Edgar Allan Po.
(engl. Edgar Allan Poe; Boston, 19.januar 1809 – Baltimore, 7.oktobar 1849)
Za života gotovo nepoznat, postao je jedan od najutjecajnijih pjesnika, kada su vrijednost njegovog djela otkrili francuski pjesnici Bodler, Malarme i Valeri.
U spisu “Filozofija kompozicije” Po je analizirao pjesnicki postupak najčuvenije poeme “Gavran”.Ali to je najsveobuhvatnija filozofija poetike , koja se može sažeti u jednoj rečenici tog manifesta:
„Većina pisaca naročito – pjesnika – više voli da svijet misli kako oni stvaraju u nekoj vrsti plemenitog ludila, podsvjesnog zanosa, i oni bi nesumnjivo zadrhtali od straha kad bi pustili javnost da baci pogled iza kulisa, na ono mučno i nesigurno sazrijevanje misli, na pravi smisao koji je shvaćen tek u posljednjem trenutku, na one nebrojene misli koje su samo sinule u glavi a nisu dospjele do pune zrelosti i jasnoće, na one potpuno uobličene predstave koje su u trenutku očajanja odbačene kao neupotrebljive, na ono oprezno odabiranje i odbacivanje, na mučno brisanje i umetanje – jednom riječju, na kotače i zupčanike, na sprave za pokretanje pozornice, na ljestvice i pod koji se otvara, na pijetlovo perje, rumenilo i vještačke madeže što u devedeset i devet posto slučajeva sačinjava književnu pozornicu.“
Poovu poeziju karakterišu osjećanja duboke sjete i tuge , milozvučnost i muzikalnost ,katkad čudesno onomatopejskih stihova.
Tvorac je kratke pripovijetke strave, iz koje je nastala moderna horor, kriminalistička i detektivska priča.
Uticao je na francuske simboliste , nadrealiste , engleske pjesnike Kristinu Roseti, Aldžernona Svinberna i Roberta Stivensona.
Zapravo modertna književnost bi bila vrlo suvoparna i nemušta da nije bilo Poove riječi.
Glavna djela:
-poezija : “Gavran”, “Anabel Li”, “Pobjednik crv”, “Zvona”, “Pjesme”…
-proza: “Priče tajanstva i mašte”, “Avanture Gordona Pima”, “Filozofija kompozicije”…
Prethodno je kroki bigrafsko predstavljanje preteče suvremene poetika.
****
Bjelavski konzilij je imao mnoge učitelje. Sa nekima su družili , sa nekima ne. Nisu prostor i vrijeme problem. Problemi su malo tananiji.
Recimo Edgar Alan Poe. Napisao je mnogo toga lijepoga i suptilnoga.
Nešto ezoteričnoga i transcedentnog.
Sve što je pisao skrojeno je savršenim stilom,veoma teškim za prevođenje. Lošiji poznavaoci engleskog su uskraćeni za ljepote njegovih stihova i riječi.
Sve Poovo nam je tako blisko i dopadljivo.
Valjalo bi nam sa njim podjeliti i porediti iskustva. I neke od nas su dotakli velovi smrti i nestajanja.
Nije bilo teško dočarati susret.Pitanje je kako se susresti.
Po nije imao vremena za bilo šta,osim za traganje za mrtvim ženama svoga života.
Oca Davida je izgubio kad je imao godinu dana. Majku Elizabeth sa dvije godine. Malene, sestru Rosalie i Brata Wiliama nedugo zatim. Oca i brata nikada ne pominje.
Rođakinju Virginiu Klein ženi kada je ova imala 13 godina.Da li je bio dobri samarićanin koji je htio da je spasi bijede ulice i teške bolesti? Mnogi su se to pitali.
Mi ostajemo vijerni ljubavi i kažemo da je Edgar Alan Poe svim srcem volio malu Virđ koja je umrla u 24 godini.Toliko je imala i Poova majka kad je umrla.Tada počinje njegovo tragičko i samouništavajuće lutanje.
Pred nesuđeno, novo vjenčanje nestaje na tri dana. Nađu ga skoro mrtvog i umire pod narazjašnjenim okolnostima.
Mi smatramo da Po umire u od tuge,jer se mrtvi ne vraćaju,a živi ne mogu dospjeti i njihov svijet. On to dobro zna. Svoj život je posvetio traganji za putevima koji vode u onostrano.
Kratko pred smrt,sluteći kraj, je napisao jednu od najčuvenijih oda ljubavi:
Anabel Lee
“U carstvu kraj mora to bi,
Djeva je živjela koju su zvali
Imenom Annabel Lee;
S tek jednom je živjela mišlju:
Da voli i da se volimo mi…”
Opičen čovo bio.Kako i ne bi pored tolikuh tragedija.Ali ipak nove ljubavi tražio ne mireći se sa usudom.
Simbolisti ne bi ni počeli da nije njega bilo.
Valeri je pokušavao dostići perfekciju njegovog stila,ipak nije uspio dospjeti nigdje do u strogoću stiha ,koje kod Poa nema.
Nadrealisti ga svojatali dok se nisu “proslavili”, pa ga se odrekli.
Teška je , veoma teška i stroga Poova sjena.
Sartr ga uvijek zvao u pomoć kada je nekom pokušavao glavu otfikariti.Borhes je svoje ” carevo novo ruho” pokušao obići u Poovu poetiku, ali je dospio do vrata, na kojima imaju samo dva prazna slova ili dvije okrugle cifre.
Nama žao što Eđi nije stigo na naša druženja.
Mi bi ga posjeli kraj šadrvana što lagano hladi flaše sa pićem .
Na sofru iznjeli ,daj nam svega Maro bona.ba.,i rujjnog vina.Napose kutjevačke graševine in , oh , ui kurvoazije.Iako je bio tanak na klopi zadeverali bi ga bubrežnjacima i brizlama.Popili koje piće,pa mu izrekli kompilaciju pisanija,znajući da ne pije vode:
-Imaš jedan život i ludo ga bacaš,jer ne vrijedi plakati.Moraš samo sanjati da novu grlicu trebaš i ona će dolepršati, da se volite vi. A jednoga dana kada kreneš na visoke pute,mogao bi svijetu,testament sa osmijehom ostaviti;tih godina sam sve volio,a Bogami su i one voljele mene.
On bi klimnuo glavom,a u sebi ćutio bol i mislio da li postoji staza na koju nije kročio ,u potrazi za izgubljenim senima.
Edgar Alan Po je znao da bi mu to bilo priopćeno na našem zajedničkom druženju.
Zato nije dolazio,a i vremena nije imao za trošiti ga sa zgubidanima koji , doli žena i đardina , ne vide šume( ono ko fol).