pružanjem mogućnosti mladim ljudima da se uključe u široki spektar aktivnosti iz oblasti edukacije, umjetnosti i kulture.
– Svijetli i suptilni krajolici, nježna i vrckava, skoro nestvarna Maza, te ilustracije junaka iz svijeta stripa, kroz iskričave tonove bosanskog duha, jezika i smisla za humor, satiru i realnost govore o svestranom i kompletnom umjetniku, kome su svi segmenti umjetnosti, poetike i osjećaj za stvarnost do u tančine poznati. Čak i kada njegovi nijemi crteži govore sve jezike svijeta – istaknuto je na otvaranju izložbe.
