Bole riječi bez očiju
u nepostojećem vremenu
a nas zarobi vječnost
da ih gledaš dok prodireš
u bjelinu bjelokosti
velove duše kao biserje slažeš
a ljubav vodiš
bol u čima vidiš
osmjeh u srcu njenom slutiš
nutrini joj postaješ svjedokom
svakom jecaju kriku ljubavi
koji joj poklanjaš i kradeš
kao zavjet ljubavi
svakim utapanjem u kristalnim vodama
čežnja uzavrelog oceana
pomućenog uma
bjelinom očiju nijemi
sluteć bol
ja sam taj ljubavi moja
Ne plači mila
ništa nije vrijedno
tvojih suza
kapi jedne
il’ oka sjaj
ti samo budi svoja
sve će biti u redu
bez straha lepršaj dalje
princ tvoj na bijelom konju će te pronaći
zasigurno znam
vidim ga već je zajahao
dug je put
konj je spor
ali stići će na vrijeme
da sanjate vaše sne
Dušo moja
ja molim te
nemoj mi hvalu dati
jubim te najviše
i grlim jer se smijem
poslije par sati pakla
radi čednosti tvoje
Eto mila
ruka je tu
riječi nisu problem
ti mi piši
samo pobijedi strah
Korak po korak
okret po okret
život leprša
u nježnom srcu
toploj duši
ka snovima
i ljubavi
raduj se Djevojčice
Čudesne oblake
Riječima voliš
To govor cvijeća
Blagoslov modre rijeke snije
Si enim fallor
Konačan odabir
Tebi
Koliko kažeš godina nije
U plavetnoj noći
mekšoj od svile
kad skinu se velovi
moje srce leprša
stazama sanja
do tebe mila
nikad ne sretoh kišu
a mome srcu duga je
obojena tobom
Tišina i sni
donose mir
jači od bola
ako mi zajdeš
svjetlost svoju
Pitam se djetinje a ne znam
Zašto živjeti druga vremena
Kod najlješi je ovaj vakat
Koji poklanja ljubav
Smiješ mi se smiješ kao sjena moja
Zašto živim snove svoga vremena
Kada najljepši su oni neprolazni
Što su ljubavi donosili
Suze neće da se raduju
Vremenima kojima mjesto u srcu nije
Tuđa su to vremena bez strasti
Ne tvoja i moja najbolja
Kad sam bio mlad i zelen
bio sam jako pametan
rekoh onomad jednoj vjernici
nekad princezi
sada sjenki
što boli
a tko će ti reći
šta je to duša
ljepoto moja
to samo Bog zna
u njega je tajna svih stvari
kad bih bio siguran šta je duša
ja bih je tebi poklanjao
tebe svojom zvao
zato sam te u svojoj zaključao
glupko kako je to providno
smijulji se ona
pa me miluje
nježno
jedva je osjetim
šta mogu
prirodno sam takav
hvastam se
nije me puštala
moradoh joj reći
volim te
uplašio sam se
kada se niotkud pojavi miris
koji me podsjetio na tebe
okrećem se naokolo
nikoga nema
onda vidim
moja bijela košulja krvari
nikad čuo da tkanina crvenilo pušta
a mirisom ruže tijelo mi kiti
sada znam to srce moje
tebe traži
nisam joj nikad više morao
pjesme pjevati
ali zalud duša se naučila poju
i od tada samo crvkuće
i nikad ne pita
umoriš li se maleni
nije pošteno
Umotani u paklene ogrtače
skupine ljudi
mole se idolima
prst na prst iskri
bestidnosti drugima nude
obnevidjeli ne vide
neuki ne osjećaju
gluhi ne čuju
nijeme što vrište
bojte se Boga Silnoga
sa sikstinskog svoda prsti
cerekaju se zvijeri
bludnik sa tijarom je kleknuo
ka svodu pogled podigao
gospodar urbi et orbi
Sačuvaj me griješnih misli
Amen.
Maksumčad sve znaju,zar ne?
a ja čekaću te
do sudnjeg dana
moj je tu
iza ugla
vremena imam
samo za jedan
tajni ples
tango života ga zovem
ne gubeći nadu
pjesme ti pišem
snovi moji nikad ne umiru
samo su na čekanju
oprosti mi mila
zapisano je
pobjeći ne možeš
Gdje li su nestali
tko mi ukrade
umilne dane
bolera
što plesale ste samo meni
grlice mile moje
meni još muzika đardina plamti
okom suzom sja
nikako niz lice da klizne
zna
kraj još nije došao
dok srce šapuće pjesme ljubavne
bdi nad mojim poklon tangom
poslijednjim i najnježnijim
koji se neumitno primiče
željan da se otpleše
koraci njegovi gle
zabunom me
koje li sreće
tebi vode
jube moja